Foto: Jerry Braun. Izvor: Lupiga


Pokoljenje za pjesmu stvoreno, vile će se grabit u vjekove da vam v’jence dostojne sapletu…

Petar II Petrović Njegoš


Krhko pamćenje, raspršena i nedovoljno usmjerena pažnja, ignorantni pristup, nedostatak senzibiliziranog osvrta na život ljudi koji su živjeli među nama, kvalifikuju balkansko društvo kao sujetne, egocentrične i agresivne tabore. U maniru dvorskih intriga kreativno smišljaju i sprovode postupke degradacije, onemogućavanja i javnog izvrgavanja ruglu rijetkih, kojima moralni zakoni, integritet i dobar kućni odgoj ne dozvoljavaju uplitanje i učestvovanje u igrama bez granica, inače sveprisutnoj i obožavanoj disciplini, koja ima dugu tradiciju na ovim prostorima.

Sada kada je više nema, podsjećamo da je živjela (postojala!) istinska književna i životna heroina, neko čiji je nepotkupljivi, nesalomivi identitet bez nacionalističkih, klerofašističkih prefiksa morao svoju realizaciju tražiti u nekim drugim zemljama, koje su prigrlile ono što smo mi na brdovitom Balkanu, u zemlji seljaka (kako je svojevremeno pjevala prva dobitnica Njegoševe nagrade Desanka Maksimović) kritikovali, omalovažavali i kontinuirano, višedecenijski osporavali, isto tako beskrupulozno, licemjerno se odričući bilo kakve indvidualne i kolektivne odgovornosti. Bilo kako bilo, svako leti svome jatu ili bolje rečeno priključuje se svome stadu i dozvoljava da vođa odlučuje, virtuozno diriguje partiturama poslušnika i poltrona.

Kako se ne bih udaljio od centrane teme, valja istaći da je Crna Gora odala počast, pokušala ispraviti gore navedenu nepravdu, dodijelivši posthumno umjetnici pisane riječi, Dubravki Ugrešić, najveće crnogorsko književno priznanje, Njegoševu nagradu. Time je Ugrešić konačno dospjela na jedan od tronova južnoslovenskih književnosti, pored Mihaila Lalića, Miroslava Krleže, Meše Selimovića, Branka Ćopića, Blaže Koneskog, Oskara Daviča, Josipa Vidmara, ranije pomenute Desanke Maksimović, Borislava Pekića, Dobrice Ćosića, Stevana Raičkovića, Matije Bećkovića, Mirka Kovača, Tomaža Šalamuna, Milorada Popovića i Jovice Aćina. Samim tim njeno ime će biti uklesano u kamenoj ploči u Njegoševoj Biljardi na Cetinju, Prijestonici Crne Gore.

Dubravka Ugrešić, književnica, komparatistica, esejistica, slavistkinja i prevoditeljica, napustila nas je 17. marta 2023. godine u Amsterdamu, gdje je decenijama bila u egzilu zbog neslaganja sa političkim i društvenim establišmentom ovih prostora. Široj javnosti poznata je kao autorica romana ,,Štefica Cvek u raljama života“, po kojem je napisala scenarij za istoimeni film iz 1984. godine u režiji Rajka Grlića. Knjige su joj prevođene na sve evropske jezike, i dobitnica je međunarodnih priznanja kao što su, između ostalog, Godišnja švajcarska nagrada za najbolju europsku knjigu eseja, Njemačka nagrada SWF-Bestenliste Literaturpreis, Nizozemska nagrada "Versetsprijs", Austrijska državna nagrada za evropsku književnost, Njemačka nagrada za esejistiku "Heinrich Mann", Talijanska nagrada Premio Feronia – Citta di Fiano i druge. Ipak, dobitnica je i Nagrade Meša Selimović i NIN-ove godišnje nagrade za roman, te je tako postala prva književnica dobitnica ovog priznanja. Izlišno je govoriti koliko je naša intelektualna i čitalačka zajednica izgubila njenim odlaskom, jer je takav talenat iznimno rijedak, provokativan, kako u svijetu, tako i ovdje, gdje su o njenom radu sudili ignoranti, lišeni kapaciteta da dosegnu u shvatanju njen habitus, a da ne govorimo o tumačenjima i interpretacijama njenog opusa.

Ova odluka je pokazala da Njegoševa nagrada i dalje ima svoj kredibilitet, za razliku od mnogih koje su devalvirale, pa, moramo pomenuti međunarodni žiri za dodjelu nagrade, koji je djelovao u sljedećem sastavu: Nedžad Ibrahimović (Bosna i Hercegovina), Amelija Ličeva (Bugarska), Kalina Maleska (Sjeverna Makedonija), Andrej Blatnik (Slovenija), Saša Ćirić (Srbija), Olja Savičević Ivančević (Hrvatska) i Balša Brković (Crna Gora). Ugrešić je dobila četiri glasa, Drago Jančar tri, a uz njih je bio nominovan i David Albahari. Kada uzmemo u obzir da Dubravka Ugrešić nije nikada od sebe pravila žrtvu niti demonstrirala svoju bespomoćnost, već hrabro i sa britkim, direktnim konkluzijama, svjedočila našem moralnom padu, bilježila i kritikovala društvene anomalije i bila žena sjenka, kako bi to rekao jedan od velikih crnogorskih pjesnika Aleksandar Leso Ivanović, onda je sasvim jasno i razumljivo da ova nagrada bude dodijeljena upravo njoj, iako je zaslužila istu mnogo ranije. U saopštenju, odnosno obrazloženju žirija, ističe se da je Dubravka Ugrešić najblistaviji glas post/jugoslovenske prozne književnosti i esejistike, spisateljica iznimne imaginacije, stilske samosvijesti i originalnosti, čiji opus, nesumnjivo, pripada i vrhuncima svjetske i evropske književnosti kraja 20. i početka 21. vijeka.

U godinama i decenijama koje dolaze svima nama želim dublje, znatiželjnije, posvećenije iščitavanje djela Dubravke Ugrešić. Moramo i dužni smo da je pamtimo!


Đorđije Radulović, Prometej.ba