Nedavno je na internetskoj stranici Dnevnog avaza u rubrici 'Iz minute u minutu' (18.5.) objavljena vijest da se iznad Memorijalnog centra Potočari gradi VIP loža. Riječ je, naime, o pripremnim radovima za obilježavanje 20. godišnjice genocida. Između ostaloga tamo još stoji da će te 'vrlo važne osobe' nakon polaganja cvijeća dženazu pratiti upravo iz lože.

Znamo da kratica VIP označava vrlo važnu osobu – šefa države ili vlade, odnosno drugog viskog političkog dužnosnika, visokog vojnog zapovjednika, estradnu zvijezdu, menadžera ili direktora velikog trgovačkog društva, znanstvenika, odnosno drugu znamenitu osobu kojoj se pruža poseban tretman zbog nekog posebnog razloga (definicija preuzeta s Wikipedije).

Neka me netko uputi u istinu ako griješim, ali nisam čuo da je ikada u Aushwitzu, Dachauu ili nekom drugom memorijalnom centru holokausta za vrijeme obilježavanja genocida specijalno za VIP posjetitelje rađena loža s posebnim tretmanom kao da je riječ o gledanju utakmice, koncerta, ili nečemu gdje im se treba olakšati promatranje 'eventa'. Pogotovo mi ne pada na pamet onaj posebni razlog koji bi trebao opravdati postojanje VIP lože u Potočarima. Zar se pijetet može iskazati iz VIP lože, zar se žrtava sjeća iz VIP lože, zar se dženaza prati iz VIP lože, zar se muslimanom, uopće vjernikom, može biti iz VIP lože, zar se čovjekom postaje iz VIP lože?!

Čak i da je riječ o novinarskoj nepažnji prilikom sastavljanja ove nesretne vijesti, ili da opravdanje tražimo u tome što realno vrlo važne osobe moraš negdje smjestiti zbog protokola, sigurnosti, reda – nešto užasno ne štima kada se u istoj rečenici nađu VIP loža i srebrenički genocid.

Ako je igdje mjesto političarima i drugim uglednim gostima u Srebrenici, ali i bilo kojem drugom normalnom čovjeku, onda to nije VIP loža. Neka nitko ne ide tamo da ga se vidi, neka ne traži uzvišeno mjesto i bolji pogled. Neka i njih kao i druge upekne sunce, neka im zafali prostora, neka ne mognu sjesti, disati ni koračati, nego, neka ih zgrozi svaki od 8.000 bijelih nišana, neka ne održe nijedan govor i neka nijedan ne mognu čuti od smetenosti i neugode.

Nisam iz Srebrenice i nisam musliman, ali neka mi bude oprošteno što ovim tekstom možda narušavam dostojanstvo prevažnog sjećanja na srebreničke žrtve.