„Ova ekonomija ubija“ – ovakve rečenice su od Oskara Lafontainea (72) učinile fanom pape Franje. Tri godine nakon Franjine inauguracije jedan od osnivača stranke „Die Linke“ govori o njemu. Predsjedatelj lijeve frakcije u Saarländskom pokrajinskom parlamentu je katolik i stipendist katoličke Cusanuswerk - zaklade koja pomaže nadarene studente. On vidi veliku bliskost između kršćanske poruke i socijalizma.

Razgovarao Michael Merten (KNA)

Pitanje: Gospodine Lafontaine, Die Linke postavlja plakate za skorašnje pokrajinske izbore sa Franjinim citatom. Nedavno je pokrajinski premijer Bodo Ramelow (Die Linke) hodočastio papi. To začuđuje ponekog promatrača...

Lafontaine: Da, to je zaista iznenađujuće – jer mnogi imaju predrasudu da je Die Linke suprotstavljena kršćanstvu i Katoličkoj crkvi. No, to je predrasuda koja svoj korijen ima u prošlosti i danas više ne vrijedi. Neovisno od toga je li netko vjernik ili ne, nema sumnje da je naš stranački program najbliži katoličkom socijalnom nauku. Die Linke je jedina stranka u Njemačkoj koja može potpisati rečenicu pape Franje: Ova ekonomija ubija.

P: Znači li to da su one stare, činilo se nepremostive, suprotnosti između Crkve i socijalizma prevladane?

L: Mislim da te suprotnosti nisu nikad bile opravdane jer poruka kršćanstva u mnogome sliči zahtjevima socijalizma. Kršćanstvo govori o ljubavi prema bližnjemu, socijalizam o solidarnosti. Kršćanski zahtjev „ljubi bližnjega kao samoga sebe“ mogao bi se prevesti kao: „Ljubi svoga druga, tebi jednaka.“ To nam govori da imaju pravo oni koji kažu da je socijalizam sekularizirano kršćanstvo. Utoliko državni socijalizam prošlih desetljeća, onako kako ga je prakticirao Staljin, nema ništa s izvornom porukom.

P: Vi se predstavljate kao obožavatelj pape Franje. Otkuda ta fascinacija?

L: Svaki je čovjek obilježen svojim djetinjstvom. Ja sam odrastao u katoličkom radničkom miljeu s katoličkim socijalnim naukom. Ipak sam se uvijek sukobljavao s Crkvom, jer se ona, ne samo u Njemačkoj nego u cijelom svijetu, snažno povezala s moćnicima. Još uvijek se sjećam koliko sam se sledio kada sam po prvi puta vidio fotografije na kojima biskupi blagoslivljaju oružje. Zbog toga mi je ovaj Papa – upravo u ovom sadašnjem vremenu, gdje diljem svijeta dominira neoliberalizam – svjetionik, svijetla pojava. Kada kaže da Crkva treba biti Crkva siromašnih, tj. da se mora zauzeti za žrtve ovog ekonomskog poretka, angažiran ljevičar to može samo potpisati.

Izvor fotografije: www.spiegel.de

P: Papi i ljevici se dakako može prigovoriti kako je lako izreći takvu radikalnu kritiku. No, promjenu ukupnog ekonomskog poretka nije baš jednostavno realizirati.

L: Da, ali što više ljudi odustane od mijenjanja ekonomskog poretka naravno da će šanse za promjenom biti manje. No, on se mora promijeniti inače ovaj planet neće preživjeti. Poredak čiji je imperativ „uvijek više“ nužno vodi uništenju i ratu. Tako razumijevam i analizu Pape. U aktualnoj predsjedničkoj utrci u Americi možemo vidjeti da i u srcu kapitalizma postoje ljudi koji žele promijeniti ovaj ekonomski poredak, takav je kandidat Bernie Sanders koji nema potporu velikog novca.

P: Franjo želi Crkvu koja ide uz rubne, koja je sa siromašnima. Osjećate li se Vi kao njemački katolik, u tom smislu, podržanim od svoje Crkve? Ili se ona još uvijek nalazi u zoni komfora?

L: Naravno da je Katolička Crkva u Njemačkoj još uvijek snažno povezana s trenutnim strukturama moći i vlasti. Utoliko imam utisak da Papine izjave stvaraju probleme nekolicini crkvenih velikodostojnika. Moglo bi se to zaoštreno ovako kazati: nakon dužeg vremena ovaj Papa je ponovno jedan od onih koji je pročitao Bibliju i koji zastupa biblijsku poruku.

P: U međuvremenu se ne samo kršćanski demokrati, nego i mnogi članovi zelenih ili socijaldemokrata uključuju u gremije kao što je Centralni komitet njemačkih katolika (njem. Zentralkomitee der deutschen Katholiken - ZdK). Priželjkujete li i ovdje od Vaših stranačkih kolega više uključenja?

L: Želim da što veći broj članova Die Linke zauzimaju ovaj temeljni kritički stav Pape prema ovom ekonomskom poretku. Možda će vas iznenaditi kada kažem da bi i Papa u Die Linke pripadao lijevoj frakciji. Dok su crkvene organizacije, o kojima pričate, uvezane sa strukturama moći i stoga imaju potpuno suprotstavljen stav naspram Papinoj kritici ekonomskog poretka.

P: Iako su mnoge laičke organizacije često kritične prema Crkvi.

L: Da, to je točno. Ja sam se već prije nekog vremena zalagao za to da Die Linke više radi sa laičkim organizacijama – jer one za ozbiljno uzimaju poruku evanđelja i dolaze do jednakih političkih ideja kao die Linke. I Pax Christi (op. prev. internacionalna katolička udruga koja se zalaže za mir u svijetu) je protiv izvoza oružja i preventivnog rata kao i Die Linke. A u svezi pravedne raspodjele dobara dijelimo slične pozicije kao i crkvene skupine. Katolički radnički pokret bio je jedan od prvih koji je zahtijevao zakonsko određivanje minimalne plaće. To smo i mi registrirali. Tu se, stoga, držim formule Adolfa Grimme: „Socijalist može biti kršćanin. Kršćanin mora biti socijalist.“

S njemačkog Darko Pejanović