Jazidi, drevna progonjena manjina koja se bori za opstanak u Iraku
Zbog svojih uvjerenja, često su bili meta stoljetnih mržnji. Smatrani heretičkim štovateljima vraga od strane mnogih muslimana – uključujući napredujuće militante koji osvajaju Irak – Jazidi su se mnogo puta suočili s mogućnošću nestanka u genocidu.
Jazidi stoljećima naseljavaju planine sjeverozapadnog Iraka, i ta regija je dom njihovih svetih mjesta, hramova i drevnih naselja. Izvan Sinjara, Jazidi su koncentrirani u područjima sjeverno od Mosula, i u provinciji Dohuk koju kontroliraju Kurdi. Za Jazide, zemlja nosi duboko religiozno značenje; sljedbenici iz cijelog svijeta – preostale zajednice postoje u Turskoj, Njemačkoj i drugdje – godišnje hodočaste u sveti irački grad Lalesh. Grad je trenutno samo 40 milja udaljen od granica napredovanja Islamske Države.
Kako Islamska Država nastavlja gutati sve više jazidskog teritorija, Jazidi su prisiljeni na konverziju, ili ih ubijaju, ili bježe. “Naša cijela religija će biti izbrisana s lica zemlje,” upozorava vođa Jazida Vian Dakhil.
Dok napredovanje militanata predstavlja veliku prijetnju Jazidima, progon je za ovu malu vjersku zajednicu gotovo od njenog nastanka bila bolna povijesna konstanta. “Dilema: konverzija ili smrt za njih nije nova,” kaže Christine Allison, stručnjak za jazidizam na univerzitetu u Exeteru.
Krivo shvaćena religija
Jazidska religija je često krivo shvaćena, i ne uklapa se uredno u irački mozaik sekta i vjerovanja. Većina Jazida govore kurdski, i dok se većina etnički smatra Kurdima, Jazidi su religiozno različiti od iračke dominantno sunitske kurdske populacije. Jazidizam je drevno vjerovanje, s bogatom usmenom tradicijom u kojoj se islam miješa s nekim elementima zoroastrizma, drevne perzijske religije, i mitraizma, misterijske religije koja potječe iz istočnog Mediterana. Ova mješavina različitih vjerskih uvjerenja, poznata u religijama kao sinkretizam, ono je što ih je žigosalo kao heretike za većinu muslimana. Dok su njegovi točni korijeni još neobjašnjeni, neki učenjaci vjeruju kako je jazidizam osnovao sufijski vođa Adi ibn Musafir koji se u 12. stoljeću nastanio u Kurdistanu, i utemeljio zajednicu koja je miješala elemente islama s lokalnim zoroastrijanskim uvjerenjima.
Jazidi su se s prvim optužbama za štovanje vraga od strane muslimana počeli susretati u kasnom 16. i ranom 17. stoljeću. Iako Jazidi vjeruju u jednog Boga, središnja figura u njihovim vjerovanjima je melek Tawusî, anđeo koji proturječi Bogu i služi kao posrednik između čovjeka i božanskoga. Za muslimane, jazidsko shvaćanje meleka Tawusîja često zvuči kao kur'ansko prikazivanje šejtana - vraga – premda melek Tawusî u jazidskoj religiji predstavlja snagu dobra. (figura nalik Prometeju koji prkosi olimpskim bogovima i krade vatru poradi dobra ljudi, op. prev.)
“Do današnjeg dana, mnogi muslimani ih smatraju zlim štovateljima vraga,” kaže Thomas Schmidinger, ekspert za kurdsku politiku s univerziteta u Beču. “Tako su se pred prijetnjom vjerskih progona Jazidi koncentrirali u utvrde koje se nalaze u udaljenim planinskim regijama,” dodaje.
Jazidi nisu jedina vjerska manjinska zajednica koju ugrožava Islamska Država. Tisuće kršćana su pobjegli iz Mosula kada su ekstremisti osvojili grad početkom lipnja. Za sada vjerske manjine pronalaze utočište na kurdskom teritoriju na sjeveru. Ali Islamska Država osvaja naselja samo nekoliko milja od kurdske prijestolnice Erbila. Nakon što je kurdski teritorij postao nesiguran, SAD su krajem prošlog tjedna pokrenule zračne napade na položaje Islamske Države.
Organizirano protujazidsko nasilje datira još prije u period Osmanskog Carstva. U drugoj polovici 19. stoljeća, Jazidi su bili meta lidera kurdskih općina pod osmanlijskom kontrolom, i podvrgavani brutalnim kampanjama religiozno motiviranog nasilja. “Jazidi često tvrde kako su bili žrtva 72 prethodna genocida, ili pokušaja totalnog uništenja,” kaže Matthew Barber, student jazidske povijesti na univerzitetu u Chicagu, koji trenutno intervjuira jazidske izbjeglice u Dohuku. “Sjećanje na progone je sržna komponenta njihovog identiteta,” tvrdi.
{youtube}3ncgsmK1DGI{/youtube}
[Video prikazuje skupinu Jazida koji od ISIL-a "primaju" islam.]
Geografski izolirani, i naviknuti na vjerske progone, Jazidi su osnovali neku vrstu otočne kulture. Irački Jazidi rijetko stupaju u mješovite brakove s drugim Kurdima, i oni ne prihvaćaju konvertite koji bi željeli prijeći na njihovu religiju. “Postali su zatvorena zajednica,” objašnjava Khanna Omarkhali s Univerziteta u Göettingenu.
Žrtve Husseinova režima
Ipak, kao ljudi kojima je kurdski materinji jezik, Jazidi često dijele istu političku sudbinu kao preostali irački Kurdi. U kasnim 1970-ima, irački diktator Saddam Hussein je pokrenuo brutalnu kampanju arabizacije protiv Kurda na sjeveru. Razorio je tradicionalna jazidska naselja, i prisilio ih je da se rasele u urbanim centrima, uništavajući njihov ruralni način života. Hussein je izgradio grad Sinjar, i prisilio Jazide da napuste svoja planinska naselja i presele u grad.
Nakon što su SAD 2003. srušile Husseina, iračkim Kurdima je dodijeljena autonomna regija u sjevernom Iraku poznata kao Regionalna Uprava Kurdistana (RUK). No Sinjar, zajedno s mnogim graničnim regijama na rubu RUK-a, ostaje sporno područje između Kurda i vlade u Baghdadu. RUK tvrdi da je Sinjar kurdski, dok Baghdad i dalje smatra kako je to područje pod njihovom kontrolom.
Za sada, pripadnici milicije RUK-a, poznate kao Peshmerga, jedini su koji stoje između Jazida i Islamske Države. Nakon što je nastavio svoj rad s jazidskim izbjeglicama, Matthew Barber nam govori kako je opća panika izbila s dolaskom stotina i tisuća novih izbjeglica iz zapadnog Iraka u jazidska naselja izvan Dohuka, koji traže utočište s ovu stranu linija Peshmerge. “Jazide teroriziraju,” kaže. Izbjeglice sada pozivaju na masovni egzodus iz Sinjara pred 73. pokušajem genocida.
Uz pomoć zračne potpore SAD-a Peshmerga se nada ponovno osvojiti Sinjar u dolazećim danima. Za Jazide je ulog u ovim događajima posebno visok. “Teško je zamisliti kako bi jazidizam mogao opstati ako svi Jazidi napuste sjeverni Irak,” kaže Allison. “Njihova trenutna borba je zaista borba za opstanak uopće.”
S engleskog preveo: Marijan Oršolić
Izvor: nationalgeographic.com