Fleur-de-lis (francuski: cvijet ljiljan) poprilično je univerzalan i prastar heraldički simbol. Surećemo ga još u antici među Galima (Francuska), Scitima (Ukrajina) i Kušanskom dinastijom u Indiji. Potrebno je pojmovno razlikovati „Fleur-de-lis“ i „Ljiljan“. Fleur-de-lis naziv je ovog heraldičkog simbola. Međutim, ono što je paradoksalno, pogotovo za nas u Bosni i Hercegovini je to da iako fleur-de-lis prevedeno znači ljiljan, mi ustvari uopće ne znamo radi li se o ljiljanu.

Suvremeni simbol geografski potiče iz današnje Francuske i tradicionalno je vezan uz francusku monarhiju. Francuske vladarske kuće koristile su ga na svojim grbovima i zastavama još od Klodviga I, franačkog vladara koji je prvi prihvatio kršćanstvo. Simbol se povezivao s božanskim pravom dinastije na vlast. Izvan granica Francuske simbol širi vladarska kuća Anžuj koja si uspijeva priskrbiti englesku i napuljsku krunu. Iz Napulja Anžuvinci će steći i mađarsku krunu. Oni će na grbove Engleske, Napulja i Mađarske unijeti fleur-de-lis. Ubrzo će se simbol naći i u heraldici bosanskih vladara koji će ga kopirati težeći ugledu koji imaju Anžuvinci i tražeći njihovo priznanje. Fleur-de-lis migrirat će i na srpski grb. Francuska dinastija Burbona proširit će ga u španjolsku i luksemburšku heraldiku. I francuski prekomorski posjedi usvajaju fleur-de-lis za svoje simbole, poput recimo Kvebeka. Nevezano za francusku tradiciju, fleur-de-lis koristila je i Firentinska republika kao svoj simbol.

Heraldička migracija simbola uopće nije neobična. Orao je kao prastari iranski simbol migrirao u bizantsku heraldiku odakle se proširio po pravoslavnom svijetu. Mjesec i zvijezda, prastari simboli boga mjeseca Aj Ata i božice sunca Gun Ana, prisutni među turskim plemenima još od 6. stoljeća, postat će kod nas simboli islama.

U redovnu upotrebu fleur-de-lis u BiH vraća prva zastava Republike Bosne i Hercegovine, po uzoru na srednjovjekovne simbole s novca i pečata, odakle simbol migrira dalje na grbove i zastave gradova, vojnih i policijskih jedinica, u odlikovanja i ambleme raznih udruženja povezanih s Bošnjacima

Značenje fleur-de-lisa mnogostruko je. Prema kasnijim tumačenjima francuskih vladara fleur-de-lis simbolizira njihovu čistoću i vjeru. Prema Georgesu Dubyu tri „lista“ simboliziraju tri srednjovjekovne kaste: one koji se mole, one koji se bore i one koji rade. Fleur-de-lis simbolizira Sveto trojstvo, a od 11. stoljeća i Djevicu Mariju budući da se pojavljuju freske Marije s ovim simbolom u desnoj ruci. U 12. stoljeću engleske plemkinje nosile su fleur-de-lis kao simbol svoje vjere i moralnosti. Općenito, značenje se kreće oko broja tri i simbola čistoće. Jedno potencijalno i nekorišteno značenje moglo bi biti veoma zanimljivo za Bosnu i Hercegovinu. Naime, od ljiljana se proizvodi ulje protiv opekotina što bi za ove ratom često pogođene prostore moglo biti jako simbolično.

Osim značenja, fleur-de-lis ima i simboličku vrijednost jer simbolizira Francusku kao državu, njezine vladare i sve tronove koje su držali, kao i mnoge francuske gradove poput Orleansa, Pariza ili Kalaisa. Simbolizira i Kvebek. Tek je relativno nedavno postao i simbol prvo Bosne i Hercegovine, a onda Bošnjaka kao naroda. Zašto od relativno nedavno? Iako se danas mitološki tvrdi da je „ljiljan“ „vječni simbol Bošnjaka“, on se u heraldiku na velika vrata vraća tek 90-ih godina. Prije ovog perioda općenito je bio nepoznat i neupotrebljavan još od srednjeg vijeka. I to ne samo u državnoj heraldici. Nisu ga koristila niti udruženja ili političke stranke.

