Živimo u društvu u kojemu se trud nagrađuje, barem nam se tako govori. Ali, kada pogledamo strukturu bogatstva i tendenciju rasta nejednakosti te ulogu nasljedstva u njoj, zaključak koji se nameće drugačiji je od uvriježenog. Naime: više od polovice bogatstva u Njemačkoj nije zarađeno, već je naslijeđeno i poklonjeno. Njemačka je manje meritokratsko, a više nasljeđivačko društvo.

Ekstremna imovinska nejednakost u Njemačkoj ima potencijal da podijeli njeno društvo i nanese štetu ekonomiji. Međutim, pitanju imovinske nejednakosti pridaje se mnogo manje pozornosti od primjerice, pitanju raspodjele dohotka (godišnji izvještaj Vijeća ekonomskih eksperata Njemačke za 2021. dobar je primjer za to).

Stoga je podizanje svijesti o problemu rastuće nejednakosti kada je u pitanju imovinsko bogatstvu hitno potrebno. Jer dok Gini indeks (mjerna jedinica za nejednakost, pri kojoj vrijednost 1.0 znači da jedna osoba posjeduje sve, dok vrijednost nula znači da svi posjeduju jednako) za prihod u odnosu na poreske i usluge razmjene unutar zemlje stoji na otprilike 0.3; on u odnosu na kapital iznosi otprilike 0.83. To Njemačku stavlja na neslavno mjesto među svjetskim demokracijama kada je u pitanju nejednakost u bogatstvu.


Nejednakost slična onoj sa početka 20. stoljeća

Razina imovinske nejednakosti u Njemačkoj ne bilježi se direktno, već ju se procjenjuje pomoću raznih anketa, statistika i izračuna. Otkako je 1996. u Njemačkoj ukinut porez na bogatstvo, nedostaje nam pouzdana baza podataka o raspodjeli bogatstva.

U vrijeme kada je porez na bogatstvo ukinut, nejednakost je bila relativno niska ako je usporedimo sa ranijim historijskim epohama. Omjer privatnog bogatstva i nacionalnog dohotka bio je manji od 400%, a 1% najbogatijeg stanovništva posjedovalo je 26% ukupnog bogatstva. Danas, kada taj procenat iznosi 511%, omjer bogatstva i prihoda jednak je onome iz 1917. Privatno imovinsko bogatstvo u Njemačkoj raslo je brže od ekonomske proizvodnje i sada je više od pet puta veće nego što je bilo 1996.

Distribucija privatnog imovinskog bogatstva također se pogoršala: s vremenom se došlo do toga da 1% najbogatijeg stanovništva posjeduje 35% ukupnog bogatstva. 2018. godine Der Spiegel objavio je da 45 superbogatih posjeduje onoliko bogatstva koliko i najsiromašnija polovica njemačkog stanovništva, dok su 2021. samo dvije obitelji posjedovale više bogatstva nego otprilike ova polovica koju čini 41.5 milijuna građana i građanki. Njemačka ne samo da je krajnje nejednako društvo – čak i u međunarodnim razmjerima – već se ta nejednakost iz godine u godinu pogoršava i postaje veća.


Val nasljedstva

Ako se ponovno želi smanjiti jaz između bogatih i siromašnih, prvo moramo razumjeti odakle dolazi ogromna imovina bogatih i kako su je nagomilali. Bogatstvo se može akumulirati tijekom života ili naslijediti i dobiti na dar. Ne mogu se dati precizni podaci o točnom iznosu naslijeđene i poklonjene imovine u Njemačkoj, budući da se porez na nasljedstvo naplaćuje pri svakom pojedinačnom postupku nasljeđivanja, a ne za cjelokupnu imovinu koju neka osoba posjeduje. No, već nekoliko godina, i to s pravom, govori se o „valu nasljedstva“. Jer, prema procjenama Njemačkog instituta za ekonomska istraživanja (DIW), godišnji iznos kada je u pitanju naslijeđena i poklonjena imovina od 2012. do 2027. izaći će na 400 milijardi eura. Posljedično, nasljedstva i pokloni čine više od 10% godišnjeg njemačkog bruto domaćeg proizvoda.

Pitanje pravednog oporezivanja nasljedstva i dalje će biti eksplozivna tema. Ovu tvrdnju podupiru istraživanja o demografskoj strukturi bogatih Nijemaca: 39% bogatih ima između 50 i 64 godine, a 38% njih starije je od 65 godina. Među superbogatima, te brojke iznose 37%, odnosno 40%. To znači da generacija koja je bila dio ekonomskog čuda svoju ušteđevinu ostavlja u nasljedstvo baby boomerima i njihovim potomcima.

I ne samo da je rastao ukupni broj nasljedstava i poklona, već se udio nasljedstava povećavao i u privatnom bogatstvu. Početkom 1970. kumulativni iznos naslijeđenog bogatstva činio je manje od 25% privatnog bogatstva. Sada možemo pretpostaviti da je taj udio veći od 50%. To znači da više od polovice današnjeg bogatstva pojedinac nije zaradio, već naslijedio ili dobio. Diskurs onih koji govore o trudu koji se nagrađuje postaje samo prazna priča.

