Ilustracija: Sarah Grillo/Axios.com

Svjetski poredak je potresen. Na točki koja se na svemirskoj skali ne vidi golim okom širi se virus čije prave razmjere još ne znamo. Nitko ne zna koliko je ljudi već zaraženo koronom, koliko će ih još umrijeti, kada ćemo razviti cjepivo itd. Osim toga, nitko ne zna koje će posljedice za gospodarstvo i demokraciju izazvati trenutne radikalne mjere paneuropskog izvanrednog stanja.

Koronavirus nije tamo neka infekcijska bolest, nego virusna pandemija. Riječ „pan-demija“ dolazi iz starogrčkog jezika i znači čitav narod. Doista su svi ljudi, cijeli narod, jednako pogođeni. Upravo to još nismo shvatili, jer i dalje vjerujemo da je smisleno ljude stjerati unutar granica. Zašto bi virus bio impresioniran činjenicom da je granica između Njemačke i Francuske zatvorena? Zašto je Španjolska sada jedna cjelina, koju treba odijeliti od drugih zemalja, kako bi ogradili virus? Odgovor koji ćemo dobiti glasi: jer su zdravstveni sistemi nacionalni i jer se država unutar svojih granica mora pobrinuti za bolesne. To je točno, ali je to ujedno i problem. Jer pandemija pogađa sve ljude. Ona pokazuje da smo svi povezani nevidljivom vezom – našom ljudskošću. Pred virusom su svi ljudi jednaki, tj. životinje određene vrste, koji su domaćini smrtonosnom razmnožavanju.

Virusi općenito nisu riješen metafizički problem. Nitko ne zna jesu li živi. To leži u tome što nemamo opću definiciju života. Nitko doista ne zna gdje zapravo započinje život. Je li dovoljna DNA ili RNA ili su pak potrebne i stanice, koje se same od sebe razmnožavaju? To ne znamo, jednako kao što ne znamo imaju li biljke, insekti ili naša jetra svijest. Nije li možda i ekosustav naše Zemlje jedno gigantsko živo biće? Je li koronavirus imunološka reakcija planete protiv bahatosti ljudi, koji iz pohlepe za profitom uništavaju nebrojena bića?

Koronavirus je razgolitio sve sistemske slabosti vladajuće ideologije 21. stoljeća. U to spada i praznovjerje da prirodno-znanstvenim i tehnološkim napretkom možemo ubrzati ljudski i moralni napredak. To praznovjerje nas navodi da vjerujemo kako prirodno-znanstveni eksperti mogu riješiti sve socijalne probleme. Koronavirus će to sada naočigled svih i pokazati. Pokazat će se kao opasna zabluda. Da, moramo konzultirati virologe. Samo nam oni mogu pomoći da razumijemo virus i da ga obuzdamo, kako bi spasili ljudske živote. No, tko ih sluša kada nam govore da godišnje 200 000 djece umire od virusa koji prouzrokuje dijareju jer nemaju čistu vodu za piće. Zašto se nitko ne zanima za tu djecu? Odgovor je nažalost jednostavan: jer nisu iz Njemačke, Španjolske, Francuske ili Italije. Ali ni to nije skroz točno. Ona su u europskim izbjegličkim kampovima zbog bijega od nepravedne situacije koju je i prouzrokovao naš konzumeristički sustav.

Bez moralnog napretka ne postoji pravi napredak. Pandemija nas tomu uči, jer svugdje iskaču rasističke predrasude. Trump je po svaku cijenu želi klasificirati kao kineski problem; Boris Johnson smatra kako Britanci problem mogu riješiti socijaldarvinistički kako bi se razvio eugenički imunitet krda. Mnogi Nijemci vjeruju da je njihov zdravstveni sustav bolji od talijanskog, tako da će Nijemci problem riješiti lakše. Opasni stereotipi, glupe predrasude.

Svi smo u istom čamcu. Ali ni to nije ništa novo. Naime, dvadeset i prvo stoljeće je pandemija, ono je rezultat globalizacije. Virus iznosi na vidjelo ono što je već dugo činjenica: potrebna nam je nova ideja globalnog prosvjetiteljstva. Tu možemo upotrijebiti i reinterpretirati jedan izraz Petera Sloterdijka: nije nam potreban komunizam, nego ko-immunizam. Zato se moramo cijepiti protiv duhovnog otrova, koji nas dijeli na nacionalne kulture, rase, starosne skupine i klase koje su međusobno konkurenti. Upravo jednim činom do sada neviđene solidarnosti u Europi čuvamo naše bolesne i stare. Zbog toga zatvaramo svoju djecu, zatvaramo škole i proizvodimo izvanredno medicinsko stanje. Zbog toga se investiraju milijarde eura, kako bi se gospodarstvo pokrenulo. No, ako se nakon virusa nastavi kao do sada, doći će mnogo gore krize, gori virusi, čije nastanke ne možemo uopće spriječiti; nastavak gospodarskog rata sa SAD-om, u kojem se EU trenutno nalazi; širenje rasizma i nacionalizma u borbi protiv migranata, koji bježe k nama jer njihovim dželatima isporučujemo oružje i znanost za kemijsko oružje. Ne zaboravimo također i klimatsku krizu koja je mnogo gora nego svaki virus, jer njezin rezultat je polagano samoistrebljenje ljudi. Ona je koronom samo malo usporena. Svjetski poredak prije korone nije bio normalan, nego letalan. Zašto ne investiramo milijarde kako bismo promijenili našu mobilnost? Zašto ne iskoristimo našu digitalizaciju za sprječavanje nepotrebnih mitinga, na koje gospodarski bossovi lete privatnim avionima, te takve sastanke održavamo online? Kada ćemo shvatiti da je jako opasni koronavirus u usporedbi s našim praznovjerjem da znanost i tehnologija sve probleme moderne mogu riješiti, skoro pa bezopasan?

Ovo je apel za sve nas, ne samo Europljane: potrebno nam je novo prosvjetiteljstvo, svaki čovjek mora biti etički obrazovan kako bi mogao prepoznati ogromno opasnu situaciju, tj. da slijepo vjerujemo prirodnoj znanosti i tehnici. Naravno da činimo ispravno kada se svim raspoloživim sredstvima borimo protiv virusa. Najednom se pojavi solidarnost i val moralnosti. To je dobro. Ujedno ne smijemo zaboraviti da smo u samo nekoliko tjedana od populističkog prezira znanstvenih ekspertiza dospjeli u izvanredno stanje, koje je moj prijatelj iz New Yorka okarakterizirao kao „znanstveno-vjerujuća Sjeverna Koreja“. Moramo shvatiti da infekcijski lanac globalnog kapitalima uništava prirodu i zaglupljuje građane nacionalnih država. Tako nam glavno zanimanje postaje turist i konzumerist roba koje na duže staze ubija više ljudi od svih virusa skupa. Zašto jedna medicinska, virološka spoznaja polučuje solidarnost, a filozofski uvid ne izaziva svijest da je jedini izlaz iz suicidalne globalizacije, koja je vođena stupidnom, kvantitativnom gospodarskom logikom, svjetski poredak onkraj akumulacije suprotstavljanja nacionalnih država? Nakon virusne pandemije potrebna nam je metafizička pan-demija, okupljanje svih naroda pod svodom nebeskim, kojem nikada nećemo pobjeći. Mi jesmo i ostajemo na Zemlji, jesmo i ostajemo smrtni i krhki. Postanimo Zemljani, kozmopoliti jedne metafizičke pandemije. Sve ostalo će nas uništiti i ni jedan nas virolog neće moći spasiti.

Autor: prof. dr. Markus Gabriel, šef katedre za epistemiologiju, filozofiju novog vijeka i suvremenu filozofiju na Univerzitetu u Bonnu.

Izvor: uni-bonn.de

S njemačkog preveo: Darko Pejanović

Stavovi iznijeti u tekstu pripadaju autoru, ne nužno i uredništvu portala Prometej.ba.