Tom Inglis | Ljubav u doba kapitalizma/Novi opijum za narod

Ljubav upravlja svijetom. Ona je temelj na kojem izgrađujemo svoje postojanje. Bez ljubavi naš bi život bio beznačajan. Mogli bismo raditi i imati zabavu, ali bez da volimo ili da smo voljeni ne bismo mogli postojati kao individue.

Na ljubav se danas gleda kao seksualnu, strastvenu, romantičnu. Kao nešto što se događa automatski. No onaj dio ljubavi koji nazivamo platonski težak je posao jer se svakodnevno moramo boriti sa raznim preprekama. Ljubav se pokazuje jaka u našem životu osobito onda kada se nalazimo u krizama. U takvim se vremenima automatski okrećemo onima koje volimo. Onima koji nas vole.

 

Ljubav nudi osjećaj sigurnosti i utjehu. Omogućuje nam međusobnu povezanost i osjećaj pripadnosti. Izvor je blagostanja i sreće. Ona je kralj emocija i ujedno kraljica radosti. Ona je ogledalo u kojem se prepoznajemo. Ljubav je novo izbavljenje.

Emocionalna igra sa velikim ulogom

Ljubav u današnjem vremenu spaja ljude ondje gdje je Bog mrtav i gdje utjecaj religija iščezava. Samo vezom ljubavi današnji život dobiva smisao. U život poslije smrti više ne vjerujemo, umjesto toga želimo imati dug i ispunjen život. Spoznali smo da postojanje nema dubljeg smisla, stoga moramo prionuti uz drugačije smislene sisteme od religije, kako bi spriječili pad u ponor. A ljubeći ostvarujemo svoju egzistenciju. Voljeni čovjek je ogledalo u kojem se pronalazimo.

No ljubav unatoč svemu ostaje obmamljiva. Svake godine slavimo romantičnu ljubav na Valentinovo, no kao i mnogo toga, i ovaj se dio ljubavi izrodio u kapitalističku prijevaru. Ali kako će se oni koji se vole pronaći ako se ljubav ne slavi, ako nismo romantični, ako o njoj ne razgovaramo?

Ljubav je emocionalna igra sa velikim ulogom. Cilj uvijek treba biti izbalansirani odnos između egoističkih želja i onoga koga volimo. To onda vodi djelovanju nad samim sobom. Puno je veći gubitak biti ostavljen nego se sam sebe odreći.

Ljubav je oduvijek dio čovjeka. Međutim ono što se s modernom dramatično promijenilo jesu mjesto na kojem ju pronalazimo i koliko čvrsto do nje držimo. I naravno seks. Stoljećima je kroz obitelj, društvo i religiju određivano kako će funkcionirati ljubav, seks i vjenčanje. Čak i pronalaženje partnera je bilo prostorno ograničeno. Vladao je sistem koji se sam od sebe uzdržavao i u taj sistem čovjek je bivao u-rođen. I kad bi se zaljubljeni vjenčali pomagali su sistemu ostati na životu. U mobilnom svijetu današnjice, prepušteno je samim ljubavnicima da se pronađu jer društvo i obitelj više ne pomažu.

Nova nevidljiva ruka

Danas više ne funkcionira ljubav odvojena od posla. Potrebno je pronaći pravu mjeru između karijere i ljubavi. A kada dođu djeca to još dodatno raspiruje vatru emocija. A da ne govorimo o tisućama mogućnosti biti udaljen od obitelji.

Ljubav je u ovom individualiziranom, postmodernom svijetu pravo čudo. Da se parovi istinski pronalaze, i da izgrade vezu punu pouzdanja te preuzmu odgovornost – i to je pravo čudo. Današnji čovjek je došao do spoznaje da mora postojati nešto više od biološke nužde za razmnožavanjem. Spoznao je da moramo postići da se kroz ljubav razumijemo kako ne bismo propali.

Ljubav je nevidljiva ruka koja upravlja životom u današnjem društvu. U javnom životu ne možemo komunicirati i kooperirati dok ne budemo imali osjećaj poštovanja. A da li smo sposobni poštivati ovisi od toga jesmo li u mogućnosti voljeti.

Ljubav se sama po sebi podrazumijeva kao i zrak koji udišemo. Ne postoji neka državna subvencija na ljubav. Ali će se država kad tad morati pobrinuti za ljude koji nisu voljeni i za koje se nitko ne brine. Države doduše ne počivaju na ljubavi nego na moći. Time je onda označena i svakodnevnica: borba za moć, drugima ovladati i nad njim dominirati. A istinska bi borba trebala biti za to da se ljubav proširi i izvan partnera. Trebali bismo voljeti i strance, odbačene i neprijatelje. To bi bila prava ljubav.

Tom Inglis rođeni je Irac. Profesor je sociologije na University College u Dublinu. Osobito se bavi istraživanjem kulturalne sociologije, emocija i identiteta. U zadnje vrijeme je objavio sljedeće knjige: „Making Love: a Memory“ (2012.) i „Love“ (2013.).

Izvorni tekst: Das neue Opium des Volkes

S njemačkog jezika preveo Darko Pejanović

Prometej.ba | 23.04.2014.