1. Kako je nogomet pokretao i zaustavljao ratove

Vjerovali ili ne, zbog kvalifikacija za svjetsko nogometno prvenstvo u Meksiku 1970. izbio je pravi pravcati rat između susjednih Salvadora i Hondurasa, koji je odnio najmanje dvije i pol tisuće života. Nakon što je Salvador izbacio Honduras u baražu za SP, vojna hunta na čelu države koristi euforiju i 14. srpnja 1969. pokreće rat protiv Hondurasa s kojim je prethodno Salvador bio u tipičnoj, kod nas dobro poznatoj susjedskoj svađi oko granica. Salvador nije mnogo postigao u ovom bizarnom ratu, a nije se kasnije proslavio ni na SP u Meksiku, izgubivši sve tri utakmice s ukupnom gol-razlikom 0-9. No, ako je nogomet znao pokretati ratove, onda ih je znao i privremeno zaustavljati. Nakon što se Obala Bjelokosti 2006. plasirala na SP u Njemačkoj, nakratko je zaustavljen krvavi građanski rat u toj zemlji, da bi obje strane mogle u miru proslaviti uspjeh državne reprezentacije. Primirje je, doduše, trajalo prilično kratko, a ni nastup Obale Bjelokosti na prvenstvu u Njemačkoj nije trajao dalje od prvog kruga.

 

{youtube}FVshtHUysBc{/youtube}

 


2. Urugvajske avanture suca Rege

Jedna od najvećih zvijezda prvog svjetskog nogometnog prvenstva 1930. u Urugvaju bio je brazilski sudac Gilberto de Almeida Rego. Najprije se na utakmici između Francuske i Argentine (0-1) zbunio i greškom skratio meč za šest minuta. Shvativši pogrešku, tražio je od igrača - od kojih su mnogi već počeli tuširanje u svlačionicama - da se vrate na teren i nastave utakmicu. Zatim je na utakmici između Jugoslavije i domaćina Urugvaja (1-6) neviđeno pristrano sudio za domaćine. Farsa je otišla tako daleko da je pred treći gol Urugvajaca lopta izašla u aut, odakle ju je jedan policajac nogom vratio u teren i asistirao napadaču domaćih za pogodak. Rego je samo pokazao da se igra dalje. Osim njega, proslavio se i sudac Ulises Saucedo (istovremeno bio i bolivijski izbornik!), koji je na utakmici Argentine i Meksika (6-3) dosudio čak pet penala, od toga tri nepostojeća. Ovaj Mundijal ostao je upamćen i po tome što je jedini u povijesti odigran u samo jednom gradu, Montevideu (doduše na tri stadiona), kao i po tome što je bio jedini u povijesti na kojem se nije odigrala utakmica za treće mjesto.


3. Kad Englezi i Sjevernokorejanci izvještavaju o porazima

Malo tko je vjerovao da reprezentacija SAD-a, sastavljena od anonimnih amatera, sa sedam uzastopnih poraza uz mizernu gol razliku 2-45, može išta napraviti na SP u Brazilu protiv tada moćne Engleske. Engleski mediji su danima prije utakmice ismijavali Amerikance, pišući kako samo oni i Eskimi ne znaju igrati nogomet. I to im se neočekivano osvetilo. Reprezentacija SAD-a je pobijedila golom haićanskog imigranta Joea Gaetjensa. Neki su mediji tada u Engleskoj prenijeli da je Engleska pobijedila 10-1 te da je u pitanju pogreška kod slanja vijesti telegrafom. Ipak, prvak u lažnom izvještavanju sa SP je Sjeverna Koreja. Na prvenstvu 2010. u Južnoj Africi Sjeverna Koreja je prvu utakmicu protiv Brazila izgubila 2-1, ali su tamošnji mediji napravili komičnu montažu po kojoj je ispalo da je Koreja pobijedila 1-0. Osokoljen dobrom igrom protiv Brazila, sjevernokorejski lider Kim Jong Il je po prvi put u povijesti odobrio direktan prijenos utakmice sa svjetskog prvenstva u Sjevernoj Koreji. Što se pokazalo kao loša odluka, jer je Sjeverna Koreja u toj utakmici pregažena od strane Portugala sa 7-0. Špekulira se da su sjevernokorejski nogometaši nakon tog prvenstva nogometne dresove zamijenili rudarskom opremom, te da u rudnicima igraju pikado gađajući postere portugalskih nogometaša.


