Prije četrdeset godina, Ebola je bilo samo ime rijeke. To je bila mala rječica bez posebno zlokobnog karaktera, koja je tekla kroz sjeverni Zair, nedaleko od seoske bolnice gdje je bilo koncentrirano prvo poznato izbijanje nove virusne bolesti. Ta rijeka je dala ime novome virusu, i sada je „ebola“ globalni simbol za ružnu smrt, bijedu i strah od zaraze.


Epidemija ebole 2014. u Zapadnoj Africi je bez presedana po opsegu, i mnogo pažnje je s pravom usmjereno na saznavanje kako se bolest tako strašno otela kontroli.


Iza tog pitanja su tri druga, manje očita, a više komplicirana i krucijalna da promatramo ebolu u širem kontekstu: Odakle je virus došao? Kamo ide? Što je sljedeće? Dobro je razmisliti o ovim pitanjima već dok reagiramo na naslove dnevnih novina, nagnati naše političke vođe da poduzmu predaniju akciju, kao i podržati organizacije (kakva je npr. “Liječnici bez granica”) koje se tako hrabro bore protiv epidemije u Zapadnoj Africi.


Odakle je došao?

Epidemija je izbila u ranom prosincu, u selu Meliandou, u jugoistočnoj Gvineji, nedaleko od granica s Liberijom i Sijera Leoneom. Prvi poznati slučaj je smrt dvogodišnjeg djeteta, nakon groznice, povraćanja i dijareje, datiran 6. prosinca. Djetetova majka je umrla tjedan dana kasnije, a nakon toga i sestra i baka, sve sa simptomima koji su uključivali groznicu, povraćanje i dijareju. Putem posjeta bolesnicima ili nazočnosti sprovodima epidemija se proširila drugim selima.


84078 270x172-cb1411662392Tek tri mjeseca kasnije, u ožujku, lokalni dužnosnici su upozorili gvinejsko ministarstvo zdravstva o ruralnim krajevima zahvaćenim neobičnom smrtonosnom bolešću. Dotada, prijenos s čovjeka na čovjeka je počeo umnožavati broj slučajeva. Ali praćenje svih tih povezanih slučajeva podiže pitanje prvotnog podrijetla. Kako se to prvo dijete razboljelo?


Virus ebole je zoonoza, odnosno životinjska infekcija prenosiva na ljude. Životinja u kojoj zoonoza živi svoju dugoročnu uobičajenu egzistenciju, diskretno i bez izazivanja simptoma, naziva se rezervoar-domaćin bolesti. Rezervoar-domaćin ebola virusa je još uvijek nepoznat – čak i nakon 38 godina napora da ga se identificira, budući da je izvorno izbijanje epidemije 1976. – iako je jedna ili više vrsta voćnih šišmiša, uključujući čekićastoglave šišmiše, sumnjiva. U Gvineji postoje čekićastoglavi šišmiši. Moguće da je netko u potrazi za hranom ubio jednoga i donio ga u Meliandou, gdje se dijete zarazilo ili direktnim kontaktom sa šišmišom ili virusom prenesenim rukama odrasloga. Zašto su ove činjenice i pretpostavke značajne? Jer nas podsjećaju da virus ebole obitava endemično u šumama ekvatorijalne Afrike. To znači da neće biti nikada uništen dok god postoje te šume, osim ako se sam rezervoar-domaćin ne istrijebi (nije preporučeno) ili ako se ne izliječi od virusne infekcije (nije vjerojatno). Virus se može povući natrag u svoje skrovište i tamo ostati godinama, ali će se s vremenom vratiti, kao rezultat nekog (ne)izravnog kontakta od strane ljudi s rezervoar-domaćinom. Tada će se ponovno izliti u nas. Svako promišljanje i planiranje kako se obraniti od virusa Ebole u budućnosti treba uzeti u obzir tu stvarnost.


Još jedna zagonetna činjenica o podrijetlu virusa je to da epidemija u Zapadnoj Africi uključuje vrstu ebolavirusa (to je oznaka za grupu, koja uključuje pet vrsta) prethodno poznatoga samo po epidemijama u DR Kongu i njegovim bliskim susjedima.


