Počevši od sloma Jugoslavije i stvaranja „nezavisnih“ nacionalnih državica na prostoru propale bivše, krenulo se u opću reviziju povijesti, posebno onu Drugog svjetskog rata. Hrvatski desničarski revizionisti krenuli su u rehabilitaciju zločinačke ustaške države i njezinog poglavnika, a srpski u rehabilitaciju fašističkog četničkog pokreta i njegovog vođe Draže Mihajlovića. Odmah je bitno primijetiti ovdje jednu bitnu razliku: hrvatski revizionizam promovira se kroz određene klerikalističko-nacionalističke udruge ili pojedince, uz par povjesničara, te nije proklamiran s vrha. Naime, hrvatska vlada i predsjednik, tko god da je bio i jest na vlasti (u posttuđmanovskoj epohi) isticali su da su temelji hrvatske državnosti u partizanskoj antifašističkoj zavnohskoj i avnojskoj borbi, uz jasnu osudu ustaškog endehazijskog režima kao zločinačkog i izdajničkog. S druge strane,rehabilitacija četništva u Srbiji i drugim „srpskim zemljama“ nije samo folklorne klerofašističke naravi.

Ona se ne ogleda samo u činjenici da Srpska pravoslavna crkva stavlja četnike na pijedestal Hristovih boraca a njihovog vođu za mučenika, ne samo u tome da egzistiraju nekakve nacističke organizacije poput Nacionalnog stroja ili Ravnogorskog četničkog pokreta. Ono što je katastrofično i najviše zločinački nastrojeno jest činjenica da se ta rehabilitacija potiče s vrha države, od njezinih ministara i drugih službenika.

S obzirom na ovu bitnu razliku, ne osjećam potrebu da se u ovom članku bavim opisivanjem ustaške ideologije i njihovih zločina, nego ću iznijeti bitne stvari vezane uz četnički pokret i njihove današnje rehabilitatore.

30. juna/lipnja 1941. Stevan Moljević, jedan od glavnih četničkih ideologa i rukovoditelja, izradio je projekt Homogena Srbija u kojem između ostalog stoji: „Srbima se danas nameće prva i osnovna dužnost: da stvore i organiziraju homogenu Srbiju koja ima da obuhvati celo etničko područje na kojem Srbi žive.“ To bi značilo da u sastav Velike Srbije treba da uđu Bosna i Hercegovina i većina Hrvatske.

U septembru/rujnu 1941. vođa četnika Draža Mihailović u svom programu ističe:
- omeđiti defakto srpske zemlje i učiniti da u njima ostane samo srpski živalj.
- posebno imati u vidu brzo i radikalno čišćenje gradova i njihovo popunjenje svežim srpskim elementom.
- izraditi plan za čišćenje ili pomeranje seoskog stanovništva sa ciljem homogenosti srpske državne zajednice.
- u srpskoj jedinici kao naročito težak problem uzeti pitanje muslimana i po mogućnosti rešiti ga u ovoj fazi.

U instrukciji od 20. decembra/prosinca 1941. Draža Mihailović ističe ciljeve četničke borbe na čelu s četničkim kraljem Petrom:
- Stvoriti veliku Jugoslaviju i u njoj veliku Srbiju, etnički čistu i u granicama predratne Srbije, Crne Gore, Bosne i Hercegovine, Srema, Banata i Bačke.
- Čišćenje državne teritorije od svih narodnih manjina i nacionalnih elemenata.
- Stvoriti neposredno zajedničke granice između Srbije i Crne Gore, kao i između Srbije i Slovenačke, čišćenjem Sandžaka od muslimanskog življa, a Bosne i Hercegovine od muslimanskog i katoličkog življa.

Zapovjednik Ozrenskog četničkog korpusa u pismu upućenom 13. februara/veljače 1943. zapovjedniku Zeničkog vojno-četničkog odreda, prema Dražinim uputama kazuje:

Možda tebi i tvojim borcima izgledaju ovi ciljevi veliki i neizvedivi. Setite se velike borbe za oslobođenje pod vodstvom velikog vožda Karađorđa. Srbija je bila puna Turaka (muslimana). U Beogradu i ostalim srpskim varošima stršale su muslimanske munare, a pred džamijama su Turci vršili svoja smrdljiva pranja kao što i sada rade u srpskoj Bosni i Hercegovini. Na stotine hiljada muslimana bilo je tada preplavilo našu otadžbinu. A pođite danas kroz Srbiju. Nigdje nećete naći niti jednoga Turčina (muslimana), nećete naći čak niti jednoga njihovog groba (mezara) ni jednog šiljka (nišana)... To je najbolji dokaz i najveće jamstvo da ćemo uspeti i u ovoj današnjoj svetoj borbi, i da ćemo istrebiti sve Turke iz ovih naših srpskih zemalja. Ni jedan musliman neće među nama ostati.