 

{youtube}Z7TIMpCy8jo{/youtube}

 


4. Brazilsko Kosovo Polje

Svaka nacija u svojoj mitologiji redovito ima neki mitski poraz, izabranu traumu koja se s uzdasima i smrknutih lica prepričava budućim generacijama. Takav mitski poraz Brazil je doživio 1950. na Maracani u Rio de Janeiru. Dotad nepobjediva brazilska momčad, koja je prije finala pregazila Švedsku sa 7-1 i Španjolsku sa 6-1, u finalu je bila apsolutni favorit protiv susjednog Urugvaja, koji se do posljednje utakmice provukao sa samo jednom pobjedom (grčeviti dvostruki preokret protiv Švedske) i jedva iščupanim remijem protiv Španjolaca. Zbog neobičnog sustava turnira u finalu Brazilu je čak i remi bio dovoljan za osvajanje naslova. Brazilski nogometaši su bili toliko uvjereni u pobjedu, da su davali bahate izjave u medijima, a mediji su donosili natpise poput „Ovo su svjetski prvaci“ sa slikom brazilske reprezentacije, te „Danas će Brazil postati svjetski prvak“. Za to vrijeme kapetan Urugvaja Varela je sakupio sve te novinske izjave i natpise i s njima oblijepio zidove urugvajske svlačionice i tako motivirao svoj tim. Čak je na ulicama Rija bio organiziran i karneval u čast proslave naslova svjetskih prvaka. Ražanj je bio spreman, no zec je bio još veoma daleko u šumi. Službeno je tog 16. lipnja na Maracani bilo rekordnih 174.000 ljudi, a neslužbene procjene govore i o 210, čak 220 tisuća gledatelja! Brazil je početkom drugog poluvremena poveo i Maracana je proključala. No, golovima Schiaffina i Ghiggije u 66. i 79. minuti, Urugvaj je senzacionalno preokrenuo i slavio pobjedu. Nakon drugog gola Urugvajaca blizu 200.000 navijača na stadionu je ušutjelo, i taj se događaj pamti kao „grobna tišina Maracane“, dok se ovaj epski poraz u povijesti Brazila pamti kao Maracanazo („debakl na Maracani“). Zabilježena su čak i mnoga samoubojstva nakon utakmice, te smrti od posljedica srčanog udara. Dotada je brazilska reprezentacija igrala u bijelim dresovima, a nakon toga nikad više, jer bijelu boju dresova do dan-danas smatraju ureknutom. Brazilski nogometaši su se sa stadiona iskrali obučeni u žensku odjeću.


 

{youtube}t29i1CdHdNM{/youtube}

 


5. Prvenstvo novotarija u Meksiku

Povodom SP u Meksiku 1970. prvi put su se pojavili albumi i sličice s igračima. (Spomenimo da je nedavno učitelj u osnovnoj školi u kolumbijskom gradu Bucaramangi optužen za otimanje sličica učenicima, kako bi popunio svoj album SP u Brazilu!). Na istom prvenstvu su se suci počeli služiti žutim i crvenim kartonima, a njihovim izumiteljem smatra se engleski sudac Kenneth George Aston. Priča se da mu je ideja došla dok je stajao pred semaforom u nekoj ulici. Prvi žuti karton u povijesti SP dobio je reprezentativac SSSR-a Evgenij Lovčev, a taj prvi žuti karton je pokazao njemački sudac Kurt Tschenscher. Jedini igrač u povijesti svjetskih prvenstava koji je dobio 3 žuta kartona na jednoj utakmici je hrvatski reprezentativac Josip Šimunić, na SP u Njemačkoj 2006. Zbog zabrane nastupa od strane FIFA-e, priliku za popravljanje tog rekorda neće imati na SP u Brazilu. Uz kartone, još jedna bitna inovacija na svjetskom prvenstvu u Meksiku 1970. je pravo na izmjenu igrača, a prva zamjena u povijesti je napravljena na utakmici SSSR-Belgija. Prvi zamijenjeni igrač u povijesti SP bio je reprezentativac SSSR-a Viktor Serebrjanikov.