Drugačija se vrsta ebolavirusa pojavila u Obali Bjelokosti, još jednoj zapadnoafričkoj zemlji, istočno od Gvineje i Liberije. Prema studiji Stephen K. Girea s Harvarda i duge liste koautora, objavljene u časopisu Science krajem kolovoza, čini se kako se virus u Zapadnoj Africi razišao od svog podrijetla u Srednjoj Africi za samo jedno desetljeće. Nekako je preskočio iznad ili preko Obale Slonovače kako bi se situirao u jugoistočnoj Gvineji. To sugerira uznemirujuću mogućnost da srednjeafrički ebolavirus (jedini u strogom smislu poznat kao virus ebole) širi svoj domet, ili inficiranjem novih populacija rezervoar-domaćina ili migracijama tih životinja-domaćina.


Kako god, virus je bio u pokretu.


84691 990x742-cb1413409166

Voćni šišmiši prodaju se na tržnici u Brazavileu, glavnom gradu Republike Kongo. Spremnik-domaćin virusa ebole još je uvijek nepoznat, ali jedna ili više vrsta voćnih šišmiša su sumnjivci.


Kamo ide?

Virus je također putovao unutar živih ljudskih tijela. Znamo da je išao iz Liberije u Dallas unutar pokojnog Thomasa Erica Duncana, iz Liberije u Nigeriju putem pokojnog Patricka Sawyera, i iz Sijera Leonea u Španjolsku putem dvojice španjolskih misionara, obojice sada preminulih, koji su bili evakuirani na liječenje.


I bio je prenošen u Omahu, Atlantu, London, Pariz, Hamburg, Frankfurt, i Oslo unutar zaraženih ljudi, uglavnom humanitaraca dopremljenih kući na liječenje.


Ali isto tako zabrinjavajuće kao geografsko širenje virusne bolesti je njeno evolucijsko putovanje. Mutira li virus na načine na koje bi mogao biti još opasniji za ljude? Postoji li šansa da bi mogao biti prenosiv zrakom, poput gripe, virusa SARS-a, ili obične prehlade?


Iako je mogućnost da ebola postane prenosiva zračnim putem najgora moguća noćna mora, ipak se čini da je to tek skoro zanemarivo vjerojatno, zbog razloga dobro argumentiranih u nedavnom članku u Washington Postu koji je napisao viši suradnik za globalno zdravlje pri Vijeću za Vanjske Odnose. Ono što je sada virus koji se prenosi putem tjelesnih tekućina i koji se pričvršćuje za sluznice stanica unutar krvotoka ne može se lako promijeniti u virus koji napada plućne mjehuriće.


„To je genetski skok u domenu znanstvene fantastike,“ napisao je Garrett.


Virus vjerojatno neće postati prenosiv zračnim putem, ali bi mogao znatno povećati svoju darvinovsku spremnost za opstanak na druge načine, postajući suptilniji i još teži za kontrolirati.


Genetska studija Girea i njegovih kolega (pet od njih su umrli od Ebole u vrijeme kad se njihova studija pojavila) pronašla je 341 mutacije od kasnog kolovoza, od kojih su neke dovoljno značajne da promijene funkcionalni identitet kukca. Što vise slučajeva se pojavljuje u Zapadnoj Africi, više je i šansi za daljnje mutacije, i stoga je i veća mogućnost da bi se virus nekako mogao prilagoditi i postati još prenosiviji – možda postajući vise patogen, razbolijevajući ili ubijajući svoje žrtve sporije i time ostavljajući im više vremena da zaraze druge.


Upravo zato, kako je napisala Gireova grupa, moramo zaustaviti tu stvar svugdje što god prije možemo. Iako se buduća izbijanja Ebole ne mogu izbjeći, ipak one vrste virusa koje se svježe pojave, direktno iz rezervoar-domaćina, neće sadržavati nikakve prilagođavajuće mutacije koje zapadnoafrička vrsta virusa sada stječe.


Moramo dokrajčiti ebolu 2014. prije nego što virus nauči previše o nama.


984692 990x742-cb1413409152

Kumba Conde plače nakon što je njezina sestra Marie (14) umrla od ebole u Koundonyju, Gvineja, u srpnju 2014.


Što je sljedeće?