U istoj instrukciji govori: Seljački svijet i isto tako sitni radni svijet poštediti i od njih ćemo napraviti prave Srbe, koje ćemo milom ili silom prevesti na pravoslavlje.
Eto to su ciljevi naše velike borbe i kad dođe odsudan čas mi ćemo ih ostvariti. Mi smo ih već u nekim dijelovima naše otadžbine i ostvarili.

aaaaaaae

Četnici kolju

Vukašin Marcetić, zapovjednik četničkog odreda ‘Manjača’, na konferenciji tamošnjih četničkih odreda 7. juna/lipnja 1942. izjavljuje: Smatram da su Bosna i Srbija jedna zemlja i nadam se da će iz Bosne očistiti sve što nije srpsko.

Milan Šantić, jedan od četničkih vođa, u svome govoru krajem jula/srpnja 1942. u Trebinju izjavljuje da je cilj četničkog pokreta “uspostava Velike Srbije” kako ju je odredio Draža te da te “srpske zemlje moraju biti očišćene od katolika i muslimana. U njima će živjeti samo Srbi. Čišćenje će se provesti temeljito. Sve ćemo ih potisnuti i uništiti bez izuzetaka i bez sažaljenja.”

Dalje navođenje odista brojnih citata i programa sličnoga tipa premašilo bi zamišljenu veličinu teksta. Uostalom, lako se mogu pronaći u dokumentima onoga vremena. Ovo sve više nego jasno pokazuje da je četnički pokret bio jedna od najgorih mogućih stvari koje uopće čovjek može zamisliti, a da su njegovi ideolozi i vođe na čelu s Dražom Mihailovićem bili nacisti najgore vrste. Za vrijeme Drugog svjetskog rata četnici su izvršavali masovne pokolje nevinoga življa hrvatske a pogotovo muslimanske nacionalnosti s namjerom njihova konačnog istrebljenja. Broj žrtava zločinačkog nacističkog četničkog pokreta mjeri se desecima tisuća. Samo u Podrinju stradalo je oko 60 000 muslimana.

U oktobru/listopadu 1942. godine četnici iz istočne Hercegovine u samo par dana izvršili su klanje preko 1.000 civila u prozorskom kraju. Četnički zapovjednik P. Baćović s oduševljenjem izvještava Dražu Mihailovića 23. oktobra/listopada 1942.:

“U operacijama Prozor zaklano je preko 2.000 Šokaca i muslimana. Vojnici se vratili oduševljeni.”


Zaslugom Josipa Broza Tita (vođe oslobodilačkog partizanskog pokreta, za koji se usrpkos svim devijacijama manifestiranim kroz pojedine zločine, može reći da je svojom pobjedom nad četnicima i drugim fašističkim elementima (njemačkim, ustaškim, talijanskim) spasio naše narode od sigurnog istrebljenja) Draža Mihailović skončao je svoj život onako kako ga je skončalo stotinu hiljada nevinih Hrvata i Muslimana od njegovog noža – ubijen je 1946. godine kao fašist, izdajnik i zločinac.

Međutim, nakon ponovnog buđenja četništva u Srbiji 1980-ih pa naovamo, krenulo se među novočetničkim političarima u rehabilitaciju Draže Mihailovića i njegovog pokreta. Tako Vuk Drašković, srbijanski četnički političar, kaže da na mjestu gdje se smatra da je ubijen Mihailović, treba podići spomenik i memorijalni centar "prvom gerilcu slobode u tada okupiranoj Evropi" i "vođi antifašističke ravnogorske gerile".

Prošle godine bosanski socijaldemokrat Denis Bećirović predlagao je u državnom parlamentu BiH da se usvoji zakon o zabrani djelovanja fašističkih organizacija. Međutim, to nije prošlo zbog protivljenja poslanika stranke Milorada Dodika, četničkog političara iz BiH, koji smatraju da „je četnički pokret bio osloboditeljski te kako je njegov vođa u Drugom svjetskom ratu Draža Mihailović zapravo bio na čelu borbe protiv fašizma.“

Sad kad smo naučili lekciju tko su i što su bili četnici i što im je bio cilj, izjave gore spomenutih neofašističkih političara teško ponižavaju i vrijeđaju. Pogledajte što samo kaže Slobodan Homen, državni sekretar u Ministarstvu pravde Republike Srbije:“Vreme je da se jednom za sva vremena otkrije ta strogo čuvana tajna o sudbini Draže Mihailovića,ali ne samo njega, već i svih ostalih koji su nevini stradali u prvim posleratnim danima.“

E pa, poželimo „nevinome“ čiča Draži da ostane vječno tamo gdje mu je i mjesto – u septičkoj jami, a zahvalimo se još jednom antifašistima i vojnicima narodno-oslobodilačke borbe na žrtvama koje su dali za pobjedu nad fašizmom – nacističkim, ustaškim i četničkim.

Prometej.ba | Članak je prvotno objavljen 28.4.2011., prenosimo ga bez izmjena.