U međuvremenu, naš trenutni poreski sistem pogoršava ovu tendenciju oporezujući nasljedstvo (i kapital općenito) mnogo manje od, primjera radi, prihoda od plaća. Valja dodati da se, što je apsurdno, osobito velika bogatstva oporezuju znatno manje od manjih iznosa. Prema najnovijim statistikama koje se tiču poreza na nasljedstvo i darove, nasljedstva iznad 20 milijuna eura oporezuju se po prosječnoj stopi od 2.8%, dok se nasljedstva ispod tog praga oporezuju po prosječnoj stopi od 9%. S druge strane, onaj tko zarađuje više od 2500 eura mjesečno za vlastiti rad, na to plaća više od 10 posto poreza.


„Dvostruko oporezivanje“ vrijedi i za pekare

Niska porezna stopa često se pravda činjenicom da se nasljedstva tretiraju kao imovina koja je već oporezovana. Ovaj je argument čisto normativan i karakterizira ga dinastičko razmišljanje o imovinskim pravima i razumijevanje da imovina ostaje u istom obiteljskom vlasništvu i nakon smrti. Ali upravo je suprotno. Prema strukturi njemačkog Zakona o porezu, nasljedstva i darovi su nova – nezarađena imovina. To znači da za imovinu u trenutku prelaska na nove vlasnike nije plaćen porez. Stoga priči o dvostrukom oporezivanju nedostaje pravna osnova. To je zato što, za razliku od onoga što se događa u SAD-u, porez pada na nasljednike, a ne na ostavioce.

Nadalje, važno je napomenuti da je ovaj oblik oporezivanja temeljno svojstven našem poreskom sistemu: kada novac prijeđe u nečije ruke, oporezuje se. Isto se događa i sa pekarima: svatko tko kupi kruh, to čini s već oporezovanim dohotkom – a pri kupnji mu se ipak obračunava PDV. Ništa drugačije nije ni s nasljedstvima i darovima. Da, pokojnik je već platio porez, ali nasljednici nisu. Međutim, nasljednici zapravo plaćaju puno manje poreza na svoje nezarađeno bogatstvo nego netko tko radi za život.


Gotovo da nema preraspodjele kroz porez na nasljedstvo

Visok udio nasljedstva u ukupnom bogatstvu također ukazuje na to da ono ima veliki utjecaj na rast nejednakosti, pogotovo jer nasljedstva gotovo da se i ne oporezuju. Do 1970-ih prihodi od poreza na nasljedstvo iznosili su manje od 0.5% ukupnih poreznih prihoda. Tek 2016. dosegnut je prag od 1% ukupnih poreznih prihoda. Čak i pušači porezom koji plaćaju na duhan više doprinose financiranju državnog proračuna nego oni koji bogatstvo nasljeđuju. Prihodi od poreza na duhan iznose oko 14.3 milijarde eura dok se od poreza na nasljedstva i darove ubere ukupno 8 milijardi eura. S jedne strane, moguće je niske poreske prihode objasniti visokim iznosima poreskih izuzeća, na osnovu kojih jedan visok udio nasljedstava skoro pa nikako ne biva oporezovan (trenutačno je iznos poreskog izuzeća za supružnike do 500 000 eura, a za djecu 400 000).

S druge strane, tu su i goleme porezne olakšice koje posebno štite velika nasljedstva. Izvještaj Netzwerk Steuergerechtigkeita (Mreža za fiskalnu pravdu) otkrio je da je 2021. deset nasljednika i nasljednica „potrebitih“ tvrtki bilo oslobođeno od poreza u visini od gotovo pola milijarde eura. Od 10 miliona eura, njemački porez na nasljedstvo prestaje da djeluje progresivno i snažno procentualno opada sukladno ukupnoj vrijednosti nadsjedstva. „Na taj način porez na nasljedstvo djeluje u praksi regresivno“ ističe porezni stručnjak Stefan Bach.

Predsjednik DIW-a Marcel Fratzscher identificira nasljedstvo kao najvažniji faktor visoke imovinske nejednakosti u Njemačkoj. Već danas raspodjela nasljedstva i darova ide po Matejevom efektu: „Tko ima, dat će mu se“. Trenutno 10% najbogatijeg društva dobiva polovicu svih nasljedstava i darova, dok najsiromašnija polovica ne nasljeđuje gotovo ništa, osim dugova.

Očekuje se da će pitanje nasljedstava snažno utjecati na distribuciju bogatstva u budućnosti. To je također zaključak do kojeg je u svojoj velikoj studiji došla Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD). Po relativno konzervativnoj procjeni, OECD pokazuje što se događa s velikim bogatstvima ako se nasljedstva i bogatstvo ne oporezuju visokim i progresivnim porezom. Naime, tijekom razdoblja od pet generacija, bogati i superbogati će gledati kako njihov kapital raste s 10 milijuna američkih dolara na nečuvenih 60 milijardi dolara. I tako će otprilike biti u svim scenarijima u kojima ne bi bilo visokih i izrazito progresivnih poreza na nasljedstvo. Ostavljajući ta bogatstva netaknuta, države se rugaju ljudima koji zapravo rade za život i uredno plaćaju porez.

Ako se ne promijeni model oporezivanja na nasljedstvo i ako se ne ukinu pretjerane porezne povlastice superbogatih, Njemačka ne samo da će sve više i više postajati nasljeđivačko društvo, već će i nastavak ovakve situacije ugrožavati demokraciju.

Autorica: Martyna Berenika Linartas

Sa španjolskog preveo Darko Vujica

Prevedeno sa: Sin Permiso

Izvorno objavljeno na njemačkom na: Jacobin.de