Njemački novinar- znanstvenik Jörg Blech postavlja npr. jednu drugačiju tezu: „Geni upravljaju nama, ali i mi upravljamo genima.“ Mnogim primjerima pokazuju znanstvenici da okolina ostavlja trag na nasljednom materijalu, navodi novinar. Geni nisu sudbina, nego čudnovato promjenjivi.


Svakog tjedna se otkrivaju geni koji uzrokuju i pospješuju bolesti u kasnijem životu. Među njima su i „geni bolesti“ koji navodno vode do socijalno nepoželjnog ponašanja. Prema etičarima Jacinti Kerin i Juliji Savulescu time se znatno mijenja koncepcija zdravlja: „U ovom smislu će genetička etika omogućiti pogled prema kojem bi svi u nekom pogledu bili 'bolesni'. “


Prečesto se događa da se u čežnji za novim istraživačkim rezultatima donose prebrzi zaključci. Tako su se psiholozi Terrie Moffitt i Avshalom Caspi pitali kako to da jedan čovjek lako pretrpi životni udarac, dok drugi ne. U „Dunedin studiji“ otkrili su da 5-HTT gen, takozvani „gen depresije“, čini da su neki ljudi skloniji depresiji iako su izloženi jednakim opterećenjima okoline. Kasnije je tu vezu opovrgnuo Niel Risch. Veza između gena 5-HTT i posebnog nasljedstva podložnosti depresiji ne postoji. Ovaj slučaj nam pokazuje kako je teško izgovoriti točne znanstvene iskaze o biološkoj predodređenosti čovjeka.


Koliku moć imaju geni nad našim postojanjem još nije točno utvrđeno od strane znanosti.

 

__________________________

frei wille_gratzel


Jesmo li neslobodni jer nam se Bog ne objavljuje niti u svemiru niti u kompjuterskoj tomografiji (CT)? Kada neurobiolozi vjeruju da svojim istraživanjima mogu opovrgnuti princip slobodne volje, brkaju pojmove.


Kada istraživač mozga, sa ambicijama filozofa, želi opovrgnuti slobodnu volju laboratorijskim pokusima, tada ti dokazi imaju jednaku znanstvenu težinu (i isti nivo) kao navodna izjava Jurija Gagarina da pri pogledu kroz prozor svemirske letjelice nije vidio Boga. Dok je komunizam prikupljao dokaze protiv Boga, globalni kapitalizam sustavno financira znanstvene skupove o istraživanjima koji ljude predstavljaju kao životinjske i besavjesne mašine. Stoga su danas vodeći znanstvenici o kulturi istraživači mravi i insekata (E. O. Wilson).


Cijev CT-a nije nikakav ego-tunel

Slobodna volja je govorni fenomen. Tko misli komunicirati s mozgom putem žice ili tko cijev CT-a smatra ego-tunelom, brka laboratorij sa životom, tj. brka pojmove. Uspjeh ovakvih znanstveno neodrživih izjava leži u trenutnoj želji da istraživanja i znanosti smiju dirati u dostojanstvo čovjeka, kako bi se legitimirao bezmjerni egoizam i korupcija u gospodarstvu i politici.


Sloboda i dostojanstvo su naime politička dostignuća. Od reformacije i prosvjetiteljstva uz ideal slobode nije se samo kritički gledalo na postojeće stanje, nego se izborilo i za zrelost individuuma. Zrelost je pak u uskom odnosu sa krivnjom i odgovornošću. Zapad je za oboje postao gluh.


Danas čak i ugledni konzervativni mislioci (Schnädelbach, Flasch) smatraju da je krivnja loši izum teologa. Odgovornost istodobno biva demantirana istraživanjem mozga. Pravno gledano za neko djelo ne bi bio više odgovoran čovjek, nego njegov mozak. To podsjeća na procese protiv životinja i leševa u srednjem vijeku. Politička se odgovornost obično preuzimala ostavkom. Redukcionizmu i odustajanju je zajedničko da gledaju unazad. Tko sumnja u postojanje krivnje i odgovornosti ne samo da razmišlja primitivno nego i jeste primitivan, kako je to u svojoj knjizi „Maniri“ pokazao Asfa-Wossen Asserate.


Sloboda iz dužnosti

Slobodna se volja može znanstveno utemeljiti samo tamo gdje se polje djelovanja pojedinca otvara društvu i povijesti. Sloboda se razvija najprije u okruženju obitelji i užeg socijalnog okruženja na bazi govora, dakle govornoj komunikaciji prema ljudima, živim bićima i prema cijeloj prirodi. Pri tome jezik doprinosi „izgradnji mostova“, kao je to rekao Humboldt. Tako jezik povezuje ono pojedinačno, fizički i vremenski ograničeno ljudsko biće sa svijetom i poviješću. Jezično se oslobađa svojih bioloških ovisnosti i povijesnih povezanosti. Kroz izvinjenje, oproštenje i zalog stvara jedan novi, vlastiti svijet. No, svijest postaje slobodna tek kada na ovom putu prepozna i prometnuti povezanost prema svijetu i okolini. Kant je to nazvao slobodom „iz dužnosti“.


Iako navedeni istraživači mozga već duže ne razumiju što je Kant time mislio, ipak to mogu opovrgavati. To je današnja mudrost svijeta. No, hoće li im ići kao antičkim kolegama, koji su na Žutoj rijeci raspravljali o tome postoji li ona ili ne. Za vrijeme njihovog istraživanja Žuta rijeka se izlila (Brecht, Turandot).


| Prof. Dr. Stephan Grätzel vodi radno područje Praktične filozofije, Međunarodni centar za istraživanje Maurice Blondel i Međunarodni centar za istraživanja Eugen Fink pri filozofskom seminaru na Johannes-Gutenberg-Universität Mainz. Autor je više knjiga i udžbenika uvoda i metoda praktične filozofije. |

 

Pratimo debatu o slobodnoj volji iz The European - Das Debatten-Magazin

 S njemačkog jezika preveo Darko Pejanović

Prometej.ba | 13.11.2013.