Encyclopedia Notable Sports Figures

Punih 12 godina je Earvin „Magic“ Johnson dominirao terenima kao jedan od najboljih američkih košarkaša. Godine 1991. objavljuje kako je pozitivan na HIV, virus koji uzrokuje AIDS.

Da je Earvinu Johnsonu ostao raniji nadimak, on bi danas bio poznat kao „June Bug“, a ne kao „Magic“. Naime, prvobitni nadimak je dobio u skladu sa djetinjom sklonošću da u potrazi za igrom skače od jednog košarkaškog igrališta do drugog , a kasniji kao srednjoškolski košarkaš. Njegov drugi nadimak je stekao prednost kada su njegove superiorne sposobnosti počele zarađivati pohvale. Magic je nastavio briljirati tokom svojih dana u Michigan State University-u, te u 12 godina igranja s Los Angeles Lakersima u National Basketball Associaton (NBA). Svojim prijateljskim ponašanjem i zaraznim osmijehom, blistao je koliko na terenu toliko i izvan njega, i postao jedna od najpoznatijih i najomiljenijih sportskih ličnosti na svijetu. Osobno i profesionalno, činio se nezaustavljiv. Međutim, godine 1991. došao je porazni test toga uvjerenja. Na press koneferenciji 7. novembra 1991. Johnson je objavio kako je zaražen virusom humane imunodeficijencije (HIV), koji vodi do neizlječivog, kobnog sindroma stečene imunodeficijencije , ili AIDS-a. Johnson se s ovom preprekom suočio „s glavom gore“ i optimistično. Nakon što se, slijedeći svoju objavu, umirovio od NBA (iako se nakratko vratio igranju 1996.godine), on i dalje ostaje čovjek nepopustljivog žara i dinamične energije, što je pokazivao u brojnim poslovnim pothvatima usmjerenim na revitalizaciju uglavnom afroameričkih područja u gradovima. Osim toga, on je postao neslužbeni glasnogovornik za svijest o HIV-u i AIDS-u, te promicanje mjera prevencije bolesti i borbu protiv stigmatizacije oboljelih od te bolesti. Dvadeset pet godina nakon objave, Johnson još uvijek ne pokazuje znakove samoga AIDS-a, i ostaje energičan, i fokusiran kao i uvijek.

Od Johnsona se očekivalo da usvoji istu neumornu radnu etiku, koju su posjedovali njegovi roditelji. Johnson se u svojoj autobiografiji prisjetio očevih riječi: „Želiš 5 dolara Juniore? Evo, uzmi kosilicu, puno je trave u gradu, kladim se da bi te novce zaradio jako brzo!“

Od „June Bug-a“ do „Magica“

Earvin Jr. Johnson rođen je 14. augusta 1959. godine u Lansingu, država Michigan, kao srednje dijete od sedmero djece. Njegov otac Earvin Sr. radio je na tekućoj vrpci u General Motorsu, a istovremeno je imao i drugi posao, kao sakupljač smeća; dok je njegova majka, Christine, radila u kafiteriji lokalne škole. Od Johnsona se očekivalo da usvoji istu neumornu radnu etiku, koju su posjedovali njegovi roditelji. Johnson se u svojoj autobiografiji prisjetio očevih riječi: „Želiš 5 dolara Juniore? Evo, uzmi kosilicu, puno je trave u gradu, kladim se da bi te novce zaradio jako brzo!“ Johnson se oduševljavao znanjem i stečenom tehnikom, te je odlazio na svako igralište u gradu kako bi isprobao ono što je naučio. To je bio period kada su ga stariji susjedi počeli zvati „June Bug“. Sav trud se isplatio, i nakon što se priključio timu u srednjoj školi Lansing Everett, bilo je očito da mu predstoji ništa drugo nego li uspjeh. Za vrijeme senzacionalne prve godine, kada je u jednoj utakmici ubacio 36 poena, imao 16 skokova i 16 asistencija, Frad Stabley, sportski novinar Lansing State Journala, odlučio je kako je nadolazećoj zvijezdi potreban nadimak. Objašnjavajući kako su „Dr. J“ i „Big E“ već bili zazuzeti, odlučio se za „Magic“. Johnson se na to osvrnuo riječima: „Nadimak je postao izazov, a ja volim izazove.“ Johnson je tri puta proglašen All-State igračem, a u završnoj godini predvodio je svoj tim do osvajanja državnog prvenstva.

