Prethodno: Zašto rastu crveni makovi [1]

Kraljevina Jugoslavija našla se na udaru svjetske politike koja će samo još gore poljuljati njenu krhku strukturu. Našavši se pod pritiskom tada nezaustavljive nacističke Njemačke, jugoslovenski prvaci pohitali su što hitnije riješiti unutrašnje probleme kako bi se zemlja uspjela održati. Svima je u svijesti bila ne tako davna povijest kada su južnim Slavenima vladali stranci. Čitava Kraljevina bila je temeljena na ideji o slobodi od stranaca u što su mnogi iskreno vjerovali.

Tadašnju politiku vodio je regent knez Pavle umjesto maloljetnog kralja Petra. Knez Pavle najjači oslonac pronašao je u Vladku Mačeku, predsjedniku Hrvatske Seljačke Stranke koja je bila u koaliciji sa Samostalnom Demokratskom Strankom (strankom Srba u Hrvatskoj). Ova dva političara brzo su se složila kako je u novim okolnostima neophodno preurediti Kraljevinu radi samog opstanka i nje i njenih naroda. Maček je na televiziji i radiju ponosno uskliknuo: „Živjela federalna Jugoslavija! Živjela nikad pokorena Hrvatska!“

U to vrijeme HSS je u koaliciji s SDS-om u Hrvatskoj imao više nego dvotrećinsku podršku. Bio je to vrhunac nastojanja HSS-a da hrvatskom seljaštvu stvori normalne uvjete za život. Kako samo ime govori, HSS je bio seljačka stranka. Seljaštvo je činilo 90% stanovništva. Ono malo građanstva većinom je bilo kolaboratorski nastrojeno i to redom u korist svojih privilegija, a na štetu seljaka. Na seljake su „udarali“ i plemstvo i crkva u vremenu osnivanja HSS-a u Austro-Ugarskoj. Još je osnivač HSS-a, Antun Radić, govorio:

„Ljudi, ne budite ludi! Vi prošlosti nemate, jer prošlost i povijest imaju samo kraljevi i velikaši, vaši gospodari. Prah vaših djedova znao bi vam pričati samo o mukama, ropstvu i sužanjstvu, a ni o kakvoj slavi. Vi u prošlosti nemate ništa, vaša je samo – budućnost, ako u vas bude pameti. Pogledajte sadašnjost, pogledajte oko sebe, koliko vas ima koji istu muku patite, onda ćete veselo gledati u budućnost!“

HSS je imao jedan neobičan miks ideologija. Bez sumnje bila je to hrvatska nacionalna stranka, ali pacifistička ne želeći slati seljake u rat. Bila je to i potpuno demokratska stranka. Odupirali su se i crkvi s njenim pretenzijama na seljačke prihode. HSS je posjedovao jak socijalni element, pa čak i socijalistički jer je Stjepan Radić bio sklon suradnji sa SSSR-om. Svakako je više naginjao Rusima nego Nijemcima i Zapadu.


„Ljudi, ne budite ludi! Vi prošlosti nemate, jer prošlost i povijest imaju samo kraljevi i velikaši, vaši gospodari. Prah vaših djedova znao bi vam pričati samo o mukama, ropstvu i sužanjstvu, a ni o kakvoj slavi. Vi u prošlosti nemate ništa, vaša je samo – budućnost, ako u vas bude pameti. Pogledajte sadašnjost, pogledajte oko sebe, koliko vas ima koji istu muku patite, onda ćete veselo gledati u budućnost!“


Iskrenim zalaganjem za seljake i njihova prava HSS je dobio apsolutne simpatije i Hrvata i svih drugih liberalnih elemenata u Jugoslaviji, na čelu s opozicijom iz Srbije. Ipak, stabilizacija postignuta dogovorom HSS-a i regenta Pavla trajala je jako kratko. Odmah su je odbacili radikali s obadvije strane - ustaše i srpski nacionalisti. HSS ustaše nisu mnogo mučile jer ih u Hrvatskoj praktično nije ni bilo. Bio je to pokret imigranata. Veći problem činili su srpski nacionalisti u vojsci, policiji i državnim strukturama. Dodatan problem bio je sve jači njemački pritisak.

Banovina Hrvatska proglašena je 26. augusta 1939. godine. Već 25. marta 1941., dok Banovina nije ni zaživjela, Jugoslavija je prisiljena pristupiti Trojnom paktu sa Silama Osovine, što je zgrozilo i kneza Pavla i Mačeka. I jedan i drugi vjerovali su u poraz Njemačke, ali su na Pakt gledali kao na privremeno kupovanje neutralnosti. Za svaki slučaj, ako Njemačka pobijedi, osigurali su garancije da će se Jugoslaviji predati Solun. Drugi uvjeti bili su blagi - Jugoslavija nije morala davati trupe, niti su osovinske jedinice imale pravo prolaska kroz državu.

Pakt su jedva dočekali srpski nacionalistički krugovi koji su ga predstavili kao izdaju i suradnju s vjekovnim neprijateljima Nijemcima, a sve zato da obore Pavla koji je „previše popustio Hrvatima“. Nakon samo dva dana od potpisivanja pakta izveli su državni udar u Beogradu i zbacili namjesništvo kneza Pavla koji se u tom trenutku našao u Zagrebu. Odmah se obratio Mačeku. Ovaj je kontaktirao hrvatske postrojbe i policajce koji su se zakleli na lojalnost. Maček je planirao na toj osnovi razgovarati s pučistima, ali je knez Pavle izgubio nerve i kapitulirao. Priznao je puč. Nova vlada ga je uhitila i preko Grčke predala Britancima koji su ga odveli u Keniju u zarobljeništvo.

