Kina je na novi i uznemiravajući nivo dovela svoju sposobnost da špijunira skoro 1,4 milijarde ljudi, pritom kreirajući nacrt za izgradnju digitalne totalitarne države.

Kineske vlasti spajaju stare i najsavremenije tehnologije, skenere telefona, kamere za prepoznavanje lica, baze podataka o licima i otiscima i mnoge druge u opsežno sredstvo za autoritarnu kontrolu, prema podacima do kojih je The New York Times došao ispitujući policijske i privatne baze podataka.

Kada se kombinuju i kada su u potpunosti operativni, ti alati mogu pomoći policiji da utvrdi identitet ljudi dok hodaju ulicom, da otkrije sa kim se sastaju i da identificiraju ko pripada a ko ne pripada Komunističkoj partiji.

Sjedinjene Države i druge zemlje koriste se istim tehnikama kako bi pratili teroriste ili narko šefove. Kineski gradovi ih žele upotrijebiti kako bi pratili sve ljude.

Njihova implementacija provodi se na račun lične privatnosti. Times je otkrio da su vlasti pohranile lične podatke miliona ljudi na servere koji nisu bili zaštićeni čak ni najosnovnijim sigurnosnim mjerama. Pored toga, otkrili su da privatne kompanije i posrednici imaju otvoren pristup ličnim podacima koje je prikupila kineska vlada.

Razvoj je tek počeo, a već se ubrzano širi kineskim gradovima. Nadzorne mreže kontroliše lokalna policija što je slično scenariju u kojem bi okružni šerifi u Sjedinjenim Državama imali svoju verziju Agencije za nacionalnu sigurnost.

Niti jedna nova kineska tehnika sama po sebi ne nadmašuje mogućnosti Sjedinjenih Država ili drugih zemalja. Međutim, zajedno one dovode kinesko špijuniranje na nove razine, što pomaže kamerama i softverima da postanu pametniji i složeniji.

Unapređenje u nadzoru osnažuje kinesku policiju, koja je dobila još važniju ulogu pod predsjednikom Xi Jinpingom, glavnim čelnikom zemlje. Ono im donosi učinkovit način praćenja kriminalaca, ali i nezadovoljstvo, povećanje broja simpatizera protesta u Hong Kongu, kritičare same policije i druge koji se smatraju nepoželjnim. Često targetiraju ranjive skupine poput radnika migranata, one koji dolaze iz sela da rade u kineskim fabrikama i etničke manjine poput ujgurskih muslimana na zapadnoj kineskoj granici.

“Podaci svake osobe formiraju trag”, rekla je Agnes Ouyang čiji su pokušaji da podigne svijest o privatnosti privukli pažnju vlasti. “Vlada i šefovi velikih kompanija mogu koristiti te podatke da nas prate. Za njih, naši životi su bezvrijedni”.


'Ostavi sjenu'

Policija je u aprilu došla u sumorni stambeni kompleks u Zhengzhouu, industrijski grad u centralnoj Kini. Za tri dana ugradili su četiri kamere i dvije malene bijele kutije na ulazu u kompleks u kojem se nalaze jeftini hoteli i nepouzdana preduzeća.

Nakon što je aktiviran, sistem je počeo tražiti lične podatke. Kutije, telefonski skeneri zvani IMSI hvatači koji se uveliko koriste i na Zapadu, prikupljali su identifikacijske kodove sa mobilnih telefona. Kamere su snimale lica.

Sa druge strane, sistem je pokušao uvezati te podatke što je pokazala analiza njegove baze podataka. Ako su se lice i telefon pojavljivali na istom mjestu u isto vrijeme, sistem je postajao sve sigurniji da pripadaju istoj osobi.

Posljednjih godina nadzorni sistemi u Kini postali su izuzetno napredni; Izvor: Reuters

Za četiri dana tog aprila, kutije su identificirale preko 67 000 telefona. Kamere su uslikale više od 23 000 slika, na osnovu koji je raspoznato oko 8 700 lica. Kombinujući različite podatke, sistem je povezao 3 000 telefona sa licima, sa različitim nivoima pouzdanosti.

