Autori: Vincent-Immanuel Herr i Martin Speer

Putovanja pokreću, mijenjaju i proširuju vidike. Osobito putovanje vlakom. Ne postoji bolji način za upoznavanje kontinenta i njegovih ljudi. I mi sami smo u protekloj godini to iskusili putujući kroz 14 europskih zemalja. Od Velike Britanije do Španjolske, od Grčke do Ukrajine. Tek smo putem Interrail-Pass uvidjeli raznolikost i ljepotu Europe. Pri tome, taj komad četvrtastog papira, nije samo nama priuštio spoznaju jednog velikog dijela Europe, te nam poklonio nova iskustva i prijateljstva, nego i stotini tisuća drugih Europljana i Europljanki od njenog osnutka 1972. U vagonima za blagovanje i spavanje nastajala su prijateljstva za cijeli život, na kolodvorima preko-nacionalne ljubavne veze, a mnogi još i desetljećima kasnije govore puni žara o pustolovinama na putovanju uzduž i poprijeko kontinentom. Unatoč tomu doprinos Interrail-Passa, koji je imao i ima za europsku povezanost, je podcijenjen, te se njegov potencijal ne iskorištava u dovoljnoj mjeri. Naš pledoaje je stoga tu da to promijeni.

Najbolji osiguravatelj europske budućnosti jesu osobne veze

Najveći i najodrživiji uspjesi europskog procesa ujedinjavanja jesu oni projekti koji stvaraju osobne veze između Europljana. Bio to Erasmus, programi razmjene učenika ili inicijative kao što je Europski parlament mladih. Tamo gdje se ljudi različita porijekla susreću sa znatiželjom i otvorenošću, nastaje prostor za ono što Europu u srži drži skupa – osobno i prijateljsko povezivanje Europljana i Europljanki. To su veze u kojima ljudi različitih kultura i nacionalnosti, upravo u mladim formativnim godinama, uče o drugima i od drugih. Samo iz osobnog iskustva može nastati međusobno razumijevanje, duboko razumijevanje, ne samo puko intelektualno poznavanje. I time se konzekventno izgrađuje najstabilniji temelj europskoga mira i zajedničke ujedinjene budućnosti. U ovome se pokazuje da je Europa unatoč, čak i zbog naših razlika upravo jedno očaravajuće i zanimljivo mjesto odrastanja i življenja.

Nažalost od velikog broja ovih programa profitira samo jedan manji dio mladih ljudi. Većinom su to ljudi koji već od kuće razmišljaju internacionalno: studenti, maturanti, djeca čiji su roditelji sami mnogo putovali. Većina Europljana/ki nisu u mogućnosti osjetiti slast međunarodne razmjene. Njima često ne nedostaju samo novčana sredstva i pristupi programima, nego i impuls da Europu upoznaju izbliza. Stoga za njih ovaj europski projekt i europski susjedi ostaju velika nepoznanica. A iz nepoznavanja i neznanja nastaje skepsa, odbojnost i strah. Najveći neprijatelji ujedinjenja Europe. Naša je ideja suprotstaviti se tomu.

Jedna mjesečna karta za sve europske školarce

Konkretno to znači da svi europski školarci/ke – ne samo studenti i pripravnici – trebaju imati šansu upoznati svoje susjede. Svaki europski školarac bi trebao dobiti besplatni jednomjesečni Interrail-Pass. To istodobno omogućuje i potiče da ih koriste EU skeptici i oni kojima je politika omražena. Takvu šansu propuštaju samo rijetki. Daljnje prednosti su: da svi mladi dobiju mogućnost da sami upoznaju ljepotu i raznolikost Europe, da osobne veze među Europljanima budu ojačane, a maćehinski odnos prema programu europskog ujedinjenja dobio bi šansu za ponovno oživljavanje. Danas jedva 170.000 osoba godišnje koristi Interrail-Pass, a koordinacija međunarodnih željezničkih veza ostaje samo želja. Može to puno bolje! I troškovi za karte bili bi povoljni, vlakovi ionako voze, tako da mladi backpackeri ili mladi putnici ne smetaju. A na drugoj strani je ogromni plus za kontinent i za jednu cijelu generaciju. U vremenu kada ideja Europe ubrzano biva percipirana kao odveć apstraktna, pomažu samo praktični i osobni susreti koji utemeljuju i oživljavaju temeljnu strukturu EU i europske ideje. Najzad se moto EU „Ujedinjeni u različitosti“ time prezentira u svome najjasnijem obliku: jedan kontinent, na kome se u samo par sati vožnje vlakom susreću najrazličitije kulture, te tako postaje životan i shvatljiv. Ništa bolje i ne možemo zaželjeti za budućnost Europe.

Što vi mislite?

S njemačkog preveo Darko Pejanović

Izvor: http://www.theeuropean.de/vincent-immanuel-herr-un...