Malo koja slika je dosegla takav kultni status i prepoznatljivost u naše doba kao što je to slučaj s legendarnim portretom Che Guevare. Od trenutka kad je nastala revolucionarne 1968. godine, našla se na naslovnicama novina, majicama, plakatima, bedževima... i na irskoj poštanskoj marki štampanoj prošle godine. Nije Che na markici završio (samo zato) što je irskoga porijekla, ni samo zato što je skončao prije tačno 50 godina. Ovom je markicom, čiji je prvi tiraž rasprodat za sedmicu, odata počast i irskom umjetniku koji je načinio ovaj portret, Jimu Fitzpatricku.

Nakon što se zemlja sjetila ko stoji iza legendarne slike, Fitzpatrick je načinio još jednu u nadi da će doživjeti bar dio slave one iz 1968. godine. Ovaj put je naslikao minimalistički portret Wonder Woman, u čijoj se ulozi umjesto Gal Gadot našla Ahed Tamimi, palestinska djevojčica pred izraelskim sudom. U opisu slike koju je učinio besplatno dostupnom svijetu, Fitzpatrick je njeno korištenje zabranio antisemitski nastrojenim pojedincima i organizacijama. I naravno, referenca na Wonder Woman jeste i glas protiv Gal Gadot, pripadnice izraelske vojske koja je u novom filmu utjelovila ovu superjunakinju.

Nije Jim Fitzpatrick iznimka na Otoku. U Belfastu biste često u danima Nevolja na jarbolima vidjeli irsku, baskijsku i palestinsku zastavu, dok u Derryju i danas legendarni natpis „Dobrodošli u Slobodni Derry“ ponekad prekrije palestinska zastava i poruka podrške Gazi. Na utakmicama najslavnijeg „irskog“ kluba, škotskog Celtica se redovno vijore palestinske zastave. Bitno pitanje u nedavnim studentskim izborima na dublinskom Trinity Collegeu bilo je i to podržavaju li kandidati palestinsku borbu i koje im je mišljenje o BDS (Boycott, Divestment and Sanctions) pokretu.


Ovo je sedmi tekst u zapisima iz Irske Haruna Šiljka, Uzvratna posjeta Hubertu Butleru

Mimo ulica, univerziteta i stadionskih tribina, Palestina je redovna tema i u državnim institucijama.

Pred irskim se senatom (gornji dom parlamenta) krajem prošlog mjeseca našao prijedlog zakona kojim bi se zabranio uvoz robe iz okupiranih teritorija. Mada bi se zakon odnosio na sve okupirane teritorije na svijetu, brzo je identificiran kao čin protiv Izraela i njihovih naselja na okupiranim palestinskim teritorijama. U prethodnom se periodu u vladi i parlamentu razgovaralo i o BDS pokretu, a brojni članovi parlamenta su putovali u Palestinu.

Naravno, u ovom kontekstu vrijedi pomenuti i aktivnosti Amnesty Internationala, organizacije koju je na današnji nivo doveo irski humanitarac, borac za ljudska prava i nuklearno razoružanje, Sean MacBride. Ovaj bivši šef IRA-e je jedan od simbola irske neutralnosti: jedini je čovjek nagrađen i Nobelovom i Lenjinovom nagradom za mir, a za bliskoistočnu priču ga veže i vođenje MacBrideove komisije koja se bavila masakrom u izbjegličkim kampovima Sabra i Šatila 1982. godine.

Veza Iraca sa narodima koji se bore za nezavisnost je itekako imala veze s iskustvima iz rata za nezavisnost i podijeljenom zemljom. Kad je de Valera 1937. godine pred Ligom naroda govorio o planu za podjelu Palestine, ocijenio ga je zastrašujućim, gledajući na stanje vlastite podijeljene zemlje. Kad MacBride govori o borbi za nezavisnost, u vrijeme kad je bio ministar vanjskih poslova Irske, on u borbi Izraelaca prepoznaje borbu irskog naroda. U sličnom su tonu građani gledali na Baskiju, Palestinu, ali i na naše ratove devedesetih. Zato je valjda Thomas Crowley „Irac“ postao major u HOS-u. I zato me valjda jedne prilike taksista u Dublinu impresionirao svojim poznavanjem priče o Karadžiću, Mladiću, Miloševiću... da bi ostao šokiran mojim potvrdnim odgovorom na pitanje da li bih poslije svega toga mogao živjeti sa Srbima.

(Harun Šiljak, Prometej.ba)

23.02.2018.