16. lipnja tekuće godine Senat Sveučilišta u Mostaru objavio je - uz suglasnost nadležnih županijskih ministarstava prosvjete, znanosti, kulture i športa - Natječaj za upis u prvu godinu preddiplomskog studija u akademskoj 2013./2014. Kako to obično biva na svim sveučilištima, u Natječaju je navedeno da se studenti u prvu godinu upisuju u statusu: a) redovitih studenata, za koje sredstva osiguravaju nadležna ministarstva i koji su - usput budi rečeno - redovito u manjini, b) redovitih studenata koji sami plaćaju studij, c) izvanrednih studenata, d) studenata stranih državljana. U Natječaju se navodi i numerički točno određen broj pojedinih studenata na svakom od postojećih fakulteta, što, naravno, ne bi bilo loše da taj isti kvantitativni omjer nije iskorišten u svrhu što većeg prikupljanja kapitala od strane postojećih institucija. Možda će se ovo o čemu govorim bolje razumjeti ako spomenem konkretne 'promašaje' na konkretnim fakultetima kojima su mi vršnjaci pristupali posljednjih dana poradi polaganja razredbenog ispita.


Fakultet strojarstva i računarstva: Na fakultetu strojarstva i računarstva, na dan polaganja razredbenog ispita, 4.srpnja, jedan od trojice ispitnih koordinatora - zadužen za promatranje i ispravak prijemnih ispita - pristupnicima 'u znak dobrodošlice' izjavljuje sljedeće: „Ne bojte se. Nisam Isus, ali pouzdano znam da ćete svi biti primljeni!“ Opće je poznato da će svi biti primljeni. Ali kako i na koji način? Koga briga što je po tom istom Natječaju upisna kvota i na odsjeku za strojarstvo i na odsjeku za računarstvo po 100 studenata? Koga briga što na studij strojarstva pretendira 116 pristupnika, pa bi, prema nekoj općoj logici, netko morao ne zadovoljavati pravo upisa? Naravno da će svi biti primljeni jer nitko nije voljan odbiti 1300 KM, odnosno 1500 KM po studentu, koliko iznosi godišnja studentska participacija na FSR-u. I, naravno, koga briga što je ovaj problem inflacije brucoša na FSR-u prisutan u nazad nekoliko godina i što po statistikama svega 5% njih, nekad ni toliko, upiše sljedeću godinu u statusu redovitih studenata? Bitno je zaintrigirati mlade maturante pričama o njihovim (postojećim) kompetencijama, koje će im - uz 'usputnu novčanu participaciju' - osigurati uspješan studij. Hoću reći, koga briga u kakve se probleme ti isti maturanti upuštaju?!


Fakultet zdravstvenih studija: Na fakultetu zdravstvenih studija postoje četiri odsjeka: sestrinstvo, fizioterapija, radiološka tehnologija i sanitarno inženjerstvo, od čega svaki od odsjeka prima po 5 redovitih studenata, a prosječno 50-ak 'ostalih', koji participiraju po semestralnom iznosu od 900 KM, odnosno 1800 KM godišnje. Na stranici fakulteta navodi se da se za rangiranje zadovoljavajućih/ nezadovoljavajućih pristupnika koriste srednjoškolski uspjeh pristupnika - pri čemu bi gimnazijski programi trebali imati prednost - i uspješnost prilikom polaganja razredbenog ispita. Nekoliko dana nakon te obavijesti, stiže obavijest da će rezultati uspješnosti pristupnika razredbenom postupku - te shodno tome rezultati primljenih kandidata - biti objavljeni u petak, 5. srpnja. Onda, valjda, meni nešto manjka u sposobnosti kognitivnog zaključivanja kad ne mogu shvatiti da se već zna tko su redoviti studenti i da jedan od kandidata dva dana prije objavljenih rezultata pouzdano zna da je najbolje od svih uradio prijemni ispit i kako ga je uradio. Ili pak postoji jednostavan odgovor: partitokracija i njene indirektne posljedice. Da ne govorim o tome da je nemali broj pristupnika makar po srednjoškolskom uspjehu zadovoljavao bolje uvjete, a primljeni su jedva i kao samofinancirajući studenti.


