Blještavo bijelo sjaje skijaške staze u Zhangjiakou i Yanqingu blizu Pekinga na satelitskim snimcima regije – ispred turobno smeđe pozadine. To nije ni čudno jer je to regija koja je prirodno siromašna oborinama i pripada u najsušnija područja Kine. Po prvi puta se Zimske olimpijske igre održavaju u regiji u kojoj nema prirodnog snijega. Podloga za spust i slalom, biatlon ili nordijsko skijanje dolazi jedino iz mnogobrojnih topova za snijeg.

O razlozima zašto je Međunarodni olimpijski odbor (MOO) ove igre prepustio Pekingu može se samo nagađati. Možda zato što se ovdje ne morate bojati protivljenja javnosti, kao u Njemačkoj, gdje izbija bura prosvjeda i na najmanji nagovještaj. Ili zbog toga što će u Kini privući najveće prihode. Ili pak zato što se u Carstvu Sredine (Kina u poetskom i književnom jeziku, op. prev.) vidi mogućnost za ogromno buduće tržište zimskih sportova, ako se za to nadahnu milijarde ljudi.

Sasvim je sigurno da ove igre nisu dodijeljene Pekingu jer MOO tu želi ispuniti svoj uzvišeni cilj: organizirati prve održive ili „zelene“ igre, kako se u njihovom statutu predviđa. Kao i na drugim skorašnjim Olimpijskim igrama, npr. u Sočiju, Pjongčangu ili Rio de Janeiru, okoliš je u drugom planu ako to ne odgovara domaćinima ili MOO-u.

Kao i u Sočiju, i ovdje su skijaške staze planirane u području zaštićene prirode, čije su se granice na kraju jednostavno pomjerile. Četvrtina prirodnog rezervata Songshan je prekrižena, a dijelovi središnjeg područja su gradnjom potpuno uništeni. Pri tome su nastale ogromne čistine u toj regiji, koje bi trebalo nadoknaditi nekoliko novih zasada.

Sve osim održivog je i potrošnja vode: 200 topova za snijeg trebaju u ne samo sušnom, nego i vjetrovitom području osigurati dovoljno bijelog snijega. Prema pojedinim proračunima za to će biti potrebno između 200 tisuća i 2 milijuna kubnih metara vode. Potreba po hektru skijaških staza je dva do tri puta veća nego u Alpama. Budući da na licu mjesta ne postoji dovoljno vode, morala se voda dovesti putem novih cjevovoda u ovo sušno područje. Najvjerojatnije će to biti i dugoročno rješenje, jer se to područje doista želi pretvoriti u „područje zimskih sportova“. Međutim, trenutačno se ovdje ne planiraju naknadna natjecanja nakon Olimpijskih igara – što također ne govori u prilog održivosti.

Potrebnu struju će doduše proizvoditi solarne i vjetroelektrane (kao i za snabdijevanje olimpijskog sela i transporta do mjesta). No, kada topovi za snijeg budu radili duže nego što je predviđeno, morat će u pomoć priteći i elektrane na ugalj kako bi zatvorile rupe. I na kraju, znanstvenici se plaše povećane erozije u tom području jer su infrastruktura i piste napravljene većinom niz padine, a rijetko gdje paralelno. Već sada postojeći kanjoni nastali erozijom ispunjeni su laganim materijalom kojeg vjetar i kiša, ako padne, mogu vrlo lako odnijeti.

„Održivost je varljiv koncept za Olimpijske igre i općenito velike događaje“, pišu znanstvenici u studiji objavljenoj u časopisu „Nature“ 2021. godine. Najveći doprinos „zelenim igrama“ dali su nedostajući međunarodni turisti koji zbog postojećih korona mjera nisu mogli doputovati i stoga nisu mogli generirati stakleničke plinove iz letova. Sve ostalo u međuvremenu ostaje uobičajena olimpijska laž.

Izvor: Spektrum.de

S njemačkog preveo: Darko Pejanović, Prometej.ba