Nitko naravno ne zna, koliko će se zapadnoafrička epidemija još pogoršati. Američki Centri za Kontrolu i Prevenciju Bolesti izdali su izvješće u kasnom rujnu, predviđajući da bi u najgorem slučaju moglo biti 1.4 milijuna slučajeva do početka iduće godine. Svjetska Zdravstvena Organizacija je u utorak izjavila da bi broj novih slučajeva do prosinca mogao rasti na 10.000 tjedno, deset puta više nego prethodnog mjeseca. A Svjetska Banka je upozorila da bi troškovi epidemije mogli doseći 32.6 milijarde USD, što bi bila ekonomska katastrofa za tri zapadnoafričke zemlje koja bi nadopunila, možda i pogoršala njihove zdravstvene katastrofe.


Hoće li se epidemija širiti još više, izbijajući i u drugim dijelovima svijeta? Nadamo se da neće. Hoće li se pojavljivati sporadični slučajevi, tu i tamo, među ljudima koji su putovali iz Zapadne Afrike nesvjesni - kao što je Thomas Eric Duncan navodno bio nesvjestan - da su bili zaraženi prije ukrcavanja na avion? Vjerojatno.


Koji je najbolji način da se ograniči broj takvih slučajeva? Rigorozan screening na aerodromima, karantena za putnike s pozitivnim testom bolesti, ograničenje putovanja, ili možda potpune zabrane komercijalnih letova iz Liberije, Gvineje i Sijera Leonea – ove mjere bi trebale pomoći. Međutim, najvažnija i najefikasnija stvar koju možemo uraditi je omogućiti svu moguću pomoć okončavanju epidemije tamo gdje je počela, u Zapadnoj Africi.


Svijet se neće osloboditi ebole 2014. sve dok se Zapadna Afrika ne oslobodi epidemije. Čak i stroga ograničenja, zabrana ulaska bilo kome tko putuje iz Zapadne Afrike, ne bi učinila nemogućim da virus dođe u Ameriku, Europu, gdjegod. Kako bi razumjeli zašto, razmislite o ovome, što ja zovem „Nairobijski simulirani scenarij“.


Zamislite doktora koji putuje iz Monrovije, liberijske prijestolnice, osjećajući se dobro, na letu za Nairobi, prijestolnicu Kenije u Istočnoj Africi. U putu on počinje osjećati glavobolju – još ništa strašno, samo nelagodu, ali to je prvi simptom ebole. Na aerodromu u Nairobiju, u kafiću, liberijski doktor se zakašlje za stolom. Pet minuta kasnije, američki biznismen dodiruje stol. Rukom trlja oko. Putuje za Singapur i tamo provede tri dana, u dobrom zdravlju, raspravljajući o financijama za njegov projekt u Keniji. Tada leti doma za Los Angeles. Za odgovorne koji provode screening na aerodromu u Los Angelesu, on je američki biznismen koji stiže iz Singapura, bez povijesti prethodnog putovanja u Zapadnu Afriku. Ali on je sada zaražen ebolom, noseći ju u SAD.


Kako se obraniti od „Nairobijskog simuliranog scenarija“? Čineći sve što je moguće da se okonča epidemija u Zapadnoj Africi, i time osigura da liberijski doktor ipak bude zdrav kada posjeti Nairobi.


Naša sigurnost od pošasti zlokobnih virusa ubojica nikad ne može biti apsolutna sigurnost. Previše ih je, vrebaju unutar rezervoar-domaćina usred dalekih šuma ili bliže domovima – virusi kao što je Nipah u Bangladešu, Marburg u Ugandi, Lassa u Zapadnoj Africi, Sin Nombre virus na američkom Zapadu, sve nove gripe koje stižu iz jugoistočne Azije, plus mnoge druge koje još nisu bile identificirane ni imenovane.


I previše je nas ljudi, koji dijelimo životni prostor s rezervoar-domaćinima i jedni s drugima. Previše smo međusobno povezani zračnim putovanjima i prijevozom. Virusi su jednostavni organizmi ali dobro prilagođeni modernom svijetu. Ove godine tu je ebola, razorna i zastrašujuća. Sljedeće godine bit će nešto drugo.


 

Autor David Quammen NATIONAL GEOGRAPHIC 15.10.2014.

S engleskog preveo Marijan Oršolić

Oko medicinskih izraza pripomogli Monika i Mladen Oršolić

Prometej.ba 17.10.2014.

Izvori fotografija naznačeni su u izvornome tekstu