Ima razloga za radost u činjenici da se strogo stezanje obruča kao najbolji način da se Europa izvuče iz postojeće depresije sada dovodi u pitanje. No jačanje ovih radikalnih političkih snaga također teži još više fragmentirati već rascjepkani kontinent.


U sjevernoj Europi, te snage napadaju establišment s pozicije desnice; na Jugu, s pozicije ljevice. Europski parlamentarni izbori u svibnju 2014. bili su prvi znak zaokreta prema populizmu diljem Europe, koji sada hvata korijenje u domaćoj politici diljem država članica, a 2015. će biti godina mnogih općih izbora unutar EU.


Za razliku od ekstremno desničarskih stranaka koje cvatu u sjevernoj Europi, Syriza i Podemos su se jasno usmjerili bez ikakvog protuimigrantskog raspoloženja, i oni su ozbiljno utišali antieuropske tonove (premda kritiziraju EU-politike). Stoga su mnogo zdravija pojava za Europu takvi pokreti koji nastaju iz općeg nezadovoljstva nego pojave poput Ukipa, Marine Le Pen ili Švedskih Demokrata. Syriza i Podemos radije kanaliziraju narodni bijes protiv vladajuće klase, kakva je vladajuća „kasta“ u Španjolskoj, koja uključuje stranke centra, lijeve i desne, sve redom u istom košu, omražene od naroda.


No bilo bi opasno i kratkovidno ne ukazati na postojeće preklapanje između mnogih anti-establišment pokreta. Buntovničke stranke i s ljevice i desnice crpe svoje proturječne strasti iz bunara nacionalizma, i to se očituje u načinu na koji oni raspoređuju krivicu za ekonomsku katastrofu.


I Španjolska i Grčka su zasigurno teško pogođene krizom i njenim posljedicama. No bilo bi intelektualno nepošteno svaliti svu krivnju za trenutne teškoće na Angelu Merkel, kao što to često čine Syriza i Podemos, ili na urođeno nepoštenje grčkih statistika, kao što to čine sjevernoeuropski desničari. Mnoge poteškoće Španjolske potječu iz njihovog domaćeg kolapsa tržišta nekretnina početkom 21. stoljeća.


Podemos-owen-Jones-012

 Pablo Iglesias (desno), glavni tajnik španjolske stranke Podemos, s Alexisom Tsiprasom, vođom grčke Syrize, za vrijeme mitinga u Madridu 15. studenoga. Fotografija: theguardian.com

 

Ideološki suprotni ekstremi se mogu hladnokrvno susresti kada to odgovara njihovim interesima. Podsjetimo na slučaj kada je Syriza odlučila formirati koaliciju s ekstremno desničarskom, nacionalističkom, protu-imigrantskom i antisemitskom Nezavisnom Strankom Grka. Teško je razlučiti kako bi se ideje jednog takvog partnera mogle i na koji način uklopiti u Syrizine pozive na demokratski preporod. Parlamentarna aritmetika i potreba za širim frontom protiv mjera štednje bi se mogle prizvati u obranu, no ostaje zbunjujuće koliko je malo kritike Syriza zbog ovakvog izbora primila od simpatizera ljevice diljem svijeta. Isti bi trebali također biti uznemireni podrškom koju je Marine Le Pen izrazila Syrizi, prilikom čega je napala „totalitarizam EU i financijskih tržišta“.


Još jedno neobično preklapanje ekstremne desnice i ljevice može se naći u opravdavanju propagande Vladimira Putina u pitanju Ukrajine. Prvi strani dužnosnik kojega je nakon dolaska na vlast primio Alexis Tsipras bio je ruski ambasador u Grčkoj. I Podemos je pokazao slične simpatije za službene ruske stavove. Zagonetno je vidjeti kako se stranke odlučne da se bore protiv oligarhije i promoviraju transparentnost financija i vladanja u svojim državama mogu tako lako združiti s korumpiranom autoritarnom državom kakva je Rusija.


Sve navedeno znači da će glasači trebati ponovno osiguranje da će buntovničke stranke poštivati osnovna načela liberalne demokracije. I Španjolska i Grčka imaju žive uspomene na fašizam koje djeluju kao protuotrov protiv tendencija ekstremne desnice. No taj argument isto tako previđa činjenicu kako je na zadnjim grčkim izborima neofašistička Zlatna Zora osvojila treće mjesto.


Europa je podijeljena na Sjever i Jug, što se očituje u različitim preferencijama s obzirom na rješenja ekonomske krize. Politički kolorit europskih anti-establišment stranaka može također ovisiti o tome koliko je neka država blizu Sjevernom moru ili Mediteranu. No iznenađujući i uznemirujući dio njihovih romantičarskih pritužbi potječe iz njihovih nacionalističkih poruka. EU mora postati unija trijeznih patriota ukoliko želi nadjačati opijenost nacionalizmom.


The Guardian view of Europe’s populists: left or right, they are united by a worrying xenophobia 

S engleskog Marijan Oršolić

Prometej.ba 02/2015

Pobjeda Syrize pro et contra #1: Europa treba nadu