Putinove ovogodišnje akcije u Ukrajini ponovno su ga pretvorile u nedvojbeno najfascinantnijeg svjetskog lidera. Ali dok kremljologija ponovno postaje popularna, zidovi Putinovog moskovskog centralnog uporišta postaju nepropusni kao u vrijeme Brežnjeva.


Jedna anegdota o Putinovom Kremlju otkriva uzbudljiv pogled na rad jednog predsjedničkog savjetnika. Sam Putin prima informacije o brifingu na isprintanim papirima unutar crvenih dosjea; on vrlo rijetko koristi internet. Prema jednom izvoru, zahtjevi vezani za predsjedničke bilješke i izvještaje su se zadnjih mjeseci značajno promijenili. Predsjednik sada zahtijeva da bilješke o bilo kojoj temi ne budu duže od tri stranice i tipkane s proredom ne manjim od 1,5.


No broj ljudi koji govore istinu nasuprot moći je malen. Većina članova ruske vlade, razdraženi oštrim zapadnim odgovorom na šestomjesečnu krizu, odobravaju Putinove akcije u Ukrajini. A oni koji ne odobravaju nemaju forum na kojemu bi mogli izraziti svoje sumnje.


Sam Putin daje malo naznaka o tome kako on sve to vodi. U petak je ponudio eliptičan odgovor na pitanje o liderstvu. "Glavni kriterij za uspjeh je kada osoba ima vlastito duboko osobno uvjerenje u ono što radi. Nije zadatak natjerati ljude da slijede vaše mišljenje, nego da efektivno djeluju u skladu s vašom točkom gledišta. Tada ćete zadobiti povjerenje ljudi i oni će vas početi podržavati."


moskovski-kremlj-23

[Moskovski Kremlj; fotografija: opusteno.rs]


Neupitno je kako je Putin podržan od elite, možda kao nikad prije. Jevgenij Minčenko, analitičar koji proučava kremaljske elite, kaže kako su sigurnosne službe, nakon brojnih nedavnih preslagivanja i čistki, sada „više odane Putinu nego ikad otkako je preuzeo vlast“.


To ne znači da je Kremlje ujedinjeno. Prijašnji uposlenici kažu kako je razina zakulisnih borbi ogromna zbog izvanredno velikog niza ljudi koji rade pod jednim krovom. "U državi kao što su SAD, gdje imate dvopartijski sistem, većina onih koji donose najvažnije odluke će se mijenjati ovisno o tome da li su na vlasti Republikanci ili Demokrati," kaže prijašnji uposlenik u Kremlju. "No Kremlje je puno ljudi s potpuno suprotnim stavovima. Možete imati ljude koji vjeruju u od države potpuno kontroliranu ekonomiju, a rade na istom projektu s ljudima koji su tržišno liberalno orijentirani."


Daleko od toga da Putin ovo smatra problemom, njemu to godi, prema izvoru. "On voli kada se njegovi podređeni međusobno bore; on smatra da ga to čini jačim."


Neki su tjeskobni zbog načina kreiranja politike, ali nedostaje im mogućnosti da izraze svoje brige. Javno neslaganje nema perspektive. Zamjenik ministra ekonomskog razvoja koji je vladinu politiku ocijenio "sramotnom" ranije ovog mjeseca je bio smjesta otpušten; ostali slobodnomisleći članovi vlade su već odavno počišćeni.


Jedan od nekoliko izvora informacija o tome kako radi Putinova predsjednička administracija zadnjih je mjeseci bio blog na kojem objavljuje tajanstvena grupa koja se naziva Shaltai-Boltai (rusko ime za Humpty Dumptyja). Blog, sada zabranjen, postao je procurjele dokumente i mailove iz Kremlja, nedavno tvrdeći kako su hakirali i smartphone premijera Dmitryja Medvedeva, pokazujući neke njegove osobne poruke online i kratko hakirajući njegov račun na Twitteru.


Druga curenja informacija su uključivala informacije o tome kako se planirala i financirala strategija Kremlja u odnosu na istočnu Ukrajinu, ili tekstove Putinovih govora, postane prije nego što ih je predsjednik uopće izgovorio.


U ovakvoj Rusiji, mnogi su pretpostavili kako su curenja informacija organizirana od strane jedne kremaljske frakcije koja želi diskreditirati drugu, iako Shaltai-Boltai tvrde kako su oni "idealisti" koji žele "promijeniti stvarnost". Guardian se nedavno sreo s jednim članom grupe, koji se predstavio samo kao Shaltai. Na dogovoreni dan, muškarac obučen u cvjetnu košulju pojavio se na ugovorenom mjestu, riječno pristanište na rubu europskog grada, i pristao razgovarati tek kad je maleni čamac s kojim je došao odjedrio, a glasna muzika toliko treštala da je spriječila ikoga da prisluškuje. Rekao je kako je njegova grupa sastavljena od hakera i – možda – nezadovoljnih službenika, i imao je cijeli arhiv neiskorištenih materijala koje će po volji objavljivati u budućnosti.


Tvrdio je kako grupa ima pristup svim podacima, od informacija o svakom obroku koji je Putin pojeo zadnje dvije godine do tisuća mailova koje su poslali kremaljski službenici. Kao dokaz on je izvukao laptop iz torbe i otvorio ono što je izgledalo kao puni arhiv mail-računa koji pripada vodećem kremaljskom funkcionaru.


Čitanje mailova i unutarnjih dokumenata Kremlja je dalo grupi jedinstven uvid u način na koji se Rusija vodi, kaže Shaltai, koji je opisao Putina kao čovjeka "bez ljudskih emocija", koji je bez obzira na to istinski domoljub koji vjeruje kako je njegova vladavina najbolja za Rusiju.


"Mislim kako je on predugo na vlasti. Previše je ojačao. On je zaista poput cara. Ispod njega se ljudi međusobno bore, ali previše su uplašeni da se ne slažu s njim. On nema prijatelje u normalnom smislu riječi. Postoje ljudi koje voli, ali on je ekstremno paranoičan."


Tu su stari školski poznanici i stari džudo partneri u predsjednikovom najužem krugu prijatelja i oni se skupljaju na česte partije hokeja na ledu, ali oni uglavnom ne igraju nikakvu ulogu u državnim pitanjima.


Razgovori s drugima koji su upoznati sa silnicama moći unutar Kremlja sugeriraju kako su nedavne ključne odluke donesene u strogoj tajnosti unutar vrlo malog kruga ljudi, i da su iznenadile gotovo sve kremaljske službenike srednje razine.


Prethodno, predsjednička administracija bi organizirala okrugle stolove sa stručnjacima o važnim pitanjima, kaže analitičar Minčenko. Po pitanju Ukrajine takvi se sastanci nisu organizirali od Nove godine, tako da su odluke poput aneksije Krima i trenutačne vojne intervencije u istočnoj Ukrajini donesene u malom krugu savjetnika, od kojih većina ima prošlost u sigurnosnim službama.


"Nije bilo diskusija o tome, nije bilo informiranja, sastanaka ekspertnih grupa," kaže Shaltai. "Dva dana prije Putinove odluke o aneksiji Krima, skoro nitko u predsjedničkoj administraciji nije znao ništa o tome."


Također, vrlo malo ljudi ima predstavu o tome koliko daleko će ići ruska oružana intervencija u Ukrajini. To je, barem djelomično, zbog toga što ni sam Putin možda ne zna. Putin se, kažu promatrači Kremlja, zadnjih mjeseci nije ponašao prema dugo nagoviještanom atavističkom planu oživljavanja Sovjetskog Saveza. Umjesto toga, on se osjetio stjeranim u kut, i odluke poput aneksije Krima su donesene u zadnjim minutama, čak i ako su planovi za to već bili na policama.


"Putin je konzervativac," kaže prijašnji kremaljski dužnosnik koji ga osobno poznaje. "Dramatične odluke nisu njegov stil. On je agresivan govornik, i nije 'politički korektan' u zapadnom smislu. Ali što se tiče njegovih postupaka, on nije nikad bio pristalica dramatičnih poteza. Već zbog toga su događanja zadnjih nekoliko mjeseci toliko iznenađujuća."


S novim biciklističkim stazama, moderno uređenim restoranima i gospodskim parkovima, Moskva ne izgleda kao grad koji se priprema za rat. Ali zagrebite površinu koridora moći, i tu ispod je veoma stvarno uvjerenje u tobože inozemne planove za sukob.


Robert Šlegel, pro-kremaljski član parlamenta, vjeruje kako je američko bombardiranje Moskve ozbiljna mogućnost u ne tako dalekoj budućnosti: "Kao otac svaki dan mislim na to gdje bih mogao evakuirati svoju obitelj – na Ural ili u Sibir," rekao je za Guardian. "Prijetnja je vrlo stvarna."


Međunarodni bijes zbog pada MH17 nad istočnom Ukrajinom samo je zakomplicirao ovaj osjećaj nepravde u Kremlju. U razdoblju nakon pada, sa svijetom koji je sumnjao kako su ruski projektili umiješani u rušenje aviona, Putin je proveo dane primajući ljutite telefonske pozive od zapadnih lidera. Četiri dana nakon pada, snimio je video obraćanje u ranim jutarnjim satima, nakon noći provedene u telefonskim razgovorima s različitim liderima. Putin je bio sam, stajao je kraj stola, prebacujući težinu tijela s jedne noge na drugu, a svjetlo mu je odsijavalo na licu.


"Nitko nema pravo koristiti ovu tragediju kako bi ostvarivali vlastite političke ciljeve," rekao je Putin tihim glasom, ali glasom natopljenim jedva skrivanim bijesom. Iako je ruski predsjednik vjerojatno razumio kako su pro-ruski pobunjenici srušili MH17, on čