PROMJENE RELIGIJSKOG ZEMLJOVIDA PROZORSKO-RAMSKE OPĆINE TIJEKOM POVIJESTI (I)
U tri dijela objavljujemo rad prof. dr. Ivana Markešića, s Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar u Zagrebu, u kojem se analiziraju promjene religijskog zemljovida ramske/prozorske općine tokom povijesti, koncentrirajući se na analizu rezultata popisa stanovništva od prvog službenog popisa 1879. pa do posljednjeg popisa iz 1991.
____________________
POVIJESNO-DRUŠTVENI I GEOGRAFSKI OKVIR
Povijest krajeva na području nemirnoga balkanskog poluotoka obiluje velikim promjenama u religijskom zemljovidu. Linije koje su u jednom određenom, nekada dužem, a nekada opet kraćem, vremenskom razdoblju odvajale lokalitete s jednom religijskom većinom od lokaliteta s drugom religijskom većinom pomicale su se u različitim pravcima – ponegdje prema sjeveru ili jugu, a ponegdje prema istoku ili zapadu, i to po nekoliko stotina kilometara, a u nekim su razdobljima neke od tih religijskih većina bile u cijelosti potisnute ili su nestale s povijesne scene.
Slika br. 1: Karta Rame (Autor: Nikola Badanković (2003). Izvor: Župa Prozor. Pod zaštitom Srca Isusova (1906-2006). Prigodom 100. obljetnice utemeljenja župe, Prozor 2006.
Ništa drukčije nije bilo ni na području današnje prozorsko-ramske općine, a koje se uobičajeno zove samo Rama, a koja je, kako u svojoj knjizi Rama u Bosni1 navodi Milenko Filipović obuhvaćala čitav slijev rijeke Rame, zatim čitav slijev desne pritoke rijeke Neretve, kao i gornji i srednji slijev rječice Doljanke, te pritoke rijeke Neretve. Iako se područje Rame nalazi u slijevu rijeka koje preko Hercegovine gravitiraju prema Jadranu, ipak je, napominje Filipović, «Rama dio Bosne“ a „nekada je tim imenom nazivana mnogo prostranija oblast“. A da je ona istinski dio Bosne, o tome svjedoče kako njezina današnja duhovna tako i materijalna kultura, a posebno ramski govor koji je na poseban način u svojoj doktorskoj disretaciji obradio prof. dr. Miloš Okuka u svojoj knjizi Govor Rame2. Naime i prema administrativno-teritorijalnoj podjeli tijekom cijeloga trajanja austro-ugarske, zatim starojugoslavenske, ustaške i jednim dijelom novojugoslavenske vlasti pripadala Travničkom okrugu. Od druge polovice XX. stoljeća pripada mostarskom srezu.
Povijesno gledano, ramsko područje bilo je naseljavano od najstarijih vremena, pa se s promjenama stanovništva mijenjao i oblik religijskih praksi i religijskog osmišljavanja vlastitog, kao i života zajednice kojoj su ti stanovnici pripadali. A to dalje, znači da su u tim vremenima mijenjala i božanstva, njihova imena, kao i religijske prakse i objekti u kojima su one obavljane, počevši od onih višebožačkih pretpovijesnih, ilirskih, rimskih, te slavenskih božanstava pa sve do jednobožačkih kršćanskih, islamskih i židovskih oblika slavljenja Nadnaravnoga Bića, a o čemu svjedoče i arheološki nalazi. Oni nam potvrđuju kako su kršćani već s početka IV. stoljeća, odmah nakon što je kršćanstvo u Rimskome carstvu Konstantinovim ediktom iz 313. godine steklo status državne religije, izgradili na ovim područjima više kršćanskih sakralnih objekata (crkava i kapelica). O tome danas na poseban način svjedoči i mnogi hagiotoponimi, tzv. crkvišta ili crkvine. Na ovim područjima ostali su tragovi objekata izgrađenih u slavu različitih božanstava ali i sakralnih objekata pripadnika Crkve bosanske, zatim tragovi vjerovanja i obreda islamske i židovske zajednice od početka Osmanskoga carstva pa sve danas. Možda bi ta slika bila znatno drukčija, ne samo na ovom prozorsko-ramskom području, nego i na području cijele Bosne i Hercegovine, da se Crkva bosanska uspjela etablirati kao državna crkva Bosanskoga kraljevstva.
Povijesna vrela govore o tome da prozorsko-ramsko područje u cjelini, od početka IV. stoljeća pa sve do danas, karakterizira u bitnome kršćanska, a to znači katolička, te od XV. stoljeća orijentalno-islamska i od toga vremena u gotovo zanemarivoj veličini sefardsko-židovska, zatim pravoslavna, i od kraja XIX. do kraja prve polovice XX. stoljeća, i evangeličko protestantska religijska slika.
A to, dakle, znači da su se granice religijskoga pripadanja na ovom području snažno i moćno mijenjale3. Kako je već navedeno, područja današnje prozorsko-ramske općine napučivala su kako prethistorijska, zatim ilirska, rimska, tako i slavenska božanstva. U srednjem vijeku kršćani Crkve bosanske imali snažno uporište u Rami o čemu svjedoče i brojni stećci.
Slika br. 2. Etnička slika BiH, prema popisu pučanstva iz 1991. (veća slika)
Etnička slika BiH, prema procjeni iz 1995. (manja slika, procjena)
U različitim vremenskim razdobljima, a zbog različitih uzroka kao što su ratovi (koji su sa sobom donosili pokoravanje, ili, u najvećem broju, slučajeva protjerivanja i istrebljivanja zatečenog domicilnog stanovništva), zatim epidemije kao što je «crna» kuga (koje su zahvaćale šira područja), ili ekonomske nevolje (koje su za posljedicu imale glad i izumiranje) smanjivao se broj višereligijskih, a povećavao broj jednoreligijskih (jednokonfesionalnih) ili su jednoreligijska, odnosno jednokonfesionalna naselja potpuno nestajala, a na njihova mjesta dolazili pripadnici drugih religijskih zajednica.4
Slika br. 3: Etnička karta BiH 2006. godine (procjena)
Tome je na području Bosne i Hercegovine, a time i na područjima današnje Gornje i Donje Rame snažan pečat dala uspostava Osmanskog Carstva tijekom koje nestaje Crkve bosanske, ali se pored franjevačke kršćansko-katoličke uspostavlja i zaživljava orijentalno-islamska, sefardsko-židvoska i ortodoksno-pravoslavna paradigma. U tom razdoblju na područje Rame doseljavat će stanovnici iz Turske i Albanije (Arbanasi), vršit će se prisilna islamizacija, a istodobno će teći i procesi prešutne, ali i dragovoljne islamizacije i posljedice tih procesa vidljive su i danas i ogledaju se u velikoj islamskoj zajednici na ramskim područjima. Potrebno je kazati da ortodoksno-pravoslavna paradigma nije uspjela zaživjeti na ovim područjima.
Na ondašnju, ali i na današnju religijsku sliku ramskih područja u znatnoj mjeri utjecala su stradanja katolika u Rami tijekom cijelog trajanja osmanlijske okupacije Bosne (1463-1878), a posebno u XVI. stoljeću. Međutim, turski ratovi s Mlečanima, a posebno poraz Osmanlija kod Sinja imat će nesagledive posljedice za Ramu i njezino okružje. U tom vremenu, točnije 1687. godine, dolazi do snažnog vala iseljavanja katolika iz Rame u Cetinsku krajinu te seobe franjevaca iz Rame u Sinj.
Također, i na ramskim područjima osjetit će se posljedice osmanlijskih ratova s Austrijancima, a posebno poraz Osmanlija kod Beča 1683. godine, nakon čega će mnogi muslimani zbog straha od kršćanske osvete doseljavati iz Hrvatske u mnoge bosanske krajeve pa i u Ramu. Nepuno stoljeće nakon toga ramsko će područje zahvatiti snažna epidemije “crne kuge” (1782-1784) zbog koje će se u znatnoj mjeri smanjiti broj stanovnika.
Prestankom osmanlijske i uspostavom austrougarske okupacijske vlasti 1878. godine u Rami se završava epoha prevlasti orijentalno-islamske i uspostavlja prevlast zapadno-europske kršćansko-katoličke paradigme zbog čega mnogi muslimani s ovog područja iseljavaju u Tursku.
