Kandidatkinja Podemosa za Madridsku zajednicu, Isabel Serra, dovela je preko Twittera u pitanje “velikodušnost” jednog od najvećih državnih eksploatatora: „Javno zdravstvo ne može prihvatiti donacije Amancija Ortege. Ono se mora finacirati porezima. Porezima u vrijednosti od 600 milijuna koje je Inditex izbjegao platiti u posljednje tri godine“.

Stranke PP i Ciudadanos usprotivili su se Podemosovoj kandidatkinji. Albert Rivera ju je otpužio da joj „njena ideološka pristrasnost ne dopušta prihvaćanje tih donacija“. Cinične riječi onih čije stranke staju u obranu privatnog zdravstva.

Ova debata nije nova. U 2017. godini različita udruženja liječnika i liječnica iz Aragonije, Baskije, Andaluzije, Kanarskih otoka i Galicije su odbili takve donacije. Osim toga, Savez udruga za obranu javnog zdravstva (FADSP), državno udruženje koje okuplja sve te udruge jasno je stavilo do znanja da „ne žele živjeti od milosrđa“. Druga istaknuta liječnica ove udruge naglasila je da „se u razvijenoj zemlji čini neozbiljnim da bogata osoba financira zdravstvo. Mi radije preferiramo da se ono plaća od poreza, a ne da živimo od milosrđa“.


Imperij Amancija Ortege

Svake godine Fondacija Amancija Ortege donira kao „dobrotvorna duša“ neke mrvice svog hiper-bogatstva. Forbes njegovo bogatstvo procjenjuje na 71.356 milijuna eura, u usporedbi sa 71.912 milijuna Billa Gatesa.

Sa svoje dvije tvrtke (Gartler i Partler) on posjeduje oko 59,3% Inditexa, moćne multinacionalne tvrtke za proizvodnju, distribuciju i prodaju odjeće poznatih brendova kao što su Zara, Stradivarius, Massimo Dutti, Pull & Bear, Bershka ili Oysho, s više od 6700 trgovina raspoređenih u 88 zemalja uz direktnu radnu snagu od 140 000 radnika.

Najveći dio svoje proizvodnje Inditex obavlja u polukolonijalnim zemljama putem dobavljača i kooperanata koji koriste radnike i i djecu u nehumanim uvjetima. Primjerice, prosječna plaća tekstilnog radnika u Bangladešu (jednog od centara koji koristi Inditex) je 31 euro mjesečno, sa napornim radnim danom od 12 i 14 sati dnevno, bez ikakvih sigurnosnih uvjeta pri radu.

Ali, ovaj model, koji nije svojstven samo Inditexu, primjenjuje se također i u Španjolskoj. Tu su radionice desetina ili stotina krojačica ili radnica koji moraju peglati odjeću, neke u noćnim satima i napornim radnim danima po stopi koju zahtjevaju multinacionalne kompanije, uz sezonske ugovore, različite platne ljestvice, ili izravno u poduzeću u kojemu rade tri različita posla.

Zaposlenici sa različitim platnim ljestvicama u logističkim centrima, uznemiravanje i mobing radnica kada zatrudne, privremeni ugovori koji postaju komplementarni punom radnom vremenu za nikakve plaće, outsourcing i teški uvjeti rada potplaćenih radnika koji istovaraju kamione koji stižu u logističke centre – lista je sa jednim velikim „i tako dalje“.

Prema internetskoj stranici „Fundación de Amancio Ortega“, fondacija nastoji pridonijeti „izgradnji boljeg društva“, ali njegova namjera nije ništa drugo nego „potpomoći što više društvu bogatih“.

Amancio Ortega je kroz različite fiskalne manevre izbjegao isplatiti više od 600 milijuna eura poreza. Sada najavljuje novu donaciju od 300 milijuna, od kojih njegova fondacija može povratiti do trećine tog iznosa kroz porezne olakšice. Čisti posao, ni zrno od „filantropije“.

Carlos Muro, Izquierda Diario

Sa španjolskog preveo: Darko Vujica, Prometej.ba