Prelazak u NBA

Johnson je ostao u rodnom gradu na koledžu, pohađajući Michigan State University. Kao brucoš, vodio je momčad do naslova Big Ten prvenstva. Za vrijeme Johnsonove druge godine na koledžu, Spartansi su ušli u finale NCAA prvenstva 1979. godine. Igrali su protiv Indana State University-a, i tada je odigrao prvu pravu popraćenu utakmicu protiv kasnije zvijezde Boston Celtics-a, Larry Birda, sa kojim je ostao u prijateljskom rivalitetu tokom cijele karijere. Spartansi su pobijedili 75-64, a Johnson je imenovan najkorisnijim igračem turnira. Nakon ove fantastične pobjede, Johnson je preskočio još dvije predstojeće godine koledža, i odmah se okrenuo profesionalnoj košarci. Izabran je od strane LA Lakersa kao prvi pick drafta 1979. godine, i postao ključni igrač tima u osvajanju NBA naslova te sezone. Kada se zvijezda ekipe Kareem Abdul-Jabbar ozlijedio, i nije mogao igrati u šestoj utakmici finalne serije, Johnson je počeo utakmicu kao centar. Postigao je 42 poena, i ostvario 15 skokova, te je tako odveo svoj tim do naslova prvaka, i imenovan je MVP-jem finala.

Magic Johnson i Larry Bird

Johnsonova druga godina u Lakersima nije bila ni blizu toliko magična. Nakon pretrpljene ozljede koljena, koja ga je primorala da propusti 46 utakmica te sezone, počela se stvarati napetost između popularnog igrača i njegovih suigrača. Kada su Lakersi izgubili od Houston Rocketsa u prvom krugu NBA doigravanja, Johnson je bio taj koji je u velikoj mjeri okrivljen za poraz. Činjenica da je nakon toga potpisao ugovor vrijedan 25 milijuna dolara, kako bi ostao u Lakersima, produbila je neprijateljstvo i podigla gnjev navijača; a isto su učinile i njegove javne kritike trenera Paula Wstheada, koji je dobio otkaz samo dan poslije medijskog upita Johnsona o mogućnosti tradeovanja (trgovanja u drugi tim). Nakon tih događaja, Johnson je izviždan na mnogim terenima, kako na domaćem tako i na gostujućim. Međutim, sve se promijenilo, i suigrači a i navijači su ponovno počeli dolaziti, kada je Johnson, pod vodstvom novog trenera Pat Rileya, predvodio tim do drugog NBA naslova u sezoni 1981-1982, za koju je također proglašen MVP-jem. U tom periodu Johnson je proživio i privatni „roller-coaster“, naime, njegova srednjoškolska prijateljica, a kojom je bio u povremenoj vezi, objavila je da je trudna. Dana 20. februara 1981. godine, rodio se Johnsonov sin Andre.

