Švedska Akademija je danas, pomalo iznenađujuće, proglasila slavnog folk/rock kantautora Boba Dylana dobitnikom ovogodišnje Nobelove nagrade za književnost „za stvaranje novog poetskog izražaja u okviru velike američke pjesničke tradicije“.

U razgovoru s novinarima nakon objave, stalna tajnica Švedske Akademije, Sara Danius, priopćila je kako se nada da Akademija neće biti kritizirana zbog ovog izbora.

„Vremena se mijenjaju, možda (The times they are a'changing, perhaps)“, rekla je, uspoređujući pjesme američkog tekstopisca, koji tek treba da bude obaviješten o nagradi, s djelima Homera i Sapfe.

„Naravno da on to zaslužuje; pa upravo ju je osvojio“ – rekla je. „On je veliki pjesnik u tradiciji engleskog govorništva, te je vrlo originalan. Utjelovljuje tradiciju i već je pedeset i četiri godine u tome neprestano aktivan, stvarajući novi identitet.“

Danius je rekla kako izbor Dylana može djelovati iznenađujuće, „Ali ako pogledate unatrag … doći ćete do Homera i Sapfe. Oni su pisali pjesničke tekstove namijenjene za slušanje, izvođenje, često zajedno s instrumentima, te je ista situacija i s Bob Dylanom. Još uvijek čitamo Homera i Sapfu, te uživamo u tome. Ista stvar je i s Dylanom – on se može čitati, treba da se čita, i veliki je pjesnik prekrasne engleske tradicije.“

Rođen je 1941. godine pod imenom Robert Allen Zimmerman u gradiću Duluth u Minnesoti. Prvu gitaru dobio je sa četrnaest godina, te je svirao u školskim rock n' roll bendovima. Ime Dylan usvojio je po pjesniku Dylan Thomasu, a zaljubljen u djelo Woody Guthriea počeo je izvoditi folk glazbu. 1961. godine preselio se u New York, gdje je nastupao u kafićima i klubovima Greenwich Villagea. Njegov prvi album, Bob Dylan, objavljen je 1962., a uslijedilo je mnoštvo albuma koji se danas smatraju remek-djelima, uključujući i Blonde On Blonde iz 1966; te Blood On The Tracks iz 1975. Danas se smatra jednim od najutjecajnijih imena suvremene popularne glazbe.

Prema odboru za Nobelovu nagradu, njegovi albumi preispituju teme kao što su socijalna ugroženost čovjeka, religija, politika i ljubav. Vjerojatno želeći preduhitriti kritike na činjenicu kako je Dylan radije viđen kao glazbenik a ne autor, odbor je dodao kako su njegovi tekstovi kontinuirano objavljivani u novim izdanjima, te kako je osim velike produkcije njegovih albuma Dylan objavio i eksperimentalno djelo Tarantula (1971.), kolekciju Rukopisi i Crteži (1975.), kao i autobiografiju Chronicles (2004.).

„Kao umjetnik, on je nevjerojatno svestran; bio je aktivan kao slikar, glumac i scenarist“, naglasila je tajnica. „Dylan ima status ikone. Njegov utjecaj na suvremenu glazbu je ogroman, te je stalni izvor literature“.

Dobitnika Nobelove nagrade za književnost izabralo je 18 članova Akademije, koji su bili u potrazi za „osobom koja će proizvesti najizrazitije djelo s idealističkim stremljenjima na području književnosti“, prema želji Alfreda Nobela. Riječ djelo ne označava nužno jedno djelo, može značiti i životni opus autora. Nagrada je na svojoj internetskoj stranici priznala kako su naputci Alfreda Nobela za nagradu književnosti bili poprilično nejasni, dodajući kako je tijekom povijesti nagrade književnosti bilo niz pokušaja tumačenja neprecizno sastavljene želje.

Izbor Dylana potvrđuje nagađanja o neslaganjima među žirijem. Očekivalo se kako će se nagrada objaviti prošlog tjedna, u istom tjednu kao i medalje za znanost, no Per Wästberg je rekao kako je drugi datum stvar logistike. Međutim, Bjorn Wiman, urednik kulturoloških stranica švedskog Dagens Nyhetera, izjavio je za južnokineski Morning Post: „Ako mene pitate, to apsolutno nije kalendarski problem. To pokazuje kako postoji neslaganje u procesu za odabir pobjednika.“

Veliki pisci za koje se vjerovalo kako su bili u konkurenciji za nagradu su Kenijac Ngugi wa Thiong'o, Amerikanac Don DeLillo i Japanac Haruki Murakami.

Danius je savjetovala one koji nisu upoznati sa Dylanovim radom da krenu s albumom iz 1966. Blonde To Blonde. „To je nevjerojatan primjer njegovog briljantnog načina rimovanja, koji spaja refrene i njegov slikoviti način razmišljanja“. Priznala je kako u mladosti nije bila fan Dylanovog djela - više je voljela Davida Bowiea, možda je to generacijsko pitanje, no danas je svakako ljubitelj Dylana.

Dylan je postao prvi Amerikanac dobitnik Nobelove nagrade za književnost još od Toni Morrison iz 1993. Njegov trijumf je svojevrstan odgovor na komentare Horacea Engdahla iz 2008. (tadašnjeg glavnog tajnika žirija za Nobelovu nagradu), kako su Sjedinjene Američke Države previše izolirane, kako ne prevode dovoljno, te kako zapravo ne sudjeluju u velikom dijalogu književnosti.

Žiri je danas predvođen njegovim nasljednikom očito promijenio mišljenje.

www.theguardian.com

Preveo: Krešo Ban

Prometej.ba