Prema bazi podataka Ureda za javnu sigurnost u Zhengzhou, ovaj sistem dio je gradske mreže nadzora koja obuhvaća i registarske tablice, telefonske brojeve, lica i podatke sa društvenih mreža.

Ostali kineski gradovi prate primjer Zhengzhoua. Od 2017. godine dokumenti o javnim nabavkama i službeni izvještaji pokazuju da su policije u kineskim provincijama Guizhou, Zhejiang i Henan kupile slične sisteme. Dokumenti pokazuju da je policija u Zigongu, gradu srednje veličine u provinciji Sichuan, kupila 156 setova ove tehnologije.

U Wuhanu policija je u dokumentu o nabavki navela da želi sisteme koji bi mogli "sveobuhvatno prikupiti identitet svih korisnika interneta u javnim prostorima, informacije o tome šta rade na internetu, zatim lokaciju, kretanje i identificirati podatke o njihovim telefonima".

Kineska policija iskoristila je strah od nemira kako bi stekla još više moći i resursa; Izvor: AFP

"Ljudi prolaze i ostavljaju sjenu", stoji u jednoj brošuri koja promoviše sličan sistem nadzora u kineskim policijskim uredima. "Telefon prođe i ostavi broj. Sistem povezuje ovo dvoje".

Čak i za kinesku policiju, koja ima široke ovlasti da ispituje i zadržava ljude, ovaj nivo kontrole je do sada neviđen. Ranije je praćenje ljudi zahtijevalo saradnju nekooperativnih institucija u Pekingu. Na primjer, državne telefonske kompanije nerado dijele osjetljive podatke sa lokalnim vlastima, kazali su oni koji bolje poznaju sistem.

Sada lokalna policija kupuje vlastite sisteme za praćenje. Također kažu i kako lokalnoj policiji unaprijeđena tehnologija pomaže da podijele informacije duž zapovjednog lanca, sve do Ministarstva javne sigurnosti u Pekingu.

Nadzorne mreže ispunjavaju dugogodišnji cilj socijalne stabilnosti, sve od ustanka na Trgu Tiananmen 1989. godine, te nakon protesta Arapskog proljeća 2011. i 2012. godine. Posljednjih godina kineska policija služila se strahom od nemira kako bi stekla još više moći i resursa.

Nije poznato koliko uspješno policija koristi svoje novostečene mogućnosti ili koliko će one uopšte biti učinkovite. Međutim, potencijal je tu.

Ouyang: „Za njih, naši životi su bezvrijedni“; Izvor: AFP

U Zhengzhou policija može upotrijebiti softver da izradi popis ljudi. Mogu napraviti virtualne alarme kada osoba pristupi određenoj lokaciji. Mogu dobiti nove informacije o ljudima svakog sata ili svakog dana. Mogu pratiti sa kim su se ti ljudi susreli, pogotovo ako su obje osobe na crnoj listi zbog neke vrste kršenja zakona, od kaznenih djela do neplaćenih dugova.

Ove mreže bi mogle pomoći Kini da usavrši tehnologije poput prepoznavanja lica. Na primjer, kamere i softveri imaju poteškoće prilikom prepoznavanja lica koja su uslikana pod uglom. Međutim, u kombinaciji sa podacima o telefonu i identitetu, lakše prave poveznice, a tehnologija prepoznavanja lica postaje sve bolja.

Policija ne krije ovaj napredak u nadzornoj tehnologiji. Čak i sama ideja nadmoćne nadzorne mreže može odvratiti kriminalce i disidente.

U stambenom kompleksu u Zhengzhouu stanari su bili ravnodušni kada im je rečeno da su kamere i kutije dio naprednog sistema nadzora. Upravitelj nekretninama i zgradama, Liang Jianzheng, kazao je da to za njega znači da više ne mora da pomaže policiji u borbi protiv kriminala.

Školarci hodaju ispod nadzornih kamera u mjestu Akto, južno od Kashgara; Izvor: AFP

"Nekada sam se ubijao od posla pomažući policiji", rekao je Jianzheng. "Sada imaju svoje fotoaparate, a mene ne diraju".