Nakon što su izgubili prvenstvo od Philadelphije 76ersa 1983.godine, Lakersi su ušli u jedan od najdugotrajnijih perioda rivaliteta u povijesti profesionalne košarke, osvajajući naizmjenično naslove sa Boston Celticsima u idućih pet sezona. Drugi rivalitet, između Johnsona i Celticsove zvijezde Birda, također se prirodno izgradio tokom vremena. Dok su se u početku obojica, i Johnson I Bird, uživjeli u medijski prikaz njih dvojice kao protivnika ne samo na terenu, nego i izvan njega, pa su tako razmjenjivali oštre poglede i odbijali rukovanje, s vremenom su ipak postali bliski prijatelji. Toliko bliski, u stvari, da je Johnson zamišljao kako dvojac odlazi u košarkašku mirovinu u istom trenutku: “Sedma je utakmica finala, Lakersi protiv Celticsa, minuta je do kraja, a rezultat je neizvjestan. I tada, odjednom, vrijeme je za odlazak. Larry i ja se samo rukujemo, izlazimo sa terena, i nestajemo“. Prije odlaska u mirovinu, Johnson i Bird su gurali jedan drugoga da igraju svoju najbolju košarku. „Mi hranimo jedan drugoga, i to je razlog zašto trajemo“, rekao je johnson za Los Angeles Times.

Celticsi su osvojili prvi od pet uzastopnih naslova prvenstva, potičući i stavljajući pritisak na medije da neko vrijeme označavaju Johnsona kao „tragičara“, a njegov tim kao „Los Angeles Fakerse“. Međutim, Johnson i njegovi suigrači su se vratili iduće godine, pobijedivši Celticse 4:2 u finalnoj seriji. Lakersi nisu ušli u finalno doigravanje 1985-86. godine, dok su Celticsi uzeli naslov protiv Houston Rocketsa. No, Lakersi su se ponovno osvetili iduće sezone, pobijedivši ponovno Celticse 4:2 u finalu. Te sezone je Johnson gađao u prosjeku 21,8 poena po utakmici, predvodeći ligu sa 12,2 asistencija po utakmici, i predvodeći svoj tim do 65 pobjeda u sezoni, najviše u povijesti NBA lige do tada. Za svoj trud, nagrađen je prvom do tada nagradom MVP lige. Bio je, ponovno, i MVP finala te godine. To je bio posljednji put da su se on i Bird susreli međusobno u NBA finalu.

Nagrade i priznanja

1974-76 Michigan Class A All-State Team

1976 Michigan Class A Championship Team

1979 NCAA Championship Team

1980 NBA All-Rookie Team

1980, 1982-92 NBA All-Star Team

1980, 1982, 1985, 1987-88 NBA Championship Team

1980, 1982, 1987 MVP NBA Championship

1982 All-NBA second team

1982 Citizenship Award

1983-91 All-NBA first team

1984 Schick Pivotal Player award

1984 IBM All-Around Contributions to Team Success Award

1987 Player of the Year, Sporting News

1987, 1989-90 League MVP

1990, 1992 MVP NBA All-Star Game

1992 U.S. Olympic Gold Medal

2002 ROBIE Humanitarianism Award (Jackie Robinson Foundation)

2002 Named to Naismith Memorial Basketball Hall of Fame

Život poslije smrti

7. novembar 1991. godine bio je jedan od onih potresnih trenutaka u američkoj kulturi, kada se govorilo: „ A gdje si ti bio, kada si čuo?“ Čak iako niste pratili sport, znali ste da je Magic – čije je prezime, kao i Michelovo, i Larryievo, bilo svjetski poznato – bio dijelom „svetog trijumvirata“ koji je spasio profesionalnu košarku. Tamo je sjedio on, govoreći nam, svojim nepreciznim jezikom (koji je bio dijelom njegovog šarma) kako je zaražen virusom koji uzrokuje AIDS, kao da je to još jedan veliki rezultat koji je u karijeri ostvario: Pet prstena prvenstva, tri nagrade MVP, tri nagrade MVP finala, i jedna smrtonosna bolest. Nakon informacija koje je izrekao u narednim danima, bilo je raznih špekulacija, što o njegovoj seksualnoj orijentaciji, što o njemu samome.

