Pri trenutnoj stopi globalne emisije stakleničkih plinova i zagrijavanja, Himalaji bi do 2100. mogle izgubiti dvije trećine svojih ledenjaka. Foto: Prakesh Mathema - AFP/Getty Images

Klimatska kriza i trenutna pandemija COVID-a 19 pružaju nam priliku da nanovo razmislimo o načinima na koje se odnosimo prema pitanjima siromaštva, ekonomske nepravde i klimatske krize – čak i po cijenu razotkrivanja tanke granice na kojima se pokreće globalni ekonomski poredak, koji je nesposoban da se nosi sa šokovima i neizvjesnostima.

Davne 1920. godine, starosjedilački narodi svete Tsum doline u podnožjima sjeverozapadnih nepalskih Himalaja zajednički su se obavezali da će očuvati bioraznolikost i kulturu lokalnog područja za dobrobit svih budućih generacija.

Stanovnici doline spremali su se za proslavljanje stogodišnjice kako bi potvrdili i obnovili zakletvu na kulturnom festivalu koji se trebao održati u aprilu 2020. Bili su prisiljeni odgoditi događaj do daljnjeg zbog pandemije COVID-a 19.


Topljenje

Iako su oni oduvijek bili i ostali čuvari prirode, mnogo veća prijetnja, prijetnja koju predstavljaju klimatske promjene, poprima ogromnu važnost i nosi veliku vjerovatnoću da će doći do potpunog raseljavanja njih i njihove kulture.

Oko 1,9 milijardi ljudi širom južnoazijskog potkontinenta ovisi o himalajskim ledenjacima za pitku vodu, poljoprivredu i energiju. Zbog klimatskih promjena, ovi ledenjaci tope se dvostruko brže u usporedbi sa 2000. godinom.

Neki dijelovi himalajskog regiona se ubrzano zagrijavaju, tri puta brže od globalnog prosjeka.

U sveobuhvatnoj studiji o klimatskim promjenama iz 2019. godine koja se fokusirala na Hindukuš, otkriveno je da čak i ukoliko globalna kolektivna akcija uspije zadržati porast temperature na 1.5°C , minimalno jedna trećina himalajskih ledenjaka otopiti će se do kraja ovog stoljeća.

Pri trenutnoj stopi globalne emisije stakleničkih plinova i zagrijavanja, Himalaji bi do 2100. mogle izgubiti dvije trećine svojih ledenjaka.


Nestašica

Poplave, koje će uzrokovati lednička jezera, odnijet će ljude i infrastrukturu u planinskim obroncima učestalim poplavama (u regionu koji je već sada ranjiv) do neke 2050. godine, i tako povećati protok vode.

Na duže staze, suše će postati sve učestalije u planinama bez ledenjaka i rijekama bez vode. Nekolicina sela na Himalajima već sada su bila primorana preseliti se negdje drugo zbog nestašice vode.

Jedan primjer su stanovnici sela Dhye u oblasti Mustang u Nepalu. Seljani godinama prilagođavaju opskrbu od poljoprivrede suhim predjelima i balansiraju svoje materijalne potrebe unutar ograničenja prirode. Međutim, s klimatskim promjenama sve teže dolaze do opskrbe.


Preseljenje

Stanovnici sela Dhye bili su prisiljeni preseliti se u obližnje područje, Thanchung. Vlada smatra da je ovo preseljenje nezakonito i da oni prisvajaju državnu imovinu, i tako nazivaju stanovnike sela Dhye “klimatskim izbjeglicama”, iako su raseljeni unutar Nepala.

Ande su jednako tako pod uticajem klimatskih promjena. Samo Peru je izgubio do 50% glečerskog leda u posljednje tri do četiri decenije. Poplave uzrokovane stvaranjem ledničkih jezera za posljedicu su imale gubitke hiljade života.

Samo jedna razarajuća poplava jezera Palcacocha 1941. godine, odnijela je više od pet hiljada života i uništila grad Huaraz.

