U Sjevernoj Francuskoj jednoj je muslimanskoj učenici zabranjen dolazak u školu. Njezina krivica bila je to što je nosila dugu crnu suknju. Njezina pogreška: To je religiozni simbol i stoga nije u skladu sa principom laicizma, zaključila je ravnateljica škole. Smiješno? Da. Ali i tragično.

Zvuči kao loš vic. U francuskoj regiji Champagne-Ardenne u blizini belgijske granice jedna je učenica isključena s nastave jer je nosila dugu crnu suknju. Razlog: to proturječi laicizmu. Ravnateljica škole je pismeno od roditelja petnaestogodišnje učenice zatražila da im se kći odijeva „neutralnije“ kako bi se mogla vratiti u školu. To se dogodilo prije nekoliko dana.

Oni koji se zgražavaju nad moralizatorima u Iranu, koji kontroliraju da li se žene u javnosti pristojno odijevaju, sada se mogu zgražati i nad francuskim moralizatorima. Samo što jedni žele vidjeti manje kože, a drugi više.

Ono što se na prvi pogled čini smješno, zapravo je zabrinjavajući razvoj. Naime, kamo putuje zemlja, koja glasi kao kolijevka „slobode, jednakosti i bratstva“, a sada se drznula ženama propisivati što da nose, a što ne? U kakvom je stanju zemlja u kojoj se duga suknja percipira kao opasnost?

Sarah inače nosi maramu. Nju je do sada uvijek skidala prije ulaska u školu, jer nije poželjna. Željela je učiti. Zbog toga je i prihvatila ograničenja svoje slobode. Što sada? I suknju? Ona je „potpuno normalna i nema veze sa religijom“, govori ona. No, ravnateljica se žalila na „opće ponašanje“ djevojčice. Budući da su i druge muslimanske učenice taj dan došle u dugim suknjama, radilo se o „koncentriranoj provokaciji“, uvjerena je pedagoginja.

Vijest se proširila internetom kao požar. Zaprepaštenje, bijes i ismijavanje nisu dugo čekali. „Jesu li sve dame koje nose duge suknje muslimanke? Onda se pola mojih poznanica konvertiralo bez mog znanja“, komentira jedan korisnik. „Jako je interesantno što malo mašte može iščitati iz crne suknje“, piše drugi. Hashtag „Je_porte_ma_jupe_comme_je_veux“ (Nosit ću svoju suknju kako želim) podijeljen je 50.000 puta. Na socijalnim mrežama su objavljene slike istaknutih u dugim haljinama, uz objašnjenje ispod slike: „Sorry, ne možete ući“.

Baci li se pogled u butike od Pariza, Mailanda i Berlina, brzo će nam postati jasno da su dugačke suknje i haljine u ovoj sezoni pravi trend. Jedan od komentara glasi, a mnogi vjerojatno tako misle: „Kršćansku djevojčicu ne bi ukorili zbog dugačke suknje.“.

Istina ili ne: no, diskusija je pokazala da se jaz između muslimana i ne-muslimana u Francuskoj sve više produbljuje. Pri tom se ne radi samo o dužini suknji. Prema francuskom „Uredu protiv islamofobije“ u prvom kvartalu 2015. godine protumuslimanski slučajevi su porasli za petsto (!) posto.

Sarah nije prva učenica, koja je na temelju svoga izgleda isključena iz škole. Izvještaj Ureda objavljuje da je u protekloj godini zabranjen dolazak u školu stotinjak djevojčica zbog duge suknje - i samim time uskraćeno im je pravo na školovanje. Predsjedatelj Ureda, Abdallah Zekri, govori o „kolektivnoj histeriji“. Čak i iz „Ureda za laicizam“, koji bdije nad razdvajanjem države i Crkve, tvrde da u školama ne bi smjela postojati „policija za odijevanje“.

Na online-platformi change.org pokrenuta je peticija upućena ministarstvu obrazovanja. Treba završiti s „izopačavanjem laicizma u školama“. „Školske ustanove pod krinkom laicizma diskriminiraju svoje učenice i učenike te im prilaze s neprihvaćanjem, iako se nisu ni o čem ogriješili, osim što su muslimani“, glasi u apelu. Preko 24.000 pristalica je već potpisalo peticiju.

Sociolog Jean Baubérot upozorava da bi metež slučajeva, kao oko suknje, mogao kod mladih „izazvati pobunu, i osjećaj da su progonjeni,te da su žrtve nepravde“. Upravo u tome leži opasnost: što se mladi muslimani budu više osjećali isključenima zbog svoje vjere, to će lakše postati meta radikalnih parola. Slučaj u školi Cherleville-Mézières je pretjerana reakcija države. No, ona je zapaljujući opasna. Jer ima potencijal, mlade, labilne muslimane otjerati ravno u ruke fundamentalista koji kažu da Zapad mrzi muslimane.

Krajnje je vrijeme da francusko društvo ne dolijeva ulje na vatru nego da postanu svjesni da to nije istina. Za takvo što je potrebna javna diskusija o religiji.

Prije jedanaest godina usvojen je zakon koji zabranjuje nošenje znakova ili odjevnih predmeta kojima bi učenice ili učenici „upadljivo“ ukazivali na vjersku pripadnost. Zemlji je sada potrebna debata o tome kako se to treba i smije tumačiti. I unatoč tomu što laicizam glasi kao „sveta“ vrednota, Francuskoj je potrebna nova diskusija o napetosti između politike i religije. Naime, možda više nije prikladan jedan u tolikoj mjeri opsesivni laicizam.

Autorica: Elisa Rheinheimer-Chabbi

Izvor: www.publik-forum.de/Politik-Gesellschaft/rock-als-...

S njemačkog preveo Darko Pejanović