Student završne godine jednog koledža u SAD-u ukrcavao se na let i uzbuđeno nazvao svoju obitelj da im prepriča događaj u organizaciji Ujedinjenih naroda kojem je prisustvovao, ali – na nesreću – pričao je arapskim jezikom. Southwest Airlines izbacio ga je s leta, u šestom prijavljenom slučaju ove godine u SAD-u u kojem je nekom muslimanu onemogućeno letjeti.

Takva islamofobija nalazi svoj izraz i u političkom sistemu, sa Donaldom Trumpom koji poziva na privremenu zabranu ulaska muslimana u zemlju („Dobrodošli u Ameriku! Sada pitanje, koje ste vjere?“) i Tedom Cruzom koji predlaže posebne ophodnje muslimanskih kvartova (u gradu New Yorku, u kojem su skoro 1000 policajaca muslimani?). Oko 50 posto Amerikanaca podržava zabranu i specijalne patrole.

Takva stanovišta u kontradikciji su s našim vrijednostima i čine da izgledamo kao bastion netolerancije. Ali za one među nama koji osuđujemo takve predrasude, također je važno priznati da uistinu postoje opasni generatori netolerancije i ekstremizma unutar islamskog svijeta – a mnogima od njih izvor je Saudijska Arabija.

Drago mi je da je predsjednik Obama posjetio Saudijsku Arabiju, jer je susretanje obično bolje od izolacije. Ali nemojmo dopustiti da nas diplomatsko sitničarenje odvrati od sagledavanja podmukle uloge koju Saudijska Arabija ima u sijanju nestabilnosti i u kaljanju slike islama širom svijeta. Istina je da saudijski lideri daleko više rade na štetu islama nego što to mogu uraditi Trump ili Cruz, i trebali bismo biti spremni da na isti način prokažemo njihovu netrpeljivost kao i Trumpovu.

Amerikanci su zaokupljeni šuškanjima oko neobjavljenog posljednjeg poglavlja izvješća od 28 stranica u vezi događanja 11. rujna, koje sugerira da bi zvaničnici Saudijske Arabije mogli biti umiješani u napade 11. rujna. No, koliko ja mogu reći, ovi navodi, adresirani na tajni dio kongresnog izvješća, ispitani su i opovrgnuti; Philip Zelikow iz komisije '11. rujan' rekao mi je da je ovih 28 stranica „varljivo“; komisija je utvrdila da „nema dokaza“ da su saudijska vlast ili viši dužnosnici te zemlje financirali zavjeru. (Saudijska Arabija zaprijetila je SAD-u da će prodati 750 milijardi vrijedne američke obveznice ukoliko budu objavljeni dokumenti o povezanosti te zemlje i napada 11.9., op. prev.)

Mnogo bolji razlog da budemo zabrinuti zbog Saudijske Arabije jest njezino promoviranje ekstremizma, mržnje, mizoginije i sunitsko-šiitskih podjela koji sad igraju važnu ulogu u građanskim ratovima na Bliskom istoku. Saudijska Arabija trebala bi se preimenovati u Kraljevstvo Zaostalosti.

Ne radi se samo o tome da je saudijskim ženama zabranjeno voziti ili da u automobilima ne trebaju vezati sigurnosne pojaseve zbog straha da ne pokažu obrise svoga tijela, ili da je jedna 19-godišnja žena koja je bila brutalno silovana kažnjena zbog toga sa 200 udaraca bičem (nakon protesta, kralj joj je „oprostio“). Ne radi se ni samo o tome da je gradnja crkvi zabranjena (u Saudijskoj Arabiji prema nekim studijama živi oko 1.5 milijuna kršćana, op. prev.) i da je šiitska manjina izložena brutalnoj represiji.

Kao zemlja gdje je islam nastao, Saudijska Arabija ima ogroman utjecaj među muslimanima širom svijeta. Njezino shvaćanje islama ima poseban legimitet, njezini klerici veliki utjecaj, njezini mediji šire svoje poglede širom svijeta, ona financira medrese u siromašnim zemljama da siju mržnju.

Od Pakistana do Malija su najednom iznikle te medrese financirane od Saudijaca, koje njeguju religijski ekstremizam – i, ponekad, terorizam. Jedan telegram Ministarstva vanjskih poslova, dostupan zahvaljujući WikiLeaksu, izvještava da u Pakistanu ekstremističke medrese nude osiromašenim obiteljima nagradu od 6.5 tisuća dolara za svakog sina kojeg im se da na indoktrinaciju.

Otvoreno rečeno, Saudijska Arabija legitimira islamistički ekstremizam i netoleranciju. Ako želite zaustaviti bombaške napade u Brusselu ili San Bernardinu, morate isključiti česmu kroz koju Saudijska Arabija i druge zaljevske zemlje podstiču takva ponašanja.

„Saudijska Arabija nije neprijatelj SAD-a, nego svoj vlastiti neprijatelj“, rekao mi je jednom jedan Kuvajćanin.

Jedno novo istraživanje otkriva da mladi Arapi u Sjevernoj Africi i na Bliskom istoku žele modernizaciju, sa 52 posto onih koji kažu da religija ima preveliku ulogu na Bliskom istoku. To važi također i za mnoge, mnoge Saudijce, i neki od njih su pokušali započeti očajno potreban razgovor oko tolerancije. Jedan od njih, Raif Badawi, bloger, uhićen je i osuđen na 1000 udaraca bičem.

U prošlosti sam ponekad branio Saudijsku Arabiju na osnovu toga što sam smatrao da se bar kretala u pravom smjeru. Ali u nekoliko posljednjih godina ona je krenula unazad i istodobno započela brutalni rat u Jemenu. Obamina najveća pogrešna u vezi Saudijske Arabije jest snabdijevanje iste oružjem za taj rat, uvlačeći tako Ameriku u ono što bi po Human Rights Watchu mogao biti ratni zločin.

Ukratko, kako kaže Mohammed al-Nimr, „Saudijska Arabija sada ide u pogrešnom smjeru“. Trebalo bi da on to zna: njegov brat, istaknuta šiitska religiozna ličnost, pogubljen je u siječnju, a njegov sin, Ali al-Nimr, osuđen je na smrt zbog sudjelovanja u protestima dok je bio maloljetnik.

„Amerikanci bi trebali biti zabrinuti, jer ono što se desi ovdje može imati utjecaja na cijeli svijet“, rekao mi je Mohammed, upozoravajući da saudijska represija destabilizira cijeli Bliski istok. I u pravu je.

Bill O'Reilly prokazao me je kao „glavnog branitelja“ islama i ja ću nastaviti osuđivati ono što budem na Zapadu prepoznavao kao islamofobiju. Ali u isto vrijeme, priznajmo da Saudijska Arabija nije samo naša benzinska postaja; ona je također izvor otrova u islamskom svijetu i njezina netrpeljivost napaja našu netrpeljivost.

Autor: Nicholas Kristof The New York Times

Prijevod: Prometej.ba/FŠ