Klimatske promjene učinile su ovo smrtonosno jezero još opasnijim za sadašnje i buduće generacije.

Iako su zemlje ove regije imale zanemariv doprinos klimatskim promjenama i uticajima koji nastaju kao posljedica, dominantni pristup prema razvoju i izgradnji puteva samo ubrzava krizu.

Vlade, motivirane razvojnim partnerima, grade infrastrukture u regiji Himalaja bez istinskog razmatranja geološkog i ekološkog rizika.


Hidroenergija

U trci za postizanjem kratkoročnog ekonomskog rasta, hidroenergija uvećava bogaćenje kompanija koje posjeduju brane, sa negativnim uticajima na lokalne zajednice, od kojih mnoge žive u energetskom siromaštvu s obzirom da se struja izvozi u druge regije i države.

Preko 20 miliona ljudi u Nepalu, 82% stanovništva, nema pristup čistim i sigurnim metodama upotrebe energije za kuhanje, i tako se žene koje obavljaju te kućne poslove neproporcionalno izlažu toksičnom zraku.

Zagađenost zraka u domaćinstvima prouzrokovana neprozračnenim prostorijama u kojima se kuha na drvima za ogrjev i ugalj predstavlja ozbiljnu prijetnju javnom zdravlju jer doprinosi pojavi astme, akutnih respiratornih infekcija, tuberkuloze, moždanih udara, maloj tjelesnoj težini na porođaju, kao i pojavi očne mrene, među ostalim zdravstvenim rizicima.

Brane raseljavalju ljude, a većina raseljenih su starosjedilačke zajednice čiji su domovi u planinama.

Brane isto tako povećavaju rizik od zemljotresa (u ionako osjetljivom području).


Razvoj

Studija sprovedena nakon zemljotresa u Nepalu 2015. godine pozivala je na hitnu procjenu razvoja hidroenergije u tom regionu.

U studiji je objavljeno da je vrlo vjerovatno da će oko 25% hidroenergetskih projekata biti oštećeno u klizištima prouzrokovanim zemljotresima.

Isto tako projekti gradnje cesta širom himalajskog regiona predstavljaju prijetnju krhkim ekosistemima.

Zaobilazeći neophodne okolišne procjene i planove upravljanja, ovi putevi prodiru kroz netaknuta područja koja starosjedilačke zajednice štite stotinama godina.


Ušutkivanje

Na sva ova oštećenja gleda se kao na neophodnu posljedicu razvoja, ali ovi dominantni stavovi ne daju odgovor na to za čiju dobrobit je ovaj razvoj? Šta uopće znači razvoj ako već toliko oduzima?

Ukoliko je razvoj priča o tome šta želimo postati, čija priča se promovira dok se tuđa ušutkuje? Šta ostavljamo budućim generacijama?

Dok su klimatska kriza i trenutna pandemija COVID-a 19 razotkrile tanke granice na kojima se pokreće globalni ekonomski poredak, koji ne posjeduje sposobnost da se nosi sa šokovima i neizvjesnostima, isto tako su nam pružile priliku da razmislimo na koji način se odnosimo prema pitanjima siromaštva, ekonomske nepravde i klimatske krize.

Jedan okvir koji stvara viziju za izgradnju zdravije, otpornije i održivije budućnosti je Zeleni New Deal, promoviran uglavnom od strane industrijskog svijeta.


Tranzicija

Moramo proučiti vrijednost ovih prijedloga iz perspektive Globalnog juga.

Ovaj razvojni okvir ne može sam proizvesti fundamentalne sistemske pomake koji su neophodni kako bismo prevazišli zajedničku krizu.

Ukoliko oni najizloženiji katastrofama, klimatskim promjenama i marginalizaciji ne budu smisleno učestvovali u raspravama i predvodili našu viziju za drugačiju budućnost, bit ćemo osuđeni da zauvijek pravimo kozmetičke promjene u sistemu koji ima historijske korijene u izrabljivanju, izvlačenju i raseljavanju.

Izvor: The Ecologist

S engleskog prevela: Amina Turudija, Prometej.ba