Izdvajamo novinski članak: McCallum Jack.Sports Illustrated (August 20. 2001.): 70+

„Deset godina. Michael se umirovio, vratio iz mirovine, ponovno umirovio, i tko zna, možda opet vratio iz mirovine. Larry je samo otišao. Lakersi su padali i uskrsavali. A Magic je još tu. Milijuni mladih ljudi nikada nisu živjeli u kulturi bez AIDS-a. Neki od nas znaju nekoga tko je umro od te bolesti, a neki znaju nekoga tko živi sa tom bolešću, također. Deset godina. Sve znamo o AIDS-u. Ne znamo ništa.“

Godine 1988, kako se sezona približavala kraju, Johnson se susreo s još jednim bliskim prijateljem na terenu. Igrajući protiv Detroit Pistonsa za naslov ove godine, uzajamni respekt i duboko prijateljstvo između Johnsona i Isaha Thomasa, čuvara Pistonsa, demonstrirano je tako što se dvojac poljubio na terenu prije utakmice. U konačnici, Johnson je otišao kući sa trofejem, Lakersi su pobijedili Pistonse 4:3. U tom periodu brojne Hollywood-ske zvijezde su navijale za Lakerse, Jack Nicholson, Michael Douglas, Michael Jackson i drugi. Do tada je i sam Magic postao zvijezda, i počeo smatrati kako je neophodno da putuje sa bodyguardima, i da odsjeda u čuvanim imanjima, zbog njegove ogromne popularnosti. Johnson i Thomas ponovno su se suočili 1989., ali ovaj put je titulu odnio Thomas, dok je Johnson finalnu seriju gledao sa klupe, zbog ozlijeđene tetive koljena. Ipak, Johnson je dobio svoju drugu MVP nagradu za regularni dio sezone. Dok se iduće sezone njegov tim nije probio do finala (iako je Johnson opet dobio nagradu MVP lige), Johnson je napravio još jedan izlet u finale 1990.godine, suočavajući se sa Chicago Bullsima. Ponovno je ostao razočaran, Bullsi su pobijedili 4:1. Iako on to tada nije znao, ispostavilo se da je ova serija označila kraj njegove NBA karijere.

Bitka izvan terena

Jesen 1991. je počela lijepo za Johnsona. U septembru je oženio Earleathau „Cookie“ Kelly, dugogodišnju prijateljicu. No, samo nekoliko tjedana poslije, tokom rutinskog fizičkog pregleda, naizgled nepobjedivi košarkaš pozitivno je testiran na HIV, virus koji uzrokuje neizlječivu bolest AIDS. Svijet kakav je poznavao, srušio mu se pred vlastitim očima. Johnson je vijest objavio u javnosti 7. novembra 1991, i objavio je kako će se povući iz košarke. Sportski svijet je bio zapanjen. „Nisam mogao vjerovati“, prisjetio se UCLA igrač u Sportskim Novinama nakon nekoliko godina poslije. „Kada sam gledao konferenciju toga dana, srce mi se slomilo. To je bio jedan od najtežih trenutaka u mom životu, jer mi je on bio najomiljeniji igrač svih vremena. Svi smo mislili da će umrijeti.“ Ispostavilo se da su i Cookie i njihov sin Earvin II, koji je rođen 4. 6. 1992, u više navrata negativno testirani. Johnsoni su usvojili kćer Elisu 1995. godine. Prkoseći mnogim stereotipima – i medicinskoj stvarnosti – življenja sa HIV-om, Johnsonu se još uvijek nisu manifestirali nikakvi znakovi bolesti. To ne znači kako je bio imun na predrasude protiv ljudi sa HIV-om i AIDS-om. Nakon što je objavio vijest o bolesti, ljudi su izlazili iz bazena kad bi on uskočio, bojeći se da će im virus preći. No, ipak je naglo prekinuo povratak u NBA 1992, nakon što su brojni igrači izrazili strah od kontakta s njim. Johnson je, međutim, igrao 1992. u NBA ALL STAR timu, i proglašen je MVP igračem.

