Kao ilustracija može nažalost poslužiti svaki grad, ulica i selo u našoj zemlji. Uzmimo primjerice Zenicu, poznati industrijski grad iz onoga vremena. Zenica je danas postala paradigma socijalne bijede i zapuštenosti. Dovoljno je pet minuta proći glavnom ulicom i uvidjeti o čemu je riječ. Bijeda se uvukla duboko pod ljudsku kožu. Očita je toliko da se primjećuje u udisajima i izdisajima ljudi. A tek izrazi lica u koje je bijeda urezala duboke crte i oblikovala ih po svome. Na njima nema tragova opuštenosti i radosti.


faik

Faik Kalajevac iz Živinica (52),nezaposlen, radio u rudniku (FOTO: Lupiga.com)


Nad Zenicom se nadvila neimaština i zagušljiv zrak iz Željezare. Stariji kao da su izgubili i posljednju nadu da se nešto može promijeniti. Jedina im je želja da djeca i unuci ne dožive njihovu sudbinu. Teško im je pogledati u svoje dijete za koje znaju da mu neće moći pružiti sve što bi u normalnim okolnostima trebalo imati. Ti ljudi kao da se nemaju gdje okrenuti, kao da nemaju u što pogledati i reći: „Vrijedi! To je razlog zašto dišem i ovaj zagađeni zrak. Vrijedi! Možda će nekad ugrijati sunce i proći kroz svaku šupljinu ljudske kosti i vratiti nadu i optimizam.“

 

muriz

Muriz Hasić, umirovljenik iz Tuzle (FOTO: Lupiga.com)


Cifre su nam dobro poznate, suvišno bi bilo govoriti o njima i poredati koliko tko prima za pošteno određen rad, za razliku od onih koji “pošteno“ sjede i zijevaju, ili se usiljeno smiju. Stvarno je smiješno gledati iz tih debelih naslonjača - oblaka, malu raju-mrave kako “crnče“ i rade, prave neke hodnike i utvrde, nose nekoliko puta težu masu od vlastite, i žive. Kako su samo simpatični. A lako ih je zgnječiti. Tako su mali. Baš je komično, tako je lako uzeti neki predmet i uništiti mravinjak…


Za bijedu je ipak netko odgovoran.


L. P. | Pometej.ba, 5. 3. 2014.