U novembru kada je Times pitao kompanije koje se bave nadzorom o njihovom sistemu, pojavili su se građevinski radnici i uklonili kamere i kutije, rekao je Jianzheng. Nisu rekli zašto.


Pobuna od žice i šperploče

Neki stanari stambenog kompleksa Shijiachi nisu bili zadovoljni kada je uprava zgrada, na zahtjev policije, prošle godine zamijenila stare brave sa najsavremenijim nadzornim sistemom. Da bi ušli u svoje zgrade, stanari su morali skenirati svoje lice.

“Stariji ljudi su rekli kako su uvijek kući, te da za tim nema potrebe”, rekao je Tang Liying, sekretar Komunističke partije Kine za distrikt u istočnoj Kini. “Mladi su se brinuli zbog privatnosti i mislili su da je sistem suvišan. Potrudili smo se da ih razuvjerimo i na kraju se većina složila”.

Oni koji su se brinuli za privatnost bili su u pravu.

Podaci iz kompleksa Shijiachi bili su pohranjeni na nezaštićen server. To je uključivalo i 482 matična broja stanara, imena, starosne dobi, bračni i porodični status i evidenciju o njihovom članstvu u Komunističkoj partiji. Na osnovu kamere za prepoznavanje lica kreiran je i detaljan prikaz dolazaka i odlazaka stanara koji su ju koristili.

Odavanje i krađa podataka je veliki problem ljudi u Kini; Izvor: Getty

I druge mreže u blizini bile su nezaštićene. Na njih su bile pohranjeni podaci o 31 rezidenciji u tom području, što je uključivalo i detalje o 8 570 ljudi. Sistem za praćenje automobila u blizini Shijiachija pokazao je zapise o 3 456 automobila i lične podatke o njihovim vlasnicima. Širom Kine nezaštićene baze podataka sadrže informacije o učenicima i nastavnicima u školama, o internetskim aktivnostima u kafićima i o putovanjima i hotelskim boravcima.

Odavanje online podataka je veliki problem u Kini. Izvještaji lokalnih medija pokazuju kako ljudi koji imaju pristup tim informacijama prodaju privatne podatke krivotvoriteljima, sumnjičavim supružnicima i drugima, ponekad za svega nekoliko dolara po osobi. Odavanja ovih podataka su toliko učestala da je policija oformila vlastitu kompaniju koja će se direktno baviti ličnim podacima, isključujući posredsvo trećeg lica.

Velik broj ljudi i kompanija ima legitiman pristup podacima koji se temelji na kineskom sistemu obveznih identifikacijskih kartica. Kompanije koje su uvezane sa policijom koriste lica sa ličnih iskaznica za obuku sistema prepoznavanja lica. Sistem kartica također prati otiske prstiju, lica, nacionalnost i dob.

Nezadovoljstvo kulja pod površinom. U Shanghaiju stanari su se oduprli planu policije da instalira kamere za prepoznavanje lica u stambenom kompleksu. U provinciji Zhejiang profesor je podnio tužbu protiv zoološkog vrta koji je zahtijevao obavezno skeniranje lica uposlenika kako bi dobili pristup.

U stambenom kompleksu Shijiachi, gdje je prepoznavanje lica zamijenilo brave sa ključ karticama, stanari su se pobunili koristeći žice i šperploče.

Tehnologija se čak može koristiti za izdvajanje pojedinih lica među hiljadama ljudi; Izvor: Getty

Jednog svježeg dana u novembru, vrata brojnih zgrada otvorena su prostim stoperima za vrata, što je učinilo skenere lica beskorisnim.

Terry Jin, koji stanuje u Shijiachiju dvije godine, rekao je da tehnologija ne bi smjela preći neke granice. "Mislim da je skener za prepoznavanje lica ispred svake zgrade u redu", rekao je Jin. "No, kada bi to stavili ispred mojih vrata, to već ne bi bilo u redu."


Cijena odbijanja

Agnes Ouyang bila je na putu za posao u Shenzhenu, kada su joj dva policajca rekla da je nepropisno prešla cestu te da će im morati pokazati svoju ličnu kartu. Kad je odbila, zgrabili su je i uslikali, rekla je.

Nekoliko trenutaka kasnije sistem ju je identificirao i napisali su joj kaznu za oko 2,30 funti.

