Pobjednički pohod „Islamske Države (ISIL)“ šokirao je Orijent. Barbari bjesne u srcu plodnog polumjeseca. Ovdje je izumljeno prvo pismo, ovdje su napisane prve pjesme, ovdje leže najstariji kulturni i politički korijeni čovječanstva. U ovoj kolijevci civilizacije sada krvožedni ratnici teroriziraju muslimane, kršćane i Jezide, razapinju i obezglavljuju u ime islama, protjeruju manjine iz njihovih stoljetnih obitavališta, uništavaju islamska svetišta, pale crkve i knjižnice, šiitima otvoreno prijete potpunim uništenjem.


Ovo arhaično barbarstvo, koje bi moglo bespovratno uništiti stoljećima stare poliglotske teksture Bliskog i Srednjeg Istoka, izazvalo je široku i samokritičnu debatu među komentatorima i učenjacima, političarima i običnim građanima regije.


"Ono što ISIL radi, utjelovljuje upravo ono, što smo mi učili u školi", tvitao je ironično saudijski intelektualac Ibrahim Al-Shaalan. "Ukoliko su naši nastavni planovi ispravni, tada i ISIL postupa ispravno. Ukoliko su, međutim, svi neispravni, tko onda snosi odgovornost za to?"


Bilo bi krajnje vrijeme, "da se upitamo, što je pošlo po zlu", kaže prominentni publicist Jamal Khashoggi, čiji glas je utjecajan u cijelom Zaljevu. Islamski militanti su "gnjevni mladići s iskrivljenim mentalitetom i svjetonazorom". Oni su pogazili i stoljetno naslijeđe i dostignuća moderne. Sva njihova uvjerenja o politici, životu, društvu i gospodarstvu stanu na dvije, tri stranice A4 papira.


Tiranija pobrkana sa stabilnošću

Khashoggi dalje govori: "Svi, koji trabunjaju o inozemnoj uroti, potiskuju istinu i zatvaraju oči pred našim vlastitim pogreškama." Pobrkalo se tiraniju sa stabilnošću, ignoriralo se socijalno osiromašenje naroda, religiozni život je pasivan i neaktivan, religija prije svega služi legitimiranju moći. Pa ipak nitko ne želi priznati vlastite pogreške. I tako je "jedino, što još dinamično napreduje, ova poplava ekstremizma".


Drugačiju perspektivu donosi Mohammed Habash, sirijski islamski učenjak i prijašnji član parlamenta u Damasku. Po njemu je ekstremizam nastao iz jedne eksplozivne mješavine, s jedne strane iz "sistematskog ugnjetavanja tiranskih režima" i s druge strane iz "očajnog religijskog diskursa".


Mnogi propovjednici, i on sam, obećavali su svojim slušateljima uvijek iznova jedan pravedan svijet u obliku „islamskoga kalifata“, koji nisu interpretirali kao pogrešivi politički sustav, nego kao nepovredivi simbol jedinstva, kojemu sve drugo treba biti podređeno. "Govor o kalifatu je uvijek bio izgovor za naše podbačaje, poraze i gubitke, kao i za našu nesposobnost, da držimo korak s preostalim svijetom."


ISILTakeover2.10June0214


Bijeg u sarkazam

Slično argumentira libanonski publicist Rami G. Khouri. Za njega nema sumnje, da je najvažniji uzrok nastanka i rasta misaonog svijeta Islamske Države "još od sedamdesetih godina prokletstvo modernih arapskih 'sigurnih država', koje tretiraju vlastite građane kao djecu i uče ih prije svega poslušnosti i pasivnosti". Istinska moderna tragedija za njega je "korumpirana i amaterska državnost" duž arapskog svijeta.


U socijalnim medijima naprotiv kritika se koncentrira prije svega na defanzivnim reakcijama etabliranog islamskog svijeta. Sirijska „Muslimanska braća“ su označila zahtjev samoproglašenog kalifa Abu Bakra Al-Baghadija tek kao "nevaljan". Duhovni mentor „Muslimanske braće“ u Kataru, šeik Yusuf Al-Qaradawi, objasnio je kako „Islamski Kalifat“ nije spojiv sa šerijatom, bez pobližeg objašnjenja, što se time misli. Veliki muftija Egipta, Shawki Allam, predbacio je radikalima da su povrijedili sve principe i propise islama.


Umjereni muslimani širom svijeta morali bi puno više činiti, zahtijeva pakistanski publicist i bloger Asif Zaidi. "Šutnja ili trpljenje tzv. umjerenjaka pojačava dojam, kako su muslimani grupa, koja ili ne želi ili ne može kontrolirati vlastite ekstreme."


Posvuda simpatije za ISIL

Poznati šiitski publicist i dugogodišnji gradonačelnik Qatifa, Jafar Alshayeb, ide još dalje: On potvrđuje kako u njegovom društvu praktično na svim razinama postoje simpatije za ISIL, što je otkriće, koje je očigledno uznemirilo i saudijsko vodstvo. "Zapanjen sam opsegom podrške, koju ISIL uživa u lokalnim krugovima, pogotovo među mladim ljudima, ali dijelom i među intelektualcima i učenjacima", piše u njegovom uvodniku za novine Al-Sharq s naslovom ISIL među nama. U Saudijskoj Arabiji ima "mnogo građana, koji imaju istu orijentaciju i iste ideje kao ovi ljudi, i koji odobravaju terorističke čine protiv političkih režima i društvenih grupa".


Prva, naravno ne reprezentativna anketa u socijalnim medijima činjenično je pokazala kako velik broj građana smatra da ISIL leži na istoj liniji s vrijednostima islama i šerijata. Alarmirano ovom misaonom klimom saudijsko će vodstvo uskoro trebati zatražiti od svojih podanika da preciznije odrede stav prema "Islamskom Kalifatu". Zadnja anketa takve vrste bila je 2009. Tada se 20 posto Saudijaca izjasnilo kako Al-Kaidu smatraju ili "u određenom smislu pozitivnom" ili "nedvojbeno pozitivnom".


Što se ovog tiče vidi kuvajtski kolumnist Kolumnist Ahmad Al-Sarraf za sebe još samo bijeg u gorki sarkazam: on poziva kršćane, da smjesta napuste regiju, kako bi se muslimani konačno mogli međusobno poklati, kako piše u novinama Al-Qabas. "Brišite, mrzimo vas, ne želimo vas više među nama. Svega smo siti – napretka, civilizacije, otvorenosti, tolerancije, ljubavi, bratstva, mirnog suživota i obzira. Hajde brišite."

 

Autor: Martin Gehlen, zeit.de 30.08.2014.

S njemačkog preveo: Marijan Oršolić

Prometej.ba 04.09.2014.