Puč je izazvao katastrofu. Hitler se razbjesnio i naredio napad i uništenje Jugoslavije kao države. Odjednom svjesni što su učinili pučisti su počeli panično tražiti izlaz. Odmah su u vladu ponovo pozvali Mačeka koji ovo prihvaća. Poslali su depeše u Berlin tvrdeći kako će poštovati Trojni pakt. Obratili su se i Italiji za posredovanje, ali bilo je prekasno. Nije bilo pomoći ni od SSSR-a. Njemački i talijanski obavještajci kontaktirali su Mačeka ponudivši mu da proglasi Nezavisnu Državu Hrvatsku, što on odbija. Talijanski diplomat nakon odbijanja ostavio mu je pištolj kao jasnu poruku što ga čeka kad Sile Osovine uđu u Zagreb. Dana 6. aprila 1941. Sile Osovine napadaju Kraljevinu Jugoslaviju. Maček se našao u Beogradu te se odmah javio u Vladu koja je pobjegla u Užice. Tu je donešena odluka o kapitulaciji i odlasku vlade u emigraciju. Maček odlučuje ostati u zemlji te se upućuje u Zvornik gdje se oprostio od kralja te se preko Banjaluke vratio u Zagreb gdje ustaše proglašavaju Nezavisnu Državu Hrvatsku.


Ustaše su počele svoje divljanje nad Srbima u Hrvatskoj, do tad najvjernijim saveznicima HSS-a i totalno poremetili međuljudske i međunacionalne odnose koji se do danas nisu izgladili


U tom trenutku sve je postalo tragično. Ustaše su počele svoje divljanje nad Srbima u Hrvatskoj, do tad najvjernijim saveznicima HSS-a i totalno poremetili međuljudske i međunacionalne odnose koji se do danas nisu izgladili. Terora nisu bili lišeni niti Hrvati. Ustaški pokret glavnu prijetnju vidio je u HSS-u koji je imao podršku Hrvata i Srba. Maček je zatvoren u kućni pritvor gdje su mu dolazili predstavnici Hrvata i Srba tražeći pomoć i savjet. Kada su ustaše totalno destabilizirale NDH svojim divljanjem Nijemci ponovo pristupaju Mačeku s ponudom da on preuzme i stabilizira NDH, što on odbija. Alarmirani ovakvim postupkom, ustaše Mačeka zatvaraju u Jasenovac.

Tada počinje progon HSS-ovaca, Hrvata. I sam HSS se podijelio u tri frakcije. Najveći dio stranke ostao je pasivan, a manji dijelovi pridružili su se partizanima koje je i sam Maček kao pacifist gledao negativno. I zbog samog rata i zbog kolektivizacije i oduzimanja zemlje seljacima. Još manji dio pridružio se ustašama. Jedan od progonjenih HSS-ovaca bio je i Mihovil Pavlek Miškina, iz Koprivnice. Nekoliko puta su ga zatvarala i puštali kako bi ga natjerali da pristupi ustašama, što je on odbijao. Završno je zatvoren 1942. godine. Same ustaše dvojile su što da učine s Miškinom. Bili su svjesni da on nije komunist, ali da nije ni ustaša. Bojali su se ugleda kojeg je ovaj HSS-ovac imao kod naroda. Zbog toga su ga poslali u Jasenovac. Mihovil Pavlek Miškina ubijen je u Jasenovcu ili u Staroj Gradiški 30. juna 1942. Iza sebe ostavio je mnoge pjesme. Jedna od najpotresnijih je pjesma „Crveni makovi“:

Opet su jutros procvali
u žitu makovi sneni,
sve su nam njive ovili
cvjetovi njihovi crveni!

"Znaš li majko, majčice,
kakvi su ono cvjetovi",
što rastu po našim njivama
takovi divni, crveni?

Gorki su, sinko, plodovi,
čemer je ono procvao.
Umjesto zlatne pšenice
korov je tamo niknuo!

Seljak polje stvarao,
hajduk svijetom harao:
Oteo kmetu zemljicu,
zgazio njegovu pravicu!

Baruni, grofi, vladali,
španovi pravdu krojili,
rabotat kmeta gonili,
krvcu mu poljem sijali!

Mnogo je kapi kanulo,
njegove krvi i znoja,
ljeta ga duga mučila
ljetine teške bez broja!

Prokleo seljak zemljicu
vražjih gospodara,
niknuli crven-cvjetovi
umjesto božjeg dara!

Krvlju su kmetskom sijani,
kletvama, bunom miješani
suzama, znojem pojeni
zato su tako crveni.

U svojoj poemi Miškina je u riječi sažeo patnju seljaka tog doba, bijednog života punog teškog rada, neimaštine i ponižavanja, otimanja uroda, batinjanja od strane žandara, hapšenja. Zbog toga i nečudi opća podrška seljaka HSS-u, kao jedinom borcu za njihovu „pravicu“. Ponovo je izgledalo kako iz zemlje ne rastu makovi, nego krvava seljakova muka. Te 1941. godine ponovo se sav teret svijeta svalio na pleća seljaka. Našli su se rastrgani između dvije strane, pod teretom rata i zločina.

Danas se „Crveni makovi“ izvode prilikom komemoracije proboja logoraša iz Jasenovca. Većini su makovi nešto lijepo. Meni osobno su strašni, ne kao cvijet, već zbog svega što predstavljaju: žrtve Prvog svjetskog rata i muke seljaka. Počesto mi padne na pamet kako Bosna i Hercegovina i nije toliko „zemlja ljiljana“ koliko „zemlja makova“; zemlja muke, stradanja, krvi, neimaštine, prokleta zemlja od nas samih koji u njoj živimo:

„Prokleo seljak zemljicu
vražjih gospodara,
niknuli crven-cvjetovi
umjesto božjeg dara!“

Dino Šakanović/Prometej.ba