 

{youtube}caYdeTLSW-o{/youtube}

 


6. Najveći nesretnici svjetskih prvenstava

Najnesretniji navijač u povijesti SP je Argentinac Pedro Gatica. Tada 52godišnjak, Gatica je 1986. biciklom prevalio više od 10 tisuća kilometara od Buenos Airesa do Mexico Cityja (putovanje kakvog se ne bi postidjeli ni Frodo i prstenova družina) gdje je planirao pogledati završnicu Mundijala, kako bi po dolasku saznao da je nestalo ulaznica. Da nesreća bude veća, još mu je netko ukrao i bicikl dok je raspravljao s prodavačima ulaznica. Najnesretniji vratar u povijesti SP je Moacyr Barbosa, vratar Brazila prilikom epskog poraza od Urugvaja 1950. na Maracani. Barbosa je ostao toliko omražen od strane Brazilaca da ga čak 1994. tadašnji brazilski izbornik Mario Zagallo nije htio primiti u brazilski kamp u SAD-u, u strahu da ne bi donio nesreću. Zanimljivo: Brazil je te godine s dosta sreće osvojio SP. Za najnesretnijeg nogometaša u novijoj povijesti SP izabrao sam reprezentativca Gane Asamoaha Gyana. On je uspio promašiti jedanaesterac protiv Urugvaja u 120. minuti najveće utakmice u povijesti Gane i propustiti priliku da odvede Ganu u polufinale SP 2010. u Južnoj Africi, čime bi Gana postala prva afrička reprezentacija u povijesti koja se plasirala u jedno polufinale SP. Naravno, bilo je i drugih tragičara u povijesti prvenstava, ali uglavnom iz većih reprezentacija koje bi na nekom od sljedećih prvenstava nadoknadile propušteno, pa ih ne smatram tolikim tragičarima, koliko ovog igrača Gane, koja će teže u novijoj povijesti imati priliku kakvu je imala u JAR-u, nego što su druge nogometne velesile iz povijesti SP-a imale prilika za ispravljanje svojih tragičnih ispadanja. Kako god, Gyan je pogodio prečku, a u raspucavanju jedanaesteraca nakon 120 minuta demoralizirana Gana nije imala ni gram šansi i Urugvajci su otišli u polufinale. Da stvar bude gora, isti Gyan je 2012. na Afričkom kupu nacija ponovno promašio odlučujući jedanaesterac u polufinalu protiv Zambije i Gana nije uspjela proći u finale. Nakon svih tih pehova Gyan se na neko vrijeme povukao iz reprezentacije, no pokazao je neslomljivu volju i vratio se u reprezentaciju, te će igrati i na prvenstvu u Brazilu. Nadamo se da neće biti u prilici ponovno pucati neki odlučujući penal, što i nije nemoguće, s obzirom da je kapetan reprezentacije. Najnesretnijom zemljom SP proglašena je Nizozemska, koja je bila u tri finala sa sjajnim igračima i reprezentacijama, ali nijednom nije pobijedila.

 

 

{youtube}tDpx9GGH79I{/youtube}


7. Najbizarniji slobodni udarac u povijesti

Najbizarniji slobodni udarac u povijesti SP izveden je 1974. na Mundijalu u Zapadnoj Njemačkoj. Nakon prekršaja nad Brazilcem Rivelinom, defanzivci Zaira (DR Konga) su stali u živi zid, a Brazilci su se spremali izvesti slobodnjak. Tada je iz živog zida izletio Zairac Mvepu Ilunga i na čuđenje publike, suca i nogometaša Brazila (ali i Zaira) izveo slobodan udarac. Ilunga je kasnije priznao kako je to učinio namjerno, u želji da ga sudac isključi. Tim potezom je, naime, namjeravao iskazati protest zbog odluke vlasti njegove države da igrače liši zarada na SP, premda je Zair tada bio prva subsaharska reprezentacija koja je izborila učešće na SP. Ilunga je želio dobiti crveni karton, jer je tvrdio da nema smisla igrati i riskirati ozljedu ako će njegova plaća otići gospodi iz njegove domovine, koja je utakmicu pratila iz svečane lože. Protest baš i nije uspio, jer mu je zbunjeni sudac dao samo žuti karton.


