Jedan od mojih najboljih prijatelja je Grk. Sreli smo se tijekom njegove studentske razmjene u okviru Erasmusa prije 10 godina u Bruxellesu. Mnogo smo diskutirali, ali nikada o politici. Nije imalo smisla, svi su političari isti, govorio je moji grčki prijatelj. Nije imao interesa ni nade u politiku.


Tijekom prvih godina krize otišao sam ga posjetiti u Atenu. Živio je u Exarhiji, kvartu koji je dom mnogim anarhistima i radikalnim ljevičarima. No oni nisu imali nikakav utjecaj na njega. Radio je za jednu tvrtku i bavio se svojim stvarima, „uživao u životu” kako je često govorio.


Kad se kriza pogoršala, morao je preseliti na otok, ako je želio zadržati svoj posao. Radio je puno radno vrijeme, ali zbog mjera štednje plaća mu je bila srezana na svega 500 eura. Kriza nije pogađala samo njega nego i njegove prijatelje i obitelj. Zadnji put kad sam ga sreo u Grčkoj, činio se zabrinutim za svoju obitelj i tražio je način da napusti zemlju.


Iznenada se 2012. situacija promijenila.


Prijatelj i ja smo počeli diskutirati o politici i štednji. Jedan od razloga je bio uspjeh Syrize na izborima 2012. On je postao zainteresiran za politiku i, iako Syriza nije pobijedila na izborima, sada je imao nadu i odlučio ne napuštati zemlju.


S pobjedom Syrize 25. siječnja, možda je bio u pravu.


Kriza

U međuvremenu, Grčka je i dalje u krizi. Trećina stanovništva živi u siromaštvu. Prosječni Grk postao je 40% siromašniji u razdoblju između 2008. i 2013. Rezovi u zdravstvenom sustavu su viši od 40%. Stopa samoubojstava je porasla za čak 60%. Nezaposlenost mladih je oko 55%.


Štete izazvane mjerama štednje nisu ograničene na Grčku. Prema nedavnim podacima Eurostata, samo unutar EU, 25 milijuna Europljana je nezaposleno. Nezaposlenost mladih je na 23% i 125 milijuna ljudi živi u riziku od siromaštva.


Brojke iz cijele Europe pokazuju kako štednja nije ostvarila svoje ciljeve. Europa je trenutno u krizi zbog načina na koji su u prvom redu vodeće političke stranke odlučile kako se boriti s krizom.


Nadalje, nedavno istraživanje provedeno od strane Ekonomske Obavještajne Jedinice pokazuje kako danas patimo i od krize demokracije. Slab odziv birača i oštar pad u članstvu vodećih stranaka neki su od najjasnijih pokazatelja.


Jačanje desnice

Nije svakome kriza naškodila.


Ekstremno desničarske i populističke stranke su profitirale. Zlatna Zora, neonacistička stranka, treća je najjača stranka u Grčkoj. Narodna Fronta je osvojila prošlogodišnje EU-izbore u Francuskoj dobivši 25% glasova, a ankete pokazuju kako bi njena liderica Marine Le Pen mogla osvojiti predsjedničke izbore.


Ukip, antieuropska i anti-imigrantska stranka lakoćom je osvojila europske izbore u Velikoj Britaniji. Desničarska Dansk Folkeparti je u uzletu u Danskoj. Nacionalistička Finns Party je treća najjača stranka u Finskoj.


Ove stranke koriste imigrante kao žrtvenog jarca za visoke postotke siromaštva i nezaposlenosti. Pravi problem je to što su vodeće (pro)europske stranke papagajski ponavljale iste argumente, samo s različitim riječima.


U međuvremenu, istraživanje Europske Mreže Protiv Rasizma pokazuje kako su i rasizam i diskriminacija u Europi u porastu.


140108-Alexis-Tsipras

 Alexis Tsipras, novi grčki premijer

 

Lijeva alternativa

Ono što Europa danas treba jasna je alternativa s lijeva, koja je dosada bila nevidljiva.


Proteklih 35 godina socijaldemokracije u Europi bilo je zasnovano na strahu. Strahu od desnice, strahu od gubitka vlasti. U svakoj europskoj zemlji, moguće je vidjeti kako je socijaldemokracija lagano preselila na poziciju desnog centra političkog spektra. Sve to zato što socijaldemokrati nisu uspjeli artikulirati političku agendu i što više ne vjeruju u vlastita načela.


I na nacionalnom i na europskom nivou, ljevičarske bi se stranke trebale vratiti svojim korijenima. To podrazumijeva oštro odbijanje svih oblika sputavajuće štednje ali i zaštitu (umjesto onesposobljavanja) socijalne države za čiju se izgradnju ljevica tako snažno borila.


Moguće je artikulirati tri načela za ljevicu. Solidarnost je uvijek bila i treba biti ljevičarsko načelo. Solidarnost među ljudima, klasama i narodima.


Drugo načela je redistribucija. Ukoliko ljevica želi projekt koji bi umanjio siromaštvo i nejednakost, onda je odgovor preraspodjela dobara. Kapital je još uvijek tu, samo je koncentriran u rukama elite. Prema statistici Oxfama, 2016. će 1% najbogatijih ljudi svijeta posjedovati točno onoliko koliko zajedno posjeduje 99% preostalog svjetskog stanovništva.


Jednakost je treće načelo. Jednakost je bitna ukoliko ljevičarske stranke žele da se građani uključe u političke procese odlučivanja. Jednakost ne treba ostati teoretski diskurs, nego se mora utjeloviti u jednakim pravima i istinskoj jednakosti prilika za ljude.


Ljevica treba učiniti ono što je Syriza učinila mom prijatelju: zainteresirati ljude za politiku i dati im nadu.


Socijalna Europa koja pokazuje solidarnost, poštuje različitost ljudi i ulaže u ljude bi bez imalo sumnje bila bolja Europa od one koju imamo danas.

 

Autor Bleri Lleshi euobserver.com

S engleskog preveo Marijan Oršolić

Prometej.ba 02/2015