Karta objavljena u Portugalu 1623.

Pod ropstvom je, još od početka šesnaestog stoljeća, bilo na milione porodica širom Afrike. Zlato, najznačajniji prirodni resurs Afrike, punilo je džepove francuskih banaka. Žil Feri, predsjednik Francuskog vijeća, objavio je 1885. godine: “Bogatim zemljama kolonije predstavljaju najprofitabilnije ulaganje kapitala.”


Vezana pomoć

Mnogim afričkim zemljama, nakon što su zadobile nezavisnost, ostavljen je nametnuti kolonijalni dug koji je prebačen na novouspostavljene nezavisne vlade.

Tokom Hladnog rata, zajmovi su mamili afričke zemlje da se udalje od socijalističkih politika, i nagrađivali korumpirane afričke vlade zbog stvaranja pogodnog tla za strane investicije umjesto stavljanja u fokus dobrobiti sopstvenih građana.

Vezana pomoć je postala karakteristična na afričkom kontinentu. Na primjer, jedna država može pozajmiti 1 milion CFA franaka Maliju u isto vrijeme nametajući mu kamatu.

Ovaj zajam daje se pod uvjetom da Mali kupi robu u vrijednosti od 1 milion CFA franaka od iste te zemlje koja je navodni “donor”.


Kolonizatori

Ovo je kao krajnji rezultat imalo to da se indirektno pomagalo kompanijama u Globalnom sjeveru, dok se istovremeno teret kamata stavljao na leđa afričkog naroda.

Svaka historijska “investicija” u vidu puteva, željeznica, luka pokrenuta je kako bi se olakšao izvoz afričkih prirodnih resursa u centre evropskih metropola. Tunis se čak zadužio kako bi vratio sopstvenu zemlju od kolonizatora.

I dok robovi nikada nisu dobili nikakvu odštetu, britanska vlada je i 2015. godine plaćala odštetu vlasnicima robova koji su izgubili imovinu nakon ukidanja ropstva.

Južne države, bogate mineralima, prisiljene su izvoziti sve više mineralnih resursa kako bi održale industrije u razvijenim zemljama.


Nerazvijenost

Pljačka i izrabljivanje kolonijalnih ekonomija doprinijelo je nerazvijenosti ovih zemalja i kreiralo one koje zovemo “ekonomskim migrantima”. Mnoge kolonizirane države nikada se nisu oporavile od ove pljačke.

Francuska je prijetila Haitiju još jednim vojnim napadom i ponovnim uspostavljanjem ropstva ukoliko ne plate kompenzaciju u vrijednosti od 150 miliona zlatnih franaka.

Svjetska banka je 1950-ih godina podržavala kolonijalne sile kroz bespovratna sredstva.

Određeni uvjeti pod kojima su zemlje dobijale zajmove, uključujući mjere kontrole stanovništva, nerazmjerno su pogađali siromašne žene.


Dug

Belgija je dug koji je nastao tokom belgijske kolonijalne vladavine u Kongu prebacila na Svjetsku banku. Kongo je dobio 120 miliona dolara u zajmovima, od kojih je 105.4 miliona dolara potrošeno u Belgiji.

“Kolonizacija je zločin protiv čovječnosti”, izjavio je Emanuel Makron u februaru 2017. u Alžiru.


Zločini

Doista nije dovoljno samo priznati ih: za ove zločine se mora suditi i izvršiti reparacija. Prvi stvarni korak bio bi priznati da su države koje se smatraju “zaduženima” ustvari kreditori i tako ispraviti ovakav pogled na svijet.

Drugi korak bio bi platiti odštetu za ove ljudske, ekonomske i ekološke zločine koji su počinjeni tokom historije, u skladu sa govorom Tomasa Sankare, 37. predsjednika Burkine Faso, 29. jula 1987. godine, na 25. samitu Organizacije afričkog jedinstva u Etiopiji.

Broulaye Bagayoko, The Ecologist

S engleskog prevela: Amina Turudija, Prometej.ba