Nusprodukt njegovih poduhvata bila je rastuća svijest da AIDS ne pogađa samo homoseksualce ili ljude određene rase i društvenog statusa

Johnson je svoju još uvijek neukročenu energiju počeo kanalizirati u prevenciju AIDS-a i podizanje svijesti. Kratko nakon što je objavio da je pozitivan na HIV ustanovio Fondaciju Magic Johnson za promociju prevencije i podizanja svijesti o HIV-u/AIDS-u. Kratko je bio aktivan u Nacionalnoj AIDS komisiji predsjednika Busha, no dao je ostavku 25. septembra 1992, ističući opću nezainteresiranost vlasti u borbi protiv AIDS-a kao razlog. I dalje nastavlja obavljati svoje obveze koje je preuzeo kao član komisije, kao što je nastupanje na različitim događajima promicanja svijesti, pomažući u skupljanju sredstava, ustupajući prava za korištenje njegovih riječi i prepoznatljive slike u javnosti u publikacijama i javnom prostoru kada se promoviraju preventivne mjere. Jednim posebno hrabrim potezom, Johnson se pokazao do kraja iskrenim, kada je govorio o tome kako se zarazio, priznajući da je često ulazio u nesigurne seksualne odnose te potičući druge da uče na njegovom primjeru. Nusprodukt njegovih poduhvata bila je rastuća svijest da AIDS ne pogađa samo homoseksualce ili ljude određene rase i društvenog statusa. Johnsovnovi sadašnji postupci fokusiraju se na podizanje svijesti o rizicima HIV-a i AIDS-a među crnim i latino zajednicama.

U izgradnji carstva

Johnson je također bio aktivan u nadgledanju određenog broja poslovnih poduhvata, koji su prvenstveno namijenjeni oživljavanju siromašnih, osobito afričko-američkih urbanih područja, ciljajući na afričko-američke pokrovitelje. Njegova tvrtka Magic Johnson Enterprises vrijedna 500 milijuna dolara uključuje trgovačke lance u Las Vegasu i Los Angelesu; suvlasnik je različitih kina u Atlanti, Clevelandu, Houstonu, Los Angelesu i New Yorku; i suvlasništvo u 26 Starbuckovih trgovina, s planom da ih se izgradi još 19. Vjeran svome etosu „Uradi ono nemoguće“, Johnson je jedini outsider koji je uspio postati financijski partner Starbucksa. „Mi uvijek kažemo 'ne'“ - rekao je za Sports Illustrated direktor Starbucksa Howard Schultz – „no Magic Johnson je imao viziju, ideju, iskrenu posvećenost stvaranju radnih mjesta u nezaslužnim zajendicama što se pokazalo profitabilnim i dobronamjernim“. Johnson se posvećuje poslu s istim predanjem s kojim je pristupao u igranju košarke. „Pokrenuo sam se kad su ljudi počeli govoriti da je sa mnom gotovo“, rekao je za Sports Illustrated. „Htio sam im pokazati da ja nigdje ne idem.“ Njegov talk show iz 1998, međutim, pokazao se manje uspješnim i bio je otkazan nakon samo dva mjeseca.

Ni košarku nije potpuno napustio. Uz kratki povratak Lakersima 1996. i slavne zlatne medalje s olimpijskim „Dream Team-om“ iz 1992, pokrenuo je i trenirao putujući egzibicijski tim, „Magic Johnson All-Stars“ te je trenirao svoj stari tim, Leakerse, tijekom petnaest utakmica sezone 1993-93, nakon čega je odlučio pomaknuti ljestvicu i postati direktor i suvlasnik tima. Zbog doprinosa igri, u Dvoranu slavnih ušao je 2002. Desetljeće nakon što mu je život uzeo tako drastično drugačiji zahvat, Johnson razmišlja o svemu što je uradio i postigao te što još želi učiniti s optimizmom koji je za njega postao karakterističan i koji je bio ključ njegovog nekad većeg nekad manjeg uspjeha i popularnosti. „Sve se događa s razlogom; ja ne gledam unazad“, kazao je za Sports Illustrated. „HIV mi se dogodio s razlogom. Ja sam osoba koja ide dalje.“

Pripremila: Kristin Palm

Odabrao i preveo: Krešo Ban