U pandemijskoj pošasti čovek se makar i naivno ponada da će svet, sva društva – pa i srpsko uprkos gorkom iskustvu – preispitati mnogo šta na šta smo navikli do pandemije, kad stiže vest koja zatire nadu da će Srbija doživiti bilo kakvo postpandemijsko katarzično samosuočavanje i otrežnjenje.

Sred pandemije gradska vlast Beograda pokazuje šta će vlasti u Srbiji i dalje biti prioritet– jačanje Vučićevog kulta i zaštita parazitskih pozicija nomenklature. Beogradska vlast to demonstrira zaogrnuto simbolikom – a šta drugog do patriotizma – podelom državnih zastava građanima Beograda. Obrazloženje ovog poteza sve nedvosmisleno govori: “Grad Beograd je, u čast Uskrsa, doneo odluku da u ime predsednika Srbije pokloni građanima 10.000 državnih zastava kako bi na taj način pokazali podršku zdravstvenim radnicima i svima onima koji se u ovoj situaciji bore za živote ljudi”, izjavio je zamenik gradonačelnika Goran Vesić.

Kome beogradska vlast ovim populizmom odaje počast i daje podršku – građanima, zdravstvenim radnicima i onima koji im pomažu u borbi protiv pandemije ili Onom u čije su ime zastave podeljene (s Njim u vezi dakako i samoj sebi)? Pitanje nije važno samo zboga gesta beogradske vlasti, jer ne treba sumnjati da će njen primer na ovaj ili onaj način slediti druge gradske i lokalne vlasti koje slave Vučića i uz Njega parazitiraju.

Očito je da su zdravstveni radnici i oni koji se s njima zaista bore za ljudske živote, samo zgodan motiv za kačenje udvorništva vođi. Šta reći za to a da čovek ne bude nepristojan? Da Vesić, odnosno kreatori ove udvorničke bedastoće, to finansiraju iz vlastitog džepa, ni po jada. Njihove pare, njihova volja kako će ih trošiti. Ali trošenje para građana u ovakvom vremenu na udvorničke budalaštine – u situaciji kad drastično raste broj egzistencijalno ugroženih ljudi (gubitnici poslova zbog pandemije, korisnici socijalne pomoći, Romi, samohrane majke bez dovoljno prihoda za život, penzioneri sa najnižim penzijama, narodne kuhinje, beskućnici…), šta je ako nije bezobrazluk iz serije nacionalističkih fantazama poput izgradnje visokih tornjeva na kojima će se vijoriti velike nacionalne zastave i slično tome. Em je besmislen trošak, em je još jedna potvrda da što je više kičerskog patriotizma to je više nacionalnog poniženja u realnom životu građana.

U sistemu od vrha do dna neodgovorne vlasti, ne samo beogradska vlast donosi takve i slične rasipničke odluke. Zna da zbog toga neće snositi sankcije kakve se snose u svakom uređenom društvu. Koliko sutra ispostaviće Vladi Srbije zahtev za nove subvencije, što će joj kao i mnogo puta do sada bez puno pitanja biti udovoljeno. U državi u kojoj se ne polažu računi za rasipno trošenje para poreskih obveznika – što će sada uz ekonomske posledice pandemije stvoriti veliki budžetski manjak koji će se pokrivati zaduživanjem države, građana, novim milijardama dolara i evra – vlast brine koliko i o lanjskom snegu.

Budimo pošteni pa kažimo da nije sve ni do bahate vlasti. Kao svaka nekontrolisana vlast ona otima šta god može. Puno toga je – najviše – do građana, koji bahatluk i bezobrazluk godinama trpe i manje-više ćutke podnose. Kad se i odluče da nešto menjaju, najskloniji su zameni loših sličnima ili – kao 2012.g – još gorima.

Gde primitivni um progna pravi patriotizam i građansko samopoštovanje i gde umesto njih zacari banalnost nacionalizma, klerikalizma i lopovluka, tamo su za mnoge uboge podanike zastave i “nacionalni ponos” u verziji notornih primitivaca i kleptomana zaista ispred hleba i vode. Ne potvrđuje li to slučaj Srbije? Sva je prilika da se i posle, trebalo bi biti otrežnjujuće pandemije, nažalost ništa neće promeniti.

Pavle Radić, autonomija.info

Prenosimo uz dozvolu autora i redakcije