Izvor ilustracije: shutterstock.com

Sljedeći tjedan Ujedinjeno Kraljevstvo će imati novog premijera. Osim ako ankete i pokazatelji nisu točni, to će biti Boris Johnson. Bivši gradonačelnik Londona daleko je popularniji od svojih protivnika među članovima Konzervativne stranke i favorit je od početka utrke. Bez obzira na to, torijevsko vodstvo još uvijek prolazi kroz duge kampanje s Johnsonom i njegovim protivnikom, Jeremyjem Huntom gdje obilaze zemlju i svaki postavlja svoju političku platformu. Obojica su se u velikoj mjeri usredotočili na Brexit, a u svakoj debati dominira rasprava o tome kako bi Velika Britanija trebala napustiti Europsku uniju.

Brexit je već godinama glavna politička tema, ali premijer će se morati pozabaviti i drugim političkim pitanjima. Morat će pokušati upravljati ekonomijom i javnim financijama. I Johnson i Hunt su se obavezali na neke stvari; ključno Johnsonovo obećanje je povećati broj policijskih službenika za dvadeset hiljada kako bi se borili protiv nasilničkih zločina. Politika vrijedna 1,1 milijardu funti otkriva svoje licemjerje: broj policijskih službenika opao je za dvadeset hiljada od 2010. zbog smanjenja budžeta za policiju za što je Johnson više puta glasao. Broj zvuči kao velik, ali preokreće mjere štednje za koje su odgovorni Konzervativci, a čak su i policijski načelnici odbacili tu politiku, ističući kako je investiranje u tehnologiju bolji način da se bori protiv nasilničkih zločina, te da je regrutiranje naporno i oduzima puno vremena.

Konzervativci su u više navrata kazali kako je era mjera štednje započeta 2010. gotova. Ta tvrdnja nikada nije bila istinita, i unatoč Johnsonovoj ponudi za policiju, malo je vjerojatno da će obrnuti rezove u svakom odjelu vlade kao premijer. No, u svojoj tjednoj kolumni u Telegraphu otkriva da će njegova vlada biti još oštrija glede socijalnih pitanja i financiranja. Pišući ovog tjedna, Johnson je tvrdio da je najbolji odgovor na probleme mentalnog zdravlja posao, te da će u svom prvom premijerskom proračunu ponuditi poreske olakšice firmama koje će potrošiti novac na pružanje usluga mentalnog zdravlja. Johnson je ukazao na primjer Winstona Churchilla, koji je patio od depresije, ali je ostao na poslu, kao navodni dokaz činjenice da je posao lijek za ogromnu mentalnu krizu u zemlji.

Napadi na Johnsona bili su usredotočeni na njegovo nepoštenje, njegovu povijest dvoličnosti i nagle promjene stavova u vezi sa određenim političkim pitanjima za njegovu osobnu korist, njegove osobne pogreške, i činjenicu da bi vjerojatno htio izvući UK iz EU bez dogovorenog plana izlaska. No, dok je bio član parlamenta i gradonačelnik Londona, nedvosmisleno je podupirao mjere štednje koje su započele za vrijeme vlade Davida Camerona. Pod Johnsonom će vlada postati vjerojatno još okrutnija: Theresa May je u svom prvom govoru govorila o „gorućim nepravdama“ koje su pogodile zemlju, uključujući probleme u zdravstvu i raširenu strukturnu nejednakost, ali nije uspjela prekinuti niti jedan od rezova koji su započeli za vrijeme Cameronove ere.

Johnson će biti još gori, on odbija prihvatiti činjenicu da je Velika Britanija prepuna nejednakosti i da ih politika štednje pogoršava. Počevši od ove točke, sljedeća torijevska vlada će biti još strožija i teža u vezi socijalnih pitanja. Johnson ni u jednom trenutku ne raspravlja o faktorima koji pogoršavaju mentalno zdravlje: on opširno govori o gubitku produktivnosti za ekonomiju i biznis. Tragedija mentalnog zdravlja nije zbog rasprostranjenosti ljudske patnje nego zbog gubitka profita.

