Jedino što je jasno u Lukašenkovoj odluci da učini da prisilno sleti avion Ryanaira na putu od Atine do Vilniusa je krajnji ishod ove odluke. Roman Protasevič, bjeloruski novinar u egzilu, koji je bio na tom letu, uhapšen je nakon slijetanja aviona. Optužnica protiv njega podignuta je još u novembru – jer je pomagao u upravljanju Telegram kanalom s sjedištem u Varšavi koji je širio materijale koji su bili neprijateljski nastrojeni prema Lukašenku nakon predsjedničkih izbora u augustu – i unutar 24 sata, vlasti su imale ono što su htjele. Ovaj 26-godišnjak, na čijem su se licu jasno vidjele modrice, pojavio se na državnoj televiziji kako bi uvjerio svijet da su se prema njemu odnosili sa poštovanjem i da je surađivao sa policijom. Stišćući ruke, bio je kratak u ostatku izjave: “Priznajem da sam organizirao masovne proteste u Minsku.”

Prema izjavama saputnika, Protasevič je očigledno bio preplašen dok se avion spuštao. Govorio je kako će biti pogubljen dok je neuspješno pokušavao sakriti mobitel i laptop. U najboljem slučaju, do toga neće doći (za optužbe koje su do sada donesene protiv njega mogao bi dobiti maksimalno 15 godina zatvorske kazne), ali Lukašenkova Bjelorusija nije mjesto gdje se možete oslanjati na sreću, tako da je Protasevič zasigurno u opasnosti. Prošlog mjeseca ga je bjeloruska policija (koja se još uvijek zove KGB) proglasila “teroristom”. Jedna od kazni za terorizam u Bjelorusiji je metak u potiljak.

Zloslutnija opažanja je potakla najveća misterija koja je propratila događaje prošle nedjelje: zašto je Lukašenko uopće poslao MiG-29 da prati komercijalni putnički let? Službeno objašnjenje – da je aerodrom u Minsku zaprimio email o prijetnji bombom “vojnika Hamasa” u neko neodređeno vrijeme – je toliko neubjedljivo da samo u Moskvi misle da je vrijedno istraživanja (Hamas u međuvremenu tvrdi da neko želi ukaljati njihovu dobru reputaciju). Ukoliko se Lukašenko nadao da će zbuniti svijet, najviše što je učinio je jačanje nekolicine apologeta koji opravdavaju diktatorova zvjerstva tvrdeći da i liberali čine loše stvari.

Najuvjerljivije objašnjenje je i najneobičnije. Lukašenko već dugo vremena prezire Nexta Live, Telegram kanal za koji je Protasevič nekada radio. Prije dva mjeseca je osnivač Nexta Live, Stepan Putsila, objavio video na Youtube-u u kojem je optužio bjeloruskog predsjednika za korupciju velikih razmjera. Nema sumnje da je ideja da utiša Putsilu bila Lukašenku na umu, no kršenje poljskih zakona bi zahtijevalo pažljivo planiranje. Kršenje konvencija o zrakoplovstvu ne zahtijeva tako pažljivo planiranje. Nakon što je Lukašenko od KGB ili ruske obavještajne službe doznao da se očekuje da će nekadašnji glavni urednik Nexte biti u blizini – na visini od samo deset hiljada metara – bilo je preteško oduprijeti se prilici za napad.

Sve ovo izazvalo je opravdanu međunarodnu zabrinutost, iako se uklapa u obrazac državne represije koja bi se isto tako trebala istaći. Lukašenko je početkom maja nečasno otpustio više od 80 visokih sigurnosnih dužnosnika – među kojima je bio i otac Romana Protaseviča – kao dio usplahirenog odgovora na informacije koje je dobio iz Kremlja o navodnim pokušajima državnog udara. Osamnaestog maja naredio je niz paramilitarnih napada kojima je ugasio najveću nezavisnu novinsku agenciju u Bjelorusiji (Tut.by). Iza rešetaka se sada nalazi 29 novinara (što je više od desetine ukupnog broja zatvorenih novinara širom svijeta u 2020. godini), a dva nova zakona koja su parlamentarci u Minsku donijeli prošlog ponedjeljka još više kriminaliziraju novinarstvo i ograničavaju telekomunikacije. Broj političkih zatvorenika – koji je 27. maja iznosio 436, prema Viasni, skupini koja prati poštivanje ljudskih prava – zasigurno će porasti.

Cilj žestokih poteza, uključujući hapšenje borbenim avionom prošle nedjelje, je pokazivanje sile, iako u stvarnosti otkrivaju suprotno. Lukašenkovi paranoični, osvetoljubivi stavovi sve više su pod utjecajem Rusije. Tut.by ga je toliko uznemirio uoči izbora prošlog augusta da je svoje protivnike počeo zvati tutbajovci – no Tut.by je bjeloruski Yahoo, ekonomski dinamičan konglomerat online usluga koje uključuju najpopularnije novinske portale u državi. Pokušaj da se ugasi Tut.by mogao bi se opisati na nekoliko načina – nazadan, očajnički, nihilistički – ali to nije dugoročni plan.

Teško je zamisliti Bjelorusiju bez Lukašenka – njegova diktatura traje 27 godina, što je više od životne dobi četvrtine bjeloruskog stanovništva – no jedna osoba to zasigurno zamišlja. Lukašenko je devetog maja potpisao izvanrednu uredbu kojom osigurava kolektivno upravljanje Državnog vijeća sigurnosti u slučaju njegove smrti “pogubljenjem, terorističkim napadom, vanjskom agresijom ili drugim nasilnim činom”. To je ukazuje na njegovu sklonost za melodramom i samosažaljavanjem, ali isto tako i na njegovo sve hirovitije raspoloženje. “Shvatio je da će se sve okončati ukoliko popusti stisak”, rekao mi je bjelorusko-poljski novinar Nikita Grekowicz, “tako da sve čvršće stišće.” Let FR4978 prisilno je sletio bez opravdanog razloga – ali u Bjelorusiji bomba i dalje otkucava.

Autor: S. Kadri, London Review of Books

Prevela: Amina Turudija, Prometej.ba