"Sve to je bilo isuviše apsurdno", rekla je Ouyang. "Policijski službenici niskog morala posjeduju visokotehnološko oružje".

Policija kaže da mreža samo odvraća od kriminala; Izvor: AFP

Napredni nadzorni sistemi polako ali sigurno mijenjaju život u Kini. Komunistička partija je dugo nadmoćno vladala, a zemlji nedostaje jak sudski sistem ili neki drugi vid provjeravanja rada vlade. No, izvan domena politike, život u Kini mogao bi biti neobuzdan i haotičan uslijed nemara ili ravnodušnosti državnih službenika.

"Cijeli birokratski sistem je pokvaren”, rekao je Borge Bakken, profesor koji proučava kinesku policiju na Australijskom nacionalnom univerzitetu. "Za vrijeme vladavine gospodina Jinpinga bilježimo procvat policijske države".

Kineska policija hvali sistem prepoznavanja lica naglašavajući kako pomoću njega redovno hvataju lopove. Na turističkom otoku u živopisnom lučkom gradu Xiamen, vlasti kažu da koriste prepoznavanje lica za hvatanje nelicenciranih turističkih vodiča. Shanghaijska policija počela je koristiti kacige sa ugrađenom kamerom. Baze podataka i dokumenti o nabavkama također pokazuju da pretražuju psihički bolesne osobe, osobe sa historijom konzumiranja droga ili vladine neposlušnike.

Neke od novijih tvrdnji su bizarne, poput softvera za koji se tvrdi da može čitati emocije i zločinačke namjere sa lica. Nadzorna mreža koju je policija uvela u Xinjiangu, regiji na sjeverozapadu Kine u kojoj većinski žive muslimanske etničke skupine, pokazuje i potencijalnu budućnost ostatka zemlje.

Policija je prekrila regiju kamerama, sistemima za praćenje mobitela i senzorima. U regionalnom glavnom gradu Urumqi policija je zatvorila 3 640 stambenih kompleksa sa kontrolnim tačakama i u njih postavila 18 464 kompleta kamera za prepoznavanje lica, prema podacima koje je iznio Li Yabin, visoki policijski službenik u Xinjiangu, na policijskoj prezentaciji u augustu. U južnom gradu Xinjianga Kashgar, The New York Times evidentirao je gustu mrežu od 37 sistema za praćenje mobitela koji su trajno postavljeni u jednom omanjem naselju.

Ouyang je znala za opasnosti, ali je ipak odlučila svoju žalbu iznijeti u javnost. Objavila je izvještaj o svom sukobu sa policijom na WeChat-u, kineskoj društvenoj mreži, u 23:00h. Kad je sljedećeg jutra otišla na posao, ta objava je pogledana nekoliko desetaka hiljada puta. Onda je nestala. Nakon što je vidjela da policija postupa slično i sa drugom ženom, Ouyang je napisala i drugu objavu. Post je skinut za samo dva sata.

Tada je policija nazvala i zahtijevala sastanak.

"Pitala sam ih kako su me našli", rekla je Ouyang. "Rekao mi je da policija lako može pronaći osobu".

Uplašena, zamolila je prijatelja da je prati i odlučila je da se sastane sa policijom u Starbucksu, a ne u policijskoj stanici. Dvojica policajaca kupili su im kafu i dali joj telefonski broj koji može nazvati ako u budućnosti bude imala pritužbi. Međutim, od sada mora da šuti, rekli su. Objasnili su joj da su njenu objavu vidjeli visoki dužnosnici i da je osramotila gradsku policiju.

Ouyang je rekla da je to iskustvo znak autoritarnog zaokreta u Kini i da neki njeni prijatelji razmatraju mogućnost napuštanja zemlje. Kaže da ona nema namjeru da to uradi, međutim, brine se za svoju budućnost u zemlji gdje se sve prati i kontroliše.

"Neugodno vam je", rekla je. "Ali ako ne pristanete na to, ne možete živjeti svoj život. Ne postoji izlaz.”

Prevela: Amina Hujdur, Prometej.ba

Autor: Paul Mozur, New York Times, prenio Independent