Dok se zamućuju razlike između „stare“ i „nove“ Europe, opadajuće zdravlje demokracije u srednjoeuropskim postkomunističkim društvima s nekadašnjeg ruba Željezne zavjese ugrožava i demokratske vrijednosti i sigurnost u regiji.


U Mađarskoj, ideja „neuspjele tranzicije“ – koja implicira kako je mađarski prijelaz na demokraciju poslije 1989. bio neuspješan i nepotpun – poslužila je kao izgovor za dalekosežne reforme koje su učvrstile autoritet u rukama stranke „Fidesz“ pod vodstvom Viktora Orbana.


Orbanova uznemirujuća dostignuća od 2010. naovamo uključuju stvaranje komisije za nadzor medija čiji od strane vlade postavljeni članovi imaju dalekosežne ovlasti reguliranja elektronskih i tiskanih medija; novi Ustav, usvojen u užurbanom, netransparentnom procesu; i novo izborno zakonodavstvo koje je osiguralo preživljavanje Orbanove dvotrećinske parlamentarne većine.


Do sada, koalicija pod vodstvom „Fidesza“ dominira većinom važnijih organa koji donose odluke, i vlada ima punu kontrolu nad gotovo svim institucijama u državi (uz iznimku tek nekoliko nezavisnih).


Ranije ove godine, Orban je izložio viziju buduće Mađarske kao „neliberalne nacionalne države“, navodeći Rusiju, Kinu i Tursku kao modele. S iznimkom nekoliko manjih pravnih ustupaka, Orbanov odgovor na četverogodišnje sve jače domaće i međunarodne kritike bilo je odgovarajuće pojačavanje „revolucionarne“ retorike, praćeno novim restrikcijama.


U Slovačkoj, premijer Robert Fico također je iskoristio reakcionarni duh vremena post-krizne Europe, odupirući se stabilizacijskim mjerama koje je predvidjela EU i progovarajući protiv sankcija Rusiji nakon aneksije Krima.
U međuvremenu, opozicija je izgurana iz prostora političkog odlučivanja, a u pravosuđu se nastavljaju politički motivirana postavljanja dužnosnika. Sme, vodeće opozicijski orijentirane dnevne novine u Slovačkoj, nedavno je kupila kompanija umiješana u najgori korupcijski skandal u povijesti slovačke nezavisnosti.


Oligarhizacija medijskog vlasništva

Vlasništvo nad medijima i utjecaj tajkuna s mutnim vezama je problem i u Češkoj. U lipnju 2013, milijarder i ministar financija Andrej Babis kupio je izdavačku kuću MAFRA, koja izdaje dvoje najutjecajnije dnevne novine u zemlji, što je izazvalo brige zbog moguće auto-cenzure i „oligarhizacije“. Babis je u međuvremenu također postao vlasnik najpopularnije radio-postaje u zemlji.


U Rumunjskoj i Bugarskoj, mnoge pozitivne promjene od ulaza u EU sve se više poništavaju kroz institucionaliziranu korupciju i politički kompromitirana pravosudna tijela. Oba navedena problema vezana su za utjecaj oligarha.


Rumunjski ured za borbu protiv korupcije je vršio uhićenja i osude u slučajevima korupcije na visokom nivou, ali druge tendencije razvoja – kao što je pokušaj dekriminalizacije mita u parlamentu 2013 – bude sumnje u dugoročno opredjeljenje rumunjskih političara na život bez kriminalnih afera.


christo-orban

Fotografije: 1. 'Threats to pluralism, honest government, and civil rights remain very real' (Photo: Valentina Pop) 2. Karikatura Viktora Orbana (voxeurope.eu)


U Bugarskoj, institucionalni problemi su pogoršani slabošću nekoliko zadnjih vlada – četiri postave vlade u samo dvije zadnje godine – kao i organiziranim kriminalom i pojačanim interesom Rusije za potencijal Bugarske kao izvoznog odredišta za rusku energiju.


Poljska bi 2014 mogla završiti s najboljom ocjenom, kao najotvoreniji i najpredaniji zagovornik demokracije u Ukrajini i kao dom prvog srednjoeuropskog predsjednika Vijeća Europe. Ali i u Poljskoj postoje ozbiljni problemi, uključujući pojačanu polarizaciju medija i neprofesionalnu i endemsku korupciju vlade, u javnosti češće obznanjivanu preko snimaka koji procure nego putem službenih istraga.


Snage civilnog društva

Napori oko demokratizacije u postkomunističkom dijelu Europe našli su se na nestabilnom terenu, dalje ugrožavanom europskom produženom ekonomskom krizom. Kao i u većini zapadnoeuropskih društava, dugotrajno nezadovoljstvo javnosti je donijelo podršku populističkim demagozima, koji eksploatiraju kontroverzna društvena pitanja, kao što su ona vjerskih ili seksualnih manjina, ili npr. pobačaja.


Suočene s ponovnom pojavom Rusije kao nedvosmislenim neprijateljem liberalne reforme i europskih integracija, europske demokracije – i stare i nove – moraju raditi više nego ikad kako bi pojačale liberalne demokratske prakse i institucije koje ih učvršćuju.


Posebno se demokratska društva moraju složiti u podršci civilnom društvu u postkomunističkim društvima.


Uspjeh prosvjeda u Mađarskoj u borbi protiv napora Orbanove vlade da uvede porez na internet jasan je podsjetnik kako pokreti angažiranih građana stoje kao bedem protiv iskušenja autoritarizma, posebno u društvima gdje su opozicione političke opcije slabe.


Snage civilnog društva su suvremene verzije radnika koji su formirali poljski sindikat Solidarnost i umjetnika i pisaca koji su bili osovina čehoslovačke Baršunaste revolucije.


Premda su izazovi s kojima se suočavaju današnji zagovornici demokracije puno manje strašni nego oni s kojima su se suočavali Vaclav Havel i Lech Walesa, prijetnje pluralizmu, poštenoj politici i građanskim pravima ostaju vrlo realne.


 

Autori Sylvana Kolaczkowska i Zselyke Csaky EUobserver

S engleskog preveo Marijan Oršolić

Prometej.ba 12/2014