Da europske države kreiraju zastave temeljeno na srednjovjekovnoj heraldici poprilično je neuobičajeno, ali je prisutno. Malta i Vatikan na zastavama imaju neka srednjovjekovna obilježja. Ostatak europskih država uglavnom koristi revolucionarne trobojnice. U redovnu upotrebu fleur-de-lis u BiH vraća prva zastava Republike Bosne i Hercegovine, po uzoru na srednjovjekovne simbole s novca i pečata, odakle simbol migrira dalje na grbove i zastave gradova, vojnih i policijskih jedinica, u odlikovanja i ambleme raznih udruženja povezanih s Bošnjacima. Javlja se u nazivima internet portala, kao naslov članaka, na naslovnicama knjiga i na još mnogim mjestima. Pojavljuje se čak i u pjesmi „Dragoj mojoj BiH“ u stihu:

„Digni se iz pepela/ kao sto put do sada/ Sad s mirisom ljiljana/ Ljubavi moja.“

I tu dolazimo do paradoksa fleur-de-lisa. Da se radi baš o ljiljanu tvrde znatno kasnija tumačenja. Izvorno značenje simbola uopće nije poznato niti je igdje izvorno zabilježeno. Prva tumačenja se pojavljuju stoljećima nakon prve upotrebe, a onda se naziv „ljiljan“ samo „protegnuo“ unazad. Ovo je posebno paradoksalno za našu državu gdje se fleur-de-lis toliko ukorijenio u upotrebu da se čak počeo koristiti i u pjesmama i odlikovanjima poput „Zlatnog ljiljana“. Problem je što se možda uopće ne radi o ljiljanu. Jedna od diskutabilnijih teorija o podrijetlu fleur-de-lisa jest da se ustvari radi o vrhu franačkog koplja, kao borbenom simbolu.

(Vrhovi franačkih kopalja)

Na koplja se postavljao „graničnik“ kako bi se u borbi spriječilo da se koplje zabije preduboko te da ga ratnik nema vremena povući nazad prije nego sam primi udarac. S druge strane, „graničnik“ je osiguravao daleko veću i širu povredu od samog uboda. Iako diskutabilna, teorija o podrijetlu fleur-de-lisa kao vrhu koplja nije odbačena.

Ako u istraživanje uključimo biološke i geografske faktore, nameće se jedan sasvim novi pogled na fleur-de-lis. Francuski prirodoslovac iz 18. stoljeća Pierre Augustin Boissier de Sauvages primijetio je da je tradicionalno fleur-de-lis žut, dok je europski ljiljan bijele boje. Jedini žuti ljiljan je kanadski, Francima naravno nepoznat. Nadalje, primijetio je da su Franci u današnju Francusku migrirali iz Belgije gdje su živjeli pokraj rijeke Lil uz koju u velikom broju rastu žuti irisi. Nije teško pretpostaviti da su franački vladari na umu imali žuti iris kada su kreirali simbol fleur-de-lis. Ako se usporede biljke, nije teško zaključiti da fleur-de-lis više podsjeća na iris nego na ljiljan. Upravo iris ima tri latice, a ne ljiljan.

(Iris pseudacorus) (Lilium candidum)

Međutim, jedna novija i potpuno drugačija teorija donosi sasvim novi pogled na fleur-de-lis. Nedavno je primijećeno da stari franački pečatnjaci, prstenovi vladara s pečatima, nemaju ugraviran fleur-de-lis, nego pčele. Iako djeluje nevjerojatno, nije teško od pčele stilizacijom napraviti fleur-de-lis. Pečatnjaci s pčelama pronađeni su u grobu Hilderika I, Klodvigovog oca.

(Pčele iz groba Hilderika I)

I sama pčela kao heraldički simbol nije bila rijetka jer simbolizira rad, plodnost i uspješnost. Vrlo vjerojatno je ovu pretpostavku o fleur-de-lisu koristio i Napoleon Bonaparte čiji je carski grb imao simbole pčela umjesto klasičnog fleur-de-lisa, želeći se tako distancirati od burbonske dinastije. I talijanski plemići Berberini koristili su na grbovima pčele. Lako je moguće da su i Franci fleur-de-lis izveli iz pčele što bi mogle potvrditi „hilderikove pčele“.

(Stilizacija fleur-de-lisa iz pčele)

Još jedna važna podudarnost je i grb iz katedrale u Konstanzu prvi put spomenute 615. godine, a što je sasvim slučajno primijetio fotograf Andrew Gough. Na ovom grbu fleur-de-lis predstavljen je kao tri pčele iznad košnice. Važno je spomenuti da je katedrala više puta obnavljana i rekonstruirana, ali postoji i mogućnost da je grb izvoran. Suvremen svakako nije te predstavlja zanimljiv trag u proučavanju podrijetla fleur-de-lisa.

(Grb u katedrali u Konstantzu)

Iako se ne može pouzdano utvrditi, lako je moguće da izvor fleur-de-lisa uopće nije ljiljan već prije iris. Manje vjerojatno, ali fleur-de-lis mogao je umjesto od ljiljana nastati i od pčele ili vrha koplja. Iako ga mnogi koriste kao simbol, vjerojatno smo mi u Bosni i Hercegovini jedini „produbili“ značenje fleur-de-lisa i toliko ga povezali s ljiljanima. Moguće je međutim da se najviše vojno odlikovanje Armije Republike Bosne i Hercegovine zove „Zlatni ljiljan“ zbog pogrešne pretpostavke odakle potječe fleur-de-lis. Vrlo je moguće da bi heraldički ispravna imena ovog odlikovanja mogla biti „Žuti iris“, „Zlatna pčela“ ili „Zlatno koplje“.

Autor: Dino Šakanović