Politika štednje i mentalno zdravlje su intrinzično povezani: specijalni izvještaj UN-a o zdravlju ukazao je u ovogodišnjem izvješću da su štednja, nejednakost i nesigurnost posla odgovorni za mnoge slučajeve mentalnog zdravlja i da bi se vlade trebale usredotočiti na borbu protiv tih nepravdi i spriječiti probleme, a ne samo pružati usluge za mentalno zdravlje nakon te činjenice. Torijevska politika štednje je odgovorna za neizreciv stres među građanima, sa rezovima lokalnim vlastima koje povlače vitalne socijalne odredbe najugroženijima i velikim smanjenjima izdataka zbog kojih raste stres i siromaštvo, o čemu svjedoči nagla potražnja za bankama hrane (što također povećava osjećaj srama kod siromašnih).



Specijalni izvještaj UN-a o zdravlju ukazao je u ovogodišnjem izvješću da su štednja, nejednakost i nesigurnost posla odgovorni za mnoge slučajeve mentalnog zdravlja i da bi se vlade trebale usredotočiti na borbu protiv tih nepravdi i spriječiti probleme, a ne samo pružati usluge za mentalno zdravlje nakon te činjenice



Istovremeno, rezovi Državnoj službi za zdravstvenu zaštitu znače da mentalno-zdravstvenu pomoć neće moći dobiti svi koji ju trebaju: liste čekanja na terapiju traju mjesecima, većina ljudi brzo završava sa liječnikom, i ako antidepresivi i kratka kognitivna bihevioralna terapija ne mogu čudesno izliječiti vašu depresiju, ne postoji ništa drugo dostupno. Stres uzrokuje loše fizičko zdravlje, kao i loše mentalno zdravlje, a loše fizičko zdravlje vuče za sobom pogoršavanje mentalnog zdravlja, što često dovodi do naglog pogoršanja sveopće dobrobiti. Siromaštvo je neizmjerno stresno – brige oko novca, opasnosti od iseljenja i nesigurnosti posla troše veliku količinu mentalne energije i pogoršavaju mentalno zdravlje. Neuspjeh u borbi protiv siromaštva stavlja ljude pred rizikom od mentalnih oboljenja, a povećanje siromaštva, što Konzervativci rade, je izravan napad na mentalno zdravlje građana. Ovo nije problem samo odraslih: jedno od četvero djece u Velikoj Britaniji živi u siromaštvu, a mentalno zdravlje djece također je ugroženo. Ako prolazite kroz siromaštvo kao dijete, vaše životne šanse padaju, stvarajući mentalne probleme koji potencijalno mogu ostaviti cjeloživotne posljedice.

Johnson nije u krivu kada povezuje mentalno zdravlje i posao, ali njegovi argumenti i zaključci jesu. Torijevska politika namjerno je povećala prekarnost radnih mjesta – porast zero-hour ugovora povećao se bez provjere, i pristup pravnoj pomoći kako bi se zaposlenicima omogućilo da odvedu poslodavce na sud zbog kršenja zakona o zapošljavanju potpuno je ograničen. Plaće nisu išle u korak s inflacijom, dok manji izdaci znače i slabije plaćenu radnu snagu koja ima realni pad zarade, uz veću prekarnost.

Zakonodavstvo za bolje uvjete za radnike i povećanje vladine podrške za radnike i nezaposlene smanjilo bi stres i popravilo mentalno zdravlje. Ali, Johnsonova administracija to nikada neće odobriti. Stari učenik Etona namjerno stranku pomjera udesno, društveno i ekonomski. Štednja čak nikada nije ni okončana pod Konzervativcima, premda tvrde drugačije. Sada, pod Borisom Johnsonom, ići će sa osvetom pogubnom za društvo.

Autorica: Dawn Foster, JACOBIN

Prijevod: Prometej.ba