Pa ipak, zadnjih godina dočekao sam jesen nikad lošijeg raspoloženja. Nisu ga popravili ni đaci što idu u školu. Baš suprotno, gledajući tu omladinu kako idu u školu s djeci svojstvenom nadom i optimizmom, vidim i njihovu budućnost u kojoj se grčevito bore za opstanak, gdje ih društveni pritisak tjera da i sami postanu nepošteni, da se „snalaze“ na račun drugoga, da se zapošljavaju ne na temelju onoga što su učili godinama u školi, nego na temelju „štele“, ulizivanja moćnicima i na račun drugoga. Postane čovjek bolno svjestan: ta djeca nisu naša budućnost, prije da smo mi njihova.

Današnja omladina je sve dezorijentiranija i zbunjenija, što zbog prebrzih promjena u svijetu današnjice, što zbog nevjerojatno konfuznog stanja u našoj državi (već izraz „država“ za BiH je prilično laskav kompliment). Najviše me nervira to što uobičajene kavanske razgovore mladih o ženama i sportu sve više zamjenjuju besplodne, zamorne polemike o politici. Pošto je moja sredina nastanjena pretežno Hrvatima (Orašje na Savi), prirodno je najčešće na tapetu hrvatska politika u BiH. Žulja me kad slušam tu mladost kako mudruje o političkim igrama otprije 20 godina, a tada mnogi od njih nisu bili ni rođeni. Svi oni kao znaju tko je počeo rat, tko je kriv, a nitko živ pod kapom nebeskom ne zna kako da razriješi ovo stanje u državi i kako da osmisli kakvu-takvu budućnost. Da bi se stanje moglo bar pokušati popraviti, potrebno je znati neke činjenice o onome što se događalo kod nas barem u zadnjih 20 godina, ako je već puno ići dublje u prošlost, poznavati cijeli 20. vijek, ili dublje, sve tamo do stoljeća sedmog. Udžbenici povijesti kojima se naša mladost služi u školama nisu u dobrom stanju. Naše obrazovanje su također zahvatili maligni pipci politike, tako da škole mlade više odgajaju za pripadnost, negoli za ozbiljno, racionalno, kritičko mišljenje.

Pa ako već školski udžbenici ne pomažu našoj mladosti da njihove kavanske rasprave o politici budu smislenije i argumentiranije, da i njihovo buduće političko zalaganje i razmišljanje bude racionalnije i argumentiranije, pa da posljedično i stanje u državi dobije minimalnu šansu da postane smislenije, onda ovaj rad nudi na kvadrat skraćenu početnicu hrvatske politike u BiH. Zašto hrvatske? Zato što treba početi najprije od svog dvorišta. Zato što smo sam i sam Hrvat, pa se bavim najprije svojim. Zato što je sudbina bh. Hrvata ugrožena, a tu sudbinu najviše kreira hrvatska politika u BiH. Ova početnica se najviše bavi hrvatskim političkim odlukama za vrijeme rata 90-ih, razumijevanje kojih nudi odličnu polaznu točku, podlogu i za razumijevanje poslijeratne i najnovije, današnje hrvatske politike u BiH.

Osnovna oznaka hrvatske politike u BiH je – kao i osnovna oznaka mladih o kojima smo govorili u početku teksta – konfuznost. Takvo konfuzno stanje hrvatske politike u BiH ima kontinuitet još od početka rata za raspad Jugoslavije. Dok su u početku rata u BiH srpske snage bile jedinstvene kako u ideji (Velika Srbija), tako i u načinu njenog ostvarenja – vojnom silom pod zapovjedništvom osovine Milošević-Karadžić-Martić, dok su Muslimani bili uglavnom složni u ideji jedinstvene, „centralistički“ ustrojene BiH, dotle među Hrvatima nije bilo takve jedinstvenosti. Jedni su Hrvati stali uz ideju jedinstvene BiH tražeći „dom naroda“ (Kljuić), drugi su željeli jedinstvenu BiH, ali sastavljenu od tri federalne jedinice (Zubak), treći su željeli cjelovitu BiH, ali kao federalnu jedinicu Hrvatske (HSP), četvrti su pak željeli podjelu BiH na način „Srbima naseljena područja pripojiti Srbiji, a područja naseljena Hrvatima Hrvatskoj.“

Zahvaljujući toj i takvoj nejasnosti hrvatske ratne politike u BiH, danas mnogi vojnici HVO-a govore kako nemaju pojma za što su se borili? Za Hrvatsku? Za BiH? Za Herceg-Bosnu? Za Federaciju BiH? Za Treći? Prema kazivanju jednog satnika HVO-a, na upite njegovih podređenih u ratno vrijeme: „što mi branimo“ on im je odgovarao: „branimo svoje ognjište dok politika ne odluči kako će se zvati“. Međutim, politika još nije odlučila kako će se zvati to ognjište bosanskih Hrvata, pa je stanje u BiH danas još konfuznije.

Odraz konfuznosti hrvatske ratne (kao i poslijeratne) politike u BiH je i – najblaže rečeno - ambivalentna uloga vodeće hrvatske stranke u BiH, HDZ-a. Dok je dio HDZ-a BiH (uvjetno nazvan bosansko-hercegovačkim) radio na stabilizaciji stanja u državi (izjašnjavanje na Referendumu o nezavisnosti zemlje, sudjelovanje u zajedničkim obrambenim aktivnostima), drugi dio (uvjetno nazvan herceg-bosanski) je povlačio poteze koji su pridonosili destabilizaciji države (stvaranje hrvatskih zajednica, pregovaranje s ekstremnim krilom SDS-a, Sporazum Boban–Karadžić u Grazu).


Nastavlja se...


prometej-ba@hotmail.com