Također, snažna pomjeranja stanovništva događaju se tijekom Prvoga svjetskog rata (1914 - 1918) kada mnogi muslimani iseljavaju u Sarajevo (radi posla), dok će Drugi svjetski rat (1940-1945) imati veoma negativne posljedice za cjelokupno katoličko stanovništvo, posebno zbog četničkih pokolja nad Hrvatima u listopadu 1942. godine.5
Izgradnja i puštanje u rad dvaju akumulacijskih jezera - Jablaničkoga (1954) i Ramskoga jezera (1968) - dovest će do velikog iseljavanja katolika, a posebno u Hrvatsku (Zagreb i njegova okolica – Sesvete i Sv. Ivan Zelina, potom Popovača, Rovišće kraj Bjelovara, područje Požeške doline – Požega, Pleternica, Jakšić) te okolica Vinkovaca (Vođinci) Vukovara i Iloka. Ekonomske (ne)prilike početkom krajem šezdesetih i početkom sedamdesetih donose novi val iseljavanja. Zbog nemogućnosti zapošljavanja na prozorsko-ramskome području mnogi će Ramljaci postati „poželjni“ Gastarbeiteri u Austriji, Njemačkoj i Švicarskoj i u tim zemljama ostati preko trideset godina, sve do redovitog ili „prisilnog“ invalidskog umirovljenja.
Konfesionalna (pretežito orijentalno-islamska) slika urbanoga dijela prozorsko-ramske općine, a to znači grada Prozora, počinje se mijenjati u snažnim i za ova područja velikim procesima industrijalizacije – izgradnjom u Prozoru tvornica tekstilnih tkanina „Vitex“ i posebno Unisove Tvornice pogonsko-kočnih sistema kada zbog unutarnjih migracija – doseljavanje seoskog stanovništva u grad radi zapošljavanja - snažan uspon doživljava katoličko-hrvatska paradigma.
Najnovije migracije i pomjeranje stanovništva na ovom području izazvali su sukobi postrojbi Hrvatskoga vijeća obrane (HVO) i Armije Bosne i Hercegovine (ABiH).
Posljedica svih tih zbivanja je današnja dvodijelna i jasno razdvojena religijsko-etnička slika prozorsko-ramske općine koju čine samo dvije dominantne nacionalne, i istodobno konfesionalne boje: 1) «modra» - katoličko -hrvatska i 2) «zelena» – islamsko-bošnjačka.
U sljedećem poglavlju, u kojem se vrši analiza rezultata dosadašnjih popisa stanovništva, naznačit će se stožerne uporišne točke današnjeg stanja, usprkos činjenici što nije, kao što bi to bilo uobičajeno, 2001. godine bio proveden popis pučanstva, jer bi on, da je proveden na području Bosne i Hercegovine petrificirao i legitimirao rezultate etničkog čišćenja izvršenog tijekom trajanja rata u BiH (1991-1995).
Rezultati popisa pučanstva koji bude izvršen 2013. pokazat će, ukoliko se njime budu tražili podatci o religijskoj i nacionalnoj pripadnosti, je li ovaj posljednji rat u BiH (1991-1995) utjecao na pomjeranje konfesionalnih granica na području prozorsko-ramske općine, a time na podebljavanje, odnosno stanjivanje konfesionalne većine u mnogim do tada jednakomjerno religijsko-nacionalno mješovitih naseljima.
«KONFESIONALNA» DOSELJAVANJA U RAMU6
Prema Tabeli IX, Opšti pregled sastava i porekla stanovništva u Rami koju donosi M. Filipović u svojoj već navedenoj knjizi Rama u Bosni sasvim se jasno vidi da su u nakon osmanskog zauzeća Bosne 1453. godine pa sve do početka XVI. stoljeća u Rami živjeli starosjedioci – katolici i muslimani, od čega je bilo 428 katoličkih domaćinstava raspoređenih u 39 rodova te 279 muslimanskih domaćinstava u 56 rodova.
