Svojevrsni je internet fenomen manija povezana s facebook grupom „Ćaća se vraČa“ u kojoj jednostavne montaže prikazuju Ivu Sanadera kako komentira svakodnevne događaje, ismijava današnje političare i svoje nasljednike kao manje vrijedne, Kolindu, Karamarka, druge HDZ-ovce i sve ostale kako ga bespogovorno slušaju ili traže savjet. Bude tu i par izleta u svjetsku politiku.

Čitav fenomen počiva na ideji da je doktor Ivo Sanader iznad svih današnjih, pa iako kroz komediju, ovaj stav ipak stoji. Da nije tako, ne bi bilo smiješno. Nema grupe „Lignja se vraća“ za Ivu Josipovića, jer taj čovjek više nikome nije ni interesantnan ni smiješan. Nitko se čak ni u sprdanciji ne identificira s njim dok Sanader ima tisuće koji govore da su „Dica ćaćina“, upisuju njegovo ime na glasačke listiće, crtaju grafite i što sve ne.

„Ćaća se vraČa“ je otišlo dotle, potpomognuto interesom javnosti za Sanadera, da se naši ljudi snimaju sa Afrikancima, Azijcima, Južnoamerikancima, nagovaraju ih da u kameru govore: „Ćaća se vraća“. Snimke su stizale iz cijelog svijeta, pjevane su pjesme o „Ćaći“, a čak je i prilikom njegovog izlaska iz zatvora neko vikao: „Ćaća, ne zaboravi svoju dicu!“ na što je „Ćaća“ doviknuo: „Pratit ću vas na fejsu“. Došao je i ruski komičar Vitalij koji je skakao po krovu Sanaderovog auta dok je ovaj ulazio.

Pravile se parodije o Sanaderu. „Hitler o izručenju Ive Sanadera“:


Odakle sve ovo relativno brzo? Ivo Sanader je nakon podignute optužnice i hapšenja postao najomraženiji čovjek u Hrvatskoj, a svi redom su se utrkivali tko će ga više popljuvati i optuživati. Najviše oni prvi do njega kojima su samo patike virile iz njegove zadnjice dok je bio premijer. Možda su trebali imena na patikama napisati kako bismo ih mogli razlikovati jedne od drugih.

Ivo Sanader je danas i dalje interesantan iako ga skoro nema u javnosti nikako. Valjda je postalo smiješno koliko je kriminalan, bahat i obožavan bio, pa zatim isto toliko, u jako kratkom vremenu, pljuvan i optuživan.

Svemu je pridonijelo i što Ivo Sanader ima neku čudnu karizmu nedodirljivosti, kao Gordon u filmu Khartum kada ga lokalni naoružani divljaci opkole na stepenicama, on sam nenaoružan napravi korak naprijed, a stotine plemenskih ratnika ustuknu unazad. Ivo Sanader usred optužnica dođe na saslušavanje u Sabor, rasturi ih kao beba zvečku. Dođe u emisiju Nedjeljom u 2, izađe kao pobjednik.

Zar je stvarno Ivo Sanader najbolje što možemo dobiti i očekivati? Izgleda da jeste. Za njegovog vakta, nije bilo nacionalizma ni homofobije, barem ne u vrhu politike i države. O gej paradi „nije imao mišljenje“, sa Miloradom Pupovcem i Srpskom Demokratskom Samostalnom Strankom bio u koaliciji, normalizirao odnose sa Srbijom, dogovorio dvojezične ploče u Vukovaru bez problema, išao na vaskršnje i domjenke za pravoslavni Božić, uvodio Hrvatsku u Europsku Uniju... Europski, liberalan, napredan, moderan političar, koji je imao i međunarodni kredibilitet, bio cijenjen izvan zemlje i patološki obožavan u zemlji.

Odijelo, kravata, njegovan, dobro uhranjen, fino priča, gospodin čovjek. Djeca po školi vikala: „Idemo dalje, HDZ i doktor Ivo Sanader“. Ponos ponosne domovine. Kud ćeš većeg obožavanja. Samo su igračkice „doktor Ivo“ nedostajale. Ipak se radi o čovjeku kome je Angela Merkel bila u predizbornom spotu i davala podršku što od Tite nikom ovdje nije uspjelo.

Gdje je onda problem? Čovjek je kriminalac i to teški. Veleizdajnik. Prodao stratešku naftnu kompaniju zbog mita, izvlačio pare i imao crne fondove za stranku. „Žario i palio“ u svoju korist godinama, dok je u javnosti glumio gospodina, vjernika i patriotu, taman toliko umjereno da ne bude gadljivo. Znao čovjek kako se to radi, za razliku od ovih sad koji u svakoj kategoriji pretjeraju. Bjelosvjetski lopov, a ne kao ovi „kokošari“.

Nešto kad se sve pogleda, ovaj je još i dobar bio. Vidi danas čudesa. Bio Tomislav Karamarko, čovjek koji je bliži 1991. nego 2016. po svjetonazorima. Vukao bistu Franje Tuđmana na sve strane. S njim Zlatko Hasanbegović kojeg nekad pišu i kao „haSSanbegović“; „hrvatsko cvijeće“, otvoren za ustašovanje. Taj nije ni za 1991. već za 1941. godine.

S druge strane Božo Petrov ide kod javnog bilježnika dati izjavu pa je onda sam prekrši poslije izbora. Pravi se budala, uđe u koaliciju pa govori „Nije to koalicija“. U izjavi se očito ogradio samo od riječi „koalicija“, a ne od koalicije. Može koalicija, ako se ne zove koalicija.

S treće strane, još gore. Zoran Milanović kojeg je uhvatilo tuđmanovanje. Hoće čovjek zagrebački aerodrom da preimenuje po Franji Tuđmanu. Eno sad i Trg bana Josipa Jelačića hoće preimenovati u Trg Franje Tuđmana. Vrhunac. Predsjednik SDP-a zaljubio se u osnivača HDZ-a.

Očito je pro-europski umjereni konzervativni kriminalac najbolje što možemo dobiti. Ako dođe napredan ljevičar, upropaste ga konzervativci. Doktor Ivo Sanader tako upropastio Ivicu Račana govorom na splitskoj rivi i šupljim patriotizmom protiv izručenja generala Hagu. Došao na vlast nakon toga, izručio generale. „Svjetski, a naš“. Što se mora, nije teško.

Ako dođe nazadan konzervativac, eto nacionalizma začas. Eno Tome Karamarka za primjer. Na kraju kad se podvuče crta, „Ćaća“ i nije bio tako loš. Ima i gorih. Nažalost...

(Dino Šakanović, Prometej.ba)