Građevinski fakultet: Na građevinskom fakultetu upisna kvota za akademsku 2013./2014. iznosi, kao i dosad, 110 studenata; od čega 20 redovitih i 90 redovitih-samofinancirajućih. Budući da se u nazad nekoliko godina ne provodi razredbeni ispit, jedini kriterij upisa jest uspješnost tijekom srednjoškolskog obrazovanja, što iz pojedinih predmeta relevantnih za taj studij, što po općem uspjehu. Broj prijavljenih kandidata iznosi 147. Na stranici fakulteta piše: pristupnici ispod rednog broja 110. mogu se javiti studentskoj službi Fakulteta za detaljnije informacije o mogućnosti upisa. Drugim riječima: svi su primljeni, jer su među pristupnicima kružile priče poput ove: i da ih je se 500 prijavilo, svi bi bili primljeni. Koga briga što velika većina tih istih studenata u budućnosti formalno upisuje drugu ili treću godinu a da nisu ispunili uvjet za daljnji upis? Koga briga što veliki broj tih istih studenata danas-sutra prima u ruke diplomu građevinskog inženjera bez da poznaje osnove praktičnog građevinarstva?


Wake up__smell_the_corruption


Fakultet prirodoslovno-matematičkih i odgojnih znanosti prima, u prosjeku, po odsjeku 10 redovitih i oko 30 redovitih-samofinancirajućih studenata. Dakle, i broj 'ostalih' bi trebao biti ograničen. Prema rezultatima razredbenog postupka, na svakom od odsjeka navode se samo primljeni redoviti studenti, dok za ostale pristupnike - čija se čak ni imena ne navode - stoji sljedeće: ostali kandidati mogu se upisati izvanredno ili redovito uz plaćanje. Mogu se, dakle, upisati bez obzira što je na nemalom broju odsjeka razredbenom ispitu pristupilo više kandidata od propisanog broja.


Medicinski fakultet Sveučilišta u Mostaru - gigant među korupcijom pri upisu. Nije tajna da je gotovo nemoguće upisati se na Medicinski fakultet Sveučilišta u Mostaru bez iznimno, iznimno jake veze. Broj prijavljenih kandidata, odnosno kandidata koji su u konačnici pristupili polaganju razredbenog ispita iznosio je 170, dok na stranici fakulteta jasno stoji da će se primiti maksimalno pedeset studenata. Primjerice, samo iz Rame prijavljeno je 6 kandidata. Kako je moguće da na taj isti fakultet - na osnovu kriterija srednjoškolskog uspjeha i razredbenog postupka - nije primljena učenica koja je u srednjoj školi konkurirala za izbor za učenika generacije, te prema tome imala iznimne kompetencije za spomenuti fakultet, i koja je gotovo stopostotno uvjerena u točnost oko 90% testa, a primljen je učenik iz te iste škole, koji se kroz čitavu dosadašnju izobrazbu provlačio na kojekakve načine, s gotovo nikakvim znanjem? Kako je moguće da više nije ni bitno ima li netko od pristupnika vezu prilikom upisa, nego koliko je i je li ta veza dovoljno jaka? Pa moguće je. Naravno da je moguće kad je taj isti učenik - i mnogi ostali koji su primljeni - usko povezan s vladajućim partitokratskim jednoumljem koje mu je, na kraju krajeva, i osiguralo budući status studenta medicine. I bit će moguće ovakve i slične stvari dok god vlada postojeći sistem. Nesreća je u tome što je korupcija duboko zagrizla u obrazovni sustav, koji se od pamtivijeka smatra temeljem kvalitetnog društva, što mostarsko sveučilište nije jedino s tim problemom, što i dolje postoje studenti željni znanja i nauke, i nesreća je što nam je medicinski kadar počeo sačinjavati svatko i svašta.


| Autor: Nikolina Barišić, Prozor (07/2013)