Slika br. 4: Opći pregled sastava i podrijetla stanovništva u Rami
Doseljavanja u Ramu počinju prema ovom izvoru početkom XVI. stoljeća. Te migracijske procese možemo pratiti do 1934. godine, dakle do onoga trenutka kada je autor knjige, Milenko Filipović, bio u Rami i vršio terenska istraživanja. U razdoblju od dva stoljeća (u XVI. i XVII. stoljeću) u Ramu su se katolici doseljavali čak i iz stranih zemalja (jedna obitelj, odnosno jedan rod), zatim iz Hercegovine (70 domaćinstava), Dalmacije (15 domaćinstava), Bosanske Krajine (pet domaćinstava jednoga roda), srednje i Istočne Bosne (sedam obitelji jednoga roda), dok trinaest obitelji, prema vlastitom priznanju ispitanika, nisu znali svoje podrijetlo. Filipović pretpostavlja da su oni doselili u Ramu prije pojave epidemije kuge (1782-1784), dakle do kraja druge polovice XVIII. stoljeća. U istom razdoblju najveći broj muslimana (174 domaćinstva) doselio je iz stranih muslimanskih zemalja (Male Azije, Sirije i Arbanije, odn. Albanije), zatim iz Ugarske i Hrvatske (29 domaćinstva), Zapadne Bosne (pet obitelji u jednom rodu), Srednje i Istočne Bosne (sedam obitelju jednoga rod) te trinaest obitelji u pet rodova.
Time je u navedenom u Rami bilo u ukupnom broju 111 katoličkih obitelji, odnosno 295 muslimanskih obitelji. Nepoznato je, odnosno nije točno istraženo otkuda je u Ramu do kraja XVIII. stoljeća doselilo trinaest katoličkih obitelji u pet rodova i 62 muslimanske obitelji u 37 rodova.
Napravimo li, međutim, usporedbu demografske situacije u XVI. u odnosu na XV. stoljeću vidljivo je, prema navodima M. Filipovića, da se tijekom višedesetljetne osmanske vladavine broj katoličkih domaćinstava smanjio za 149 obitelji (428 – 279 = 149) i 17 rodova (56 – 39 = 16), ali i da se od kraja XVIII. stoljeća pa do početka austrougarske okupacije 1878. godine broj doseljeničkih katoličkih obitelji u Ramu znatno povećao, dok je broj muslimanskih obitelji stagnirao. Naime, u tom razdoblju u Ramu su se katolici doseljavali ponajviše iz Hercegovine (152 obitelji), zatim iz Dalmacije (174 obitelji), zapadne Bosne (75 obitelji, iz slijeva gornjeg Vrbasa (17 obitelji), te iz srednje i Istočne Bosne (11 obitelji), dok je na ramskom području u tom vremenskom rasponu mjesto boravka promijenilo 46 obitelji.
Kad je riječ o muslimanskim doseljenicima, može se uočiti da je u Ramu u tom vremenskom periodu iz stranih zemalja (mala Azija, Sirija i Albanija) doselilo 9 muslimanskih obitelji, zatim iz Srbije 11 obitelji, Crne Gore šest obitelji, Hercegovine 35 obitelji, te petnaest obitelji iz Zapadne Bosne, dok je iz slijeva gornjeg Vrbasa doselilo osam obitelji te iz Srednje i Istočne Bosne 82 obitelji.
Doseljavanja katolika i muslimana u Ramu nastavljaju se i tijekom austrougarske vladavine u gotovo jednakim omjerima. Vidljivo je da nema više nikakvih doseljavanja iz arapskih zemalja niti iz Albanije, a da iz Dalmacije doseljavaju isključivo katolici (15 obitelji). Najviše katolika i muslimana doselilo se iz Hercegovine (51 katolička obitelj u odnosu na 52 muslimanske obitelji), Zapadne Bosne (15 katoličkih obitelji i pet muslimanskih obitelji), zatim iz slijeva gornjeg Vrbasa (pet katoličkih obitelji i šest muslimanskih obitelji) te iz Hrvatske jedna katolička obitelja. U tom je razdoblju visok trend unutrašnjih migracija u čemu je sudjelovalo 23 katoličke obitelji i 12 muslimanskih obitelji.
Nakon proglašenja Države Slovenaca, Hrvata i Srba (29. listopada 1918. godine), odnosno neposredno nakon proglašenja Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca, kasnije Kraljevina Jugoslavija (1. prosinca 1918) pa sve do sredine tridesetih godina XX. stoljeća doseljavanja u Ramu ne prestaju. Iz Dalmacije se doselile dvije katoličke obitelji, dok se iz Hercegovine doselilo 27 katoličkih obitelji te tek tri muslimanske obitelji. Iz Zapadne Bosne došlo je četiri katoličke obitelji te dvije muslimanske obitelji, zatim iz slijeva gornjeg Vrbasa dvije katoličke obitelji te jedna muslimanska obitelj, dok su iz Srednje i Istočne Bosne u Ramu doselile po jedna katolička i muslimanska obitelj. Iz Hrvatske je doselila samo jedna katolička obitelj. U tom razdoblju više nije bilo doseljavanja iz stranih zemalja (Male Azije, Sirije i Albanije), zatim iz Srbije, Crne Gore i Bosanske Krajine, kao što nije bilo ni doseljavanja muslimanskih emigranata iz Ugarske i Hrvatske.
KONFESIONALNA SLIKA KOTARA PROZOR TIJEKOM RAZDOBLJA AUSTROUGARSKE VLASTI (1878-1918)
Austrougarskim zaposjedanjem Bosne i Hercegovine u bitnome se mijenja religijska, a time i nacionalna struktura stanovništva. Novi, kršćanski okupatori Bosne i Hercegovine, nakratko su „razveselili“ bosanskohercegovačke katolike koji su u njima, nakon negativnih i teških iskustava s osmansko-islamskom, turskom, okupacijskom vlašću, u novom okupatoru (Austro-Ugarskoj Monarhiji) vidjeli vlastitu nadu i probitak. No, uskoro će se prevariti u svojim nadanjima i procjenama, jer novi okupatori nisu bili zaposjeli Bosnu i Hercegovinu kako bi katolicima učinili dobro u odnosu na muslimane i pravoslavce, nego su radi provedbe vlastite osvajačke politike podupirali na štetu hrvatskoga katoličkog življa upravo bogate muslimanske veleposjednike preko kojih su željeli kontrolirati preostalo muslimansko stanovništvo, kao i bogate pravoslavne trgovačke obitelji dajući im posebne povlastice. Hrvatima, kao i ostalim nacionalnostima, u početnom razdoblju austrougarske vlasti bilo je zabranjeno vlastita nacionalna kulturna društva nazvati nacionalnim (hrvatskim, srpskim, muslimanskim) imenom. No, da bi nova austrougarska vlast mogla znati koliko članova kojeg vjerozakona (nacionalnosti) ima na novoosvojenom teritoriju, a sve da bi mogla njime „uredno“ vladati, odmah se nakon formiranja vlasti (1878) započelo s pripremama popisa stanovništva.
Bosna i Hercegovina bila je na početku austrougarske vladavine administrativno-teritorijalno podijeljena na šest okruga: Sarajevo, Banja Luka, Bihać, Travnik, Zvornik (Donja Tuzla) i Mostar. Okruzi su bili podijeljeni na kotare, odnosno kotarske oblasti koji su bili bez ili s političkim ispostavama odnosno ekspoziturama (a koji su – kotari - ujedno bili i kotarski sudovi i porezni uredi). Prema toj raspodjeli Kotar Prozor pripao je, odnosno nastavio je iz osmanskog razdoblja pripadati Travničkom okrugu, kojeg su sada činili još sljedeći kotari: 1) Travnik (s polit. ispostavom - ekspoziturom - u Zenici); 2) Glamoč (bez polit. ispostave), 3) Jajce (s polit. ispostavama u Jezeru, Skender Vakufu i Varcar Vakufu), 4) Donji Vakuf (s polit. Ispostavama u Bugojnu, Kupresu i Gornjem Vakufu) te 5) Županjac / Duvno (bez polit. ispostave).
1) Prema popisu stanovništva provedenom već 1879. godine u Bosni i Hercegovini te je godine živjelo ukupno 1.158.449 stanovnika, od čega 209.391 (18,14%) katolika, 448.613 (38,72%) muslimana te 496.761 (42,83%) Srba.7
Muslimani Pravoslavci Katolici Židovi Ostali Ukupno
448.613 496.761 209.391 3.426 249 1.158.449
38,72% 42,83% 18,14% 0,31%
Te je 1879. godine na području Travničkog okruga živjelo ukupno 184.404 stanovnika (98.792 muških i 85.612 ženskih) od čega je je bilo 59.681 rimokatolika, 66.049 pravoslavaca (grčko-istočnih), 58.243 muslimana (muhamedanaca) te 431 židova (izralićana). Pripadnika drugih vjera nije bilo.
