Na današnji dan se obilježava 46 godina od ubistva Salvadora Allendea – u to vrijeme jedinog demokratski izabranog predsjednik socijalističko-marksističke provenijencije u Latinskoj Americi. Propagirajući politiku „čileanskog puta socijalizmu“, Allende je podržavao projekt nesvrstanih zemalja te se oštro protivio američkom bombardovanju Vijetnama i invaziji vojske Sovjetskog Saveza u Čehoslovačku. Uklonjen je sa vlasti državnim udarom vođenim od strane generala Augusta Pinočea te pod sponzorstvom Sjedinjenih Američkih Država i lokalne vladajuće klase koji se nisu slagali sa demokratskim procesom u ovoj zemlji. Posljednje riječi Salvadora Allendea, prenesene uživo preko Radija Magallanes 11. septembra 1973, predstavljaju jedan istorijski govor koji danas čini kulturno i političko nasljeđe cijelog čovječanstva. Iako mu je vojska nudila opciju egzila u nekoj stranoj zemlji, ovaj doktor po struci je odlučio umrijeti za ideju. Gabriel Garcia Marquez, sjećajući se ovog historijskog trenutka, Allendea je opisao kao prometejskog predsjednika koji se sam samcat borio protiv čitave vojske. Uz nadu da ćemo i mi jednom oformiti transformativni proces ovakvog značaja i u našoj zemlji, te sa željom da nam Allende služi kao inspiracija, ovaj prijevod posvećujem svima onima u Bosni i Hercegovini koji se na bilo koji način osjećaju kao Ostali u ovoj zemlji, možda baš zbog toga jer ju vole na jedan način koji ne razumije nacionalizam.

*

Historijski govor

Sigurno, ovo je posljednja prilika koju imam da vam se obratim. Zračne snage su bombardovale antene Radija Magallanes. Moje riječi nisu ispunjene gorčinom već razočaranjem. Nadam se da će one biti jedna moralna kazna za one koji su izdali svoju ustavnu zakletvu: Čileanski vojnici…

Smješten u jednom povijesnom trenutku, platit ću svojim životom moju vjernost narodu. Kažem vam da sam siguran kako sjeme koje smo posadili u dostojnu svijest tisuća i hiljada Čileanaca i Čileanki, neće moći biti posječeno do kraja. Budite snažni, oni će moći da vas zlostavljaju, ali društveni procesi ne mogu da se zaustave niti zločinom niti silom. Povijest je naša i prave je narodi.

Obraćam se mladosti, onima koji su pjevali i darovali nam svoju sreću i borbeni duh. Obraćam se čileanskom čovjeku, radniku, seljaku, intelektualcu, svima onima koji će biti progonjeni zato što je fašizam već odavno prisutan u našoj zemlji: u terorističkim napadima, u dizanju mostova, prekidanju željezničkih pruga, rušenju gasovoda i naftovoda, sve pred tišinom onih koji su bili obavezni da reaguju.

Imali su dužnost. Historija će im suditi.

Siguran sam kako će Radio Magallanes biti ušutkan i da moj mirni glas neće doprijeti do vas. To nije važno. Vi ćete moj glas svakako nastaviti slušati. Uvijek ću biti uz vas. Barem će sjećanje na mene biti sjećanje na jednog dostojanstvenog čovjeka koji je bio vjeran Domovini.

Narod mora da se brani, ali ne da se žrtvuje. Narod ne smije sebi dopustiti da ga pregaze ili maltretiraju, ali također ne smije ni da se ponizi.

Radnici moje Domovine, vjerujem u Čile i njegovu sudbinu. Drugi ljudi će prebroditi ovaj sivi i kiseli trenutak u kojem izdaja pokušava da se nametne. Vi ćete nastaviti znajući, mnogo ranije nego kasnije, da će se otvoriti velike avenije po kojima hoda slobodan čovjek sa ciljem da se sagradi jedno bolje društvo.
Živio Čile! Živio narod! Živjeli radnici!

Ovo su moje posljednje riječi i siguran sam da moja žrtva neće biti uzaludna, siguran sam, ako ništa drugo, da će ovo biti jedna moralna lekcija koja će kazniti zločin, kukavičluk i izdaju.

Santiago de Chile, 11. rujan 1973.

Salvador Allende

Preveo za Prometej.ba: Salvador Malespina