Mogli bi se začuditi da je jedan mali gradić, kakav je Kakanj, propagandna Meka. Ukoliko konzumirate dnevnu štampu, zasigurno ćete naići na nekoliko ključnih teza i općeprihvaćenih narativa koji kruže o Kaknju. Po napisanom, Kakanj je uspješan industrijski grad. Kakanj ima, pored industrije, turističke potencijale u vidu termalnog izvora Tičići ili izletišta Ponijeri. Kakanj je i mjesto sporta, gdje se uvijek igrala dobra odbojka, a dom je i dva nogometna kluba. Nadalje, nerijetko bi, suspektno struktuiran, izašao članak na jednom od najčitanijih portala o brojnim uspjesima Kaknja u osiguranju socijalnih potreba za ovu i onu grupu ljudi, sve do stipendiranja doktoranata, kao jedna od rijetkih općina koje to uopšte rade.

Pakujte kofere i pravac u Kakanj. Neće biti pretjerano teško pronaći mjesto za stanovanje, jer Kakanj je danas poluprazan. Ispod blještavila bosanskog čuda, nalazi se porozna struktura, ispražnjena od stanovnika. Čak se i kafane prazne, a one rijetke koje rade u vlasništvu su lokalnih tajkuna.

U svakom slučaju, dolaskom u Kakanj treba pripaziti na dva kružna toka. Napravljena su u uzbrdici, pa je prolazak kroz njih prva turistička avantura. No, čak i kružni tok govori o maestralnosti propagandne Meke. Naime, otvaranje kružnog toka nisu pratile kamere, ceremonija niti presjecanje trake. Mediji nisu znali da je kružni tok svečano otvoren, ali je najčitaniji portal znao da nije bilo ceremonije i pohvalio administraciju. Da niko ne bi postavljao pitanja zbog čega je kružni tok postavljen izvan pravca saobraćajnih traka osvanuo je i prigodan simbol. Pitati o kružnom toku bi time postalo vrlo opasno i pogodno za spin o žrtvama.


Foto: kakanjske.com


Sporta u Kaknju nema. Fudbalski klub Rudar je propao zbog mešetarenja silnih vlasnika i dioničara. Toliko dugo je poznato da služi samo kao praonica novca da je iz javne tajne ovo saznanje prešlo u status legende. Vječiti kandidat za prvi rang, nikad infrastrukturno izgrađen i nikad dijelom te prve nogometne lige. Nakon početnih uspjeha i Mladost Kakanj poprima izgled cijelog Kaknja, depresivno mjesto puno sivila. Neko će se sjetiti i odbojkaškog kluba Kakanj. Propao je.

U gradu više ne radi ni fontana. A ko ne može održavati fontanu, tada nije za očekivati ni uspjeh oko termalnog izvora Tičići. Najavljeni projekat revitalizacije nikad nije uspio, pa je tako ovaj turistički potencijal u potpunosti ostao neiskorišten.

Voda nije u fokusu interesovanja ni građana ni načelnika. Tako lokalni tajkuni u kombinaciji sa drugim većim stranim firmama uništavaju Mehorić, jedno od mjesta odakle Kakanjci dobijaju vodu. Na granici sa Varešom ovo mjesto je dato u koncesiju za iskopavanje ruda. Pa ipak, potpuno uništavanje izvora vode, rijeke Bukovice i zdravlja prati i potpuna šutnja svih. Zapravo, nikakve javne rasprave nije ni bilo. Zanimljivo, za razliku od nebitnog kružnog toka ovo nije postalo velika medijska vijest.

Ponijeri su unakaženi gradnjom, čak dotle da pojedine vikendice se nalaze na cesti, pa vožnja podrazumijeva zaobilaženje vikendice. Nasuprot predivnim fotografijama snijegom obijeljenih Ponijera, istina je ispod pokrivača. Ovaj turistički potencijal nije asfaltiran 30 godina. Dolazak na Ponijere osim vožnje po makadamu također nosi nove izazove. Posjetioci ne mogu prespavati, jer nemaju gdje. Turistički biser bez motela, sa mnogo rupa na cesti.


Foto: S. B.


U gradu nema ni veterinarske ordinacije, a sve češće i proizvodi se moraju kupovati u drugim gradovima, jer shodno svakom propadanju, broj i raznovrsnost proizvoda opada.

Teško da se možete požaliti na ovakvu situaciju, jer su svi portali u Kaknju pod upravom SDA i načelnika, a općinska stranica je uvela cenzuru polovini stanovnika. Stoga, teško je saznati da je većina puteva ka 106 sela u Kaknju propala. Obnovi se tek dio, pred izbore.

Nekoliko manjih firmi je propalo, a one koje nisu propale drže sav kapital i stoga mogu bahato uništavati i Mehorić i kanjon rijeke Zgošće, bez straha da će im se vječito gladna donacija politička vlastela suprotstaviti. Ono što još nije propalo, ali posluje loše i živi na račun veličine Elektroprivrede BiH jesu rudnici. Stoga je u Kakanj navraćao i u rudnik sišao i Bakir Izetbegović s nemoralnom ponudom, glas za povećanje plata. Ne treba reći da su rudari, kao i uvijek, prihvatili ponudu SDA. Ipak, ne samo da je Izetbegović izgubio, nego je i Fadil Novalić uhapšen. Tako je u Kaknju propao još jedan projekat. Očekivano, reklo bi se.

Dok čekaju novu bolest iz zraka zbog TE, iz vode zbog uništavanja i odlaganja otpada po Mehoriću, građanima Kaknja ostaje da šute kao i dosad, gledaju pravi sport na TV-u, kojeg često i nemaju, jer je apsolutno monopolistička Telekomova MojaTV nepouzdana i redovno nedostupna, a po portalima čitaju u kakvom privrednom čudu žive.


Suad Beganović, Prometej.ba