Muslimani Pravoslavci Katolici Židovi Ostali Ukupno
58.243 66.049 59.681 431 0 184.404
Prema navedenoj administrativno-teritorijalnoj podjeli kotar Prozor, koji nije imao političkih ispostava, činilo je 13 općina (džemata), jedan grad i 44 sela. Na tom je području živjelo ukupno 9.419 stanovnika, (5.062 muških i 4.357 ženskih) od čega 5.357 katolika i 4.062 muslimana. Pripadnika drugih vjeroispovijedi (pravoslavaca, židova ili nekih drugih) uopće nije bilo.
Muslimani Pravoslavci Katolici Židovi Ostali Ukupno
4.062 0 5.357 0 0 9.419
2) Prema Popisu pučanstva iz 1885. godine8 u Bosni i Hercegovini živjelo je ukupno 1.336.091 stanovnika (705.025 muških i 631.066 ženskih), od čega 492.710 (36,88%) muslimana, 571.250 (42/76%) pravoslavaca, 265.788 (19,89%) katolika, 5.805 (0,47%) židova te 538 ostalih.
Muslimani Pravoslavci Katolici Židovi Ostali Ukupno
492.710 571.250 265.788 5.805 538 1.336.091
36,88% 42/76% 19, 89 % 0,47%
Na području Okruga Travnik (Okružje - Kreis Travnik) živjelo je ukupno 218.172 stanovnika (116.655 muških i 101.517 ženskih) od čega 66.975 muslimana, 73.850 pravoslavaca, 76.554 rimokatolika, 717 židova (jevreja) te 76 ostalih.
Muslimani Pravoslavci Katolici Židovi Ostali Ukupno
66.975 73.850 76.554 717 76 218.172
I prema popisu iz 1885. godine Kotar Prozor bio je podijeljen na 13 općina (s pripadajućim selima i gradom Prozorom):
DOLJANI (Doljani, Mehpotočje, Parčani, Ravnica, Slatina, Trišćani); DUGE (Duge, Lug); KOPČIĆ (Kopčić); LAPSUNJ (Družinović, Jaklići, Lapsunj, Ripci, Šlimac); LIZOPERCI (Grevići, Heldovi, Hudutsko, Klek, Kućane, Lizoperci, Tošćanica, Ustrama); ORAŠAC (Orašac, Višnjani); PODBOR (Mluša, Ploča, Podbor); PROSLAP (Kovačevo Polje, Proslap); PROZOR (Blace, Gmiće, grad Prozor); SOVIĆI (Gorica, Parož, Skrobučani, Sovići); ŠĆIPE (Kuti, Ljubunci, Paići, Šćipe); VARVARA (Rumboci, Varvara) i DONJA VAST (Kranjčići, Uzdo, Donja Vast)
Na području navedenih 13 općina kotara Prozor živjelo je prema popisu iz 1885. godine ukupno 10.322 stanovnika (5.611 muških i 4711 ženskih) od čega 4.312 muslimana, 30 pravoslavaca, 5.977 rimokatolika te 3 židova.
Muslimani Pravoslavci Katolici Židovi Ostali Ukupno
4.312 30 5.977 3 0 10.322
3) U Bosni i Hercegovini je prema Popisu stanovništva iz 1895. godine9 živjelo ukupno 1.568.092 stanovnika, od čega 548.632 (34,99%) muslimana, 673.246 (42,93%) pravoslavaca, 334.142 (21,31%) katolika, 8.213 židova, 3.596 evangelika te 263 pripadnika drugih vjerozakona.
Muslimani Pravoslavci Katolici Židovi Evangelici Ostali Ukupno
548.632 673.246 334.142 8.213 3.359 263 1.568.092
34,99% 42,93% 21,31%
Na području Okruga Travnik (Okružje – Kreis Travnik) živjelo je 1895. godine ukupno 240.088 stanovnika (128.515 muških i 111.573 ženskih) od čega 69.940 muslimana, 78.448 pravoslavaca, 90.559 rimokatolika, 201 evangelika, 920 židova (jevreja) te 20 ostalih.
Muslimani Pravoslavci Katolici Židovi Evangelici Ostali Ukupno
69.940 78.448 90.559 920 201 20 240.088
Na području Kotara Prozor, prema navedenom popisu iz 1895. godine, živjelo je ukupno 11.380 stanovnika (6.148 muških i 5.232 ženskih) od čega 4.572 muslimana, 39 pravoslavaca, 6.765 rimokatolika te 4 židova.
I prema Popisu iz 1895. godine Kotar Prozor bio je podijeljen na 13 općina (s pripadajućim selima i zaseocima te gradom Prozorom). Potrebno je kazati da su u ovom popisnom izvješću navode i naselja koja su se nalazila na područjima navedenih kotarskih općina, ali smo ih mi ovdje izostavili.
4) Konfesionalna slika Bosne i Hercegovine prema Popisu stanovništva iz 1910. godine10 izgledala je ovako: Od ukupnog broja stanovnika 1.898.044 koji je živio u BiH, od toga je bilo 612.137 (32,25%) muslimana, 825.418 (43,49%) pravoslavaca, 442.197 (23,30%) katolika, 11.868 (0,86%) židova, 6.342 evangelika (0,33%) te 82 ostalih.
Na području Okruga Travnik (Okružje – Kreis Travnik) živjelo je ukupno 284.561 stanovnika (128.515 muških i 111.573 ženskih), od čega 76.928 (27,03%) muslimana, 95.602 (33,60%) pravoslavaca, 110.329 (38,77%) rimokatolika, 1.266 (0,45%) židova (jevreja), 429 (0,15%) evangelika, te 20 ostalih.
Prema Popisu iz 1910. Kotar Prozor bio je podijeljen na 14 općina (s pripadajućim selima i gradom Prozorom). Iz sljedeće tabele vidljivo da je u odnosu na ranije popisno razdoblje, prema kojem je na području Kotara Prozora bilo 13 općina, u ovom popisu iz grada Prozora izdvojeneno naselje Gmići i od njega formirana općina kojoj je osim samog naselja Gmiće pripalo i naselje Blace, koje je također ranije pripadalo općini odnosno gradu Prozoru. Također, vidljivo je da je u općinu Lapsunj uključeno naselje Draževo, u općinu Šćipe naselje Here, a u općinu Varvara naselje Zahum.
DOLJANI (Doljani, Mejopotočje, Parcani, Ravnica, Slatina, Trišćani); DONJA VAS (Donja Vas, Kranjčići, Uzdo); DUGE (Duge, Lug); GMIĆE (Blace, Gmiće); KOPČIĆI (Kopčići); LAPSUNJ (Draževo, Družinovići, Jaklići, Lapsunj, Ripci, Šlimac); LIZOPERCI (Grevići, Heljdovi, Hudutsko, Klek, Kućani, Lizoperci, Tošćanica, Ustirama); ORAŠAC (Donji Višnjani, Gornji Višnjani, Orašac); PODBOR (Mluša, Ploča, Podbor); PROSLAP (Kovačevo Polje, Maglice, Podosoje, Proslap, Šćit); PROZOR (Prozor); SOVIĆI (Gorica, Paroš, Skrobučani, Sovići); ŠĆIPE (Here, Kute, Ljubunci, Pajići, Šćipe); VARVARA (Rumboci, Varvara, Zahum).
KOTAR PROZOR U NOVIM «STAROJUGOSLAVENSKIM» OKVIRIMA
Nakon završetka I. svjetskog rata 1918. godine Bosna i Hercegovina se našla u sasvim novim političkim i socijalnim okolnostima. Nakon razdoblja austrougarske vlasti po kojom je bila od 1878. do 1918. godine, sada je bila u sastavu novoformirane Države Slovenaca, Hrvata i Srba, a od 1. prosinca 1918. godine u sastavu Države odnosno Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, a kasnije Kraljevine Jugoslavije.
1) Prema Popisu stanovništva iz 1921. godine11 na području Bosne i Hercegovine živjelo je 1.890.440 stanovnika, od čega 588.173 (31,11%) muslimana, 829.360 (43,87%) pravoslavaca, 453.617 (24,00%) katolika, 12.031 židova, 6.627 evangelika te 632 ostalih.
Prema navedenom Popisu iz 1921. godine na području 14 političkih općina Kotara Prozor živjelo je ukupno 12.449 stanovnika, od toga 7.956 katolika (rimo- i grkokatolici), 4.438 muslimana, 46 pravoslavaca te 7 židova (izraelićana). Kad je riječ o gradu Prozoru, sasvim je vidljivo da je u njemu od ukupnog broja stanovnika 1.122 bilo 790 muslimana, te 33 pravoslavca, 9 židova i svega 29 katolika.
2) Ako se pogledaju rezultati Popisa stanovništva iz 1931. godine, u Bosni i Hercegovini je živjelo 2.323.555 stanovnika, od čega katolika 547.949 (23,58%), muslimana 718.079 (30,90%), pravoslavaca 1.028.139 (44,25%), židova 11.267 te 18.121 ostalih.
Temeljem administrativno-teritorijalne podjele Kraljevine Jugoslavije Srez Prozor pripadao je Primorskoj banovini i na njegovu je području bilo 65% katolika, 34,44% muslimana, 0,42% pravoslavaca, 0,3% židova te 0,01% evangelika.
_____________________________________
1Filipović, Milenko (1955): Rama u Bosni. Beograd. Srpska akademija nauka. (Poseban otisak – reprint: Srpski etnografski zbornik. Knjiga LXIX.
2Okuka, Miloš (1983): Govor Rame: uvod, fonološke i morfološke osobine. Sarajevo, Svjetlost
3Prema pisanju M. Filipovića, mnogi ondašnji žitelji ramskoga kraja islamske vjeroispovijedi, svjedočili su da su njihovi pretci bili došli na ova područja iz Turske (Anadolije) ili Albanije (Arbanasi), što svjedoči da su na ova područja naseljavane islamske obitelji kao nukleusi islamizacije do tada kršćanskoga življa, a pored nasilne, ali i one tihe, rekli bismo «podkožne» islamizacije vršena i prisilna islamizacija.
4Tako je, npr. selo Mluša prvotno bilo potpuno muslimansko naselje, da bi kasnijem razdoblju sve do 1980-ih bilo višekonfesionalno katoličko-islamsko, a već od posljednjeg popisa 1991. potpuno jednokonfesionalno katoličko naselje. Slično je bilo, ali u sasvim drukčijem smjeru, s naseljem Kovačevo Polje, koje je od višekonfesionalnog postalo potpuno jednokonfesionalno muslimansko naselje, itd. Ta je dva naselja sve do 1968. godine dijelio kanjon rijeke Rame, a danas ih razdvajaju vode Ramskog jezera.
5Lucić, Ljubo ( 2002) – Rama kroz stoljeća. Rama-Šćit: Franjevački samostan, Sarajevo : Svjetlo riječi.
6Analizu doseljavanja u Ramu uradio sam prema već navedenom djelu Milenka Filipovića Rama u Bosni, smatrajući ga, u nedostatku drugih izvora, dovoljno vjerodostojnim dokumentom za ovu analizu.
7„Haupt-Uebersicht der plitischen Eintheilung von Bosnien und Hercegovina (Glavni pregled političkog razdielenja Bosen i Hercegovine“, u: Ortschafts- und Bevölkerungsstatistik von Bosnien und Hercegovina. (Štatistika miesta i pučanstva Bosne i Hercegovine). Amtliche Ausgabe (Službeno izdanje), Sarajevo 1880.
8Ortschafts- und Bevölkerungsstatistik von Bosnien und Hercegovina nach dem Volkszählungs-Ergebnisse vom 1. Mai 1885. (Štatistika mjesta i žiteljstva Bosne i Hercegovine po popisu naroda od 1. maja 1885.). Aemtliche Ausgabe (Službeno izdanje), Sarajevo 1886. Popis je objavljen na njemačkom i hrvatskom jeziku, ali i na latiničnom i ćiriličnom pismu.
9Hauptresultate der Volkszählung in Bosnien und der Hercegovina vom 22. April 1895, nebst Angaben über territoriale Eintheilung, öffentliche Anstalten und Mineralquellen. Zusammengestellt vom Statistischen Departement der Landesregierung mit einer Übersichtskarte. Landesregierung für Bosnien und die Hercegovina, Sarajevo 1896.
10Rezultati popisa žiteljstva u Bosni i Hercegovini od 10. oktobra 1910. Sastavio Statistički odjsjek Zemaljske vlade sa preglednom kartom konfesija. Zemaljska vlada za Bosnu i Hercegovinu. Sarajevo 1912.
11Definitivni rezultati popisa stanovništva od 31. januara 1921. godine. Opšta državna statistika Kraljevine Jugoslavije, Sarajevo 1932.
| Prometej.ba, 24.12.2012.|
Nastavlja se