 

{youtube}s1L5nLwNqQE{/youtube}

 

 

8. Legendarne obrane sa slomljenim rukama i kostima

Jedan od najvećih golmana svih vremena, legendarni Čeh František Planička, ostao je upamćen da je odigrao svih 120 minuta četvrtfinala protiv Brazila sa slomljenom rukom (!), jer tada nije bilo mogućnosti zamjene, a nije želio ostaviti svoju momčad na cjedilu. Drugi legendarni golman, slavni Španjolac Ricardo Zamora u Italiji 1934. je sve utakmice branio s kapom na glavi, a epski meč protiv Engleske, koji su Španjolci dobili s 4-3 i tako postali prva momčad s kontinenta koja je pobijedila Engleze, branio je fantastično usprkos zadobivenom napuknuću grudne kosti.


fotouno g


9. Najgrublje utakmice u povijesti prvenstava

Najgrublja utakmica u povijesti prvenstva bila je između Čilea i Italije na 2. lipnja 1962, na SP u Čileu. Zbog niza grubih startova i tučnjava morala je četiri puta intervenirati čak i vojna policija. Prvi igrač je isključen s terena već u 12. minuti. Jednog od isključenih igrača, Honorina Landu, s terena je morala izvesti policija. Čile je na kraju pobijedio 2-0, a utakmica je ostala upamćena kao „bitka za Santiago“. Po broju kartona najgrublja utakmica je odigrana 2006. u Njemačkoj, a odigrali su ju Portugal i Nizozemska. Portugal je dobio 1-0. Na utakmici je pokazano čak 16 žutih i 4 crvena kartona, a trebalo ih je biti i više.


 

{youtube}uOtL1m1o_ok{/youtube}

 


10. Najveće golijade u kvalifikacijama i završnim turnirima

Najveću pobjedu u kvalifikacijama za SP postigla je Australija u duelu protiv Američke Samoe 11. travnja 2001. Australija je slavila s nevjerojatnih 31-0, a neki komentatori su se izgubili u toj kiši golova pa se poslije raspravljalo da li je rezultat možda bio i 32-0. Nicky Salapu je ime golmana koji je 31 puta išao po loptu u mrežu na toj utakmici. Ne pretjerano poznati Australac Archie Thompson je mrežu Samoanaca tresao rekordnih 13 puta. Prije njega je rekord kvalifikacija držao Iranac Bagheri sa 7 postignutih golova protiv još jedne reprezentacije skromnih nogometnih mogućnosti - Guama. Samoanci su stigli s mladim timom (seniorski tim zbog problema s putovnicama nije mogao doputovati, te su za Samou igrala čak dvojica 15godišnjaka) i bez kopački (koje im je za ovu utakmicu poklonio australski nogometni savez). Zanimljivo da je tom pobjedom Australija oborila vlastiti rekord, postignut iste godine protiv Tonge (22-0). Ipak, strah i trepet australsko-oceanijske kvalifikacijske zone nije se tada čak ni uspio plasirati na prvenstvo u Japanu i Južnoj Koreji sljedeće godine. Naime, u baražu je Australce glatko izbacio Urugvaj s ukupnih 3-1. Na samim završnim turnirima, rekordnu pobjedu ostvarila je Mađarska 1982. godine protiv Salvadora s 10-1. Najviše pogodaka na jednoj utakmici na SP bilo je 1954. u duelu između Austrije i Švicarske, koji je završio tie-break-pobjedom Austrijanaca sa 7-5.


 

{youtube}DtvBqz7zj2w{/youtube}

 


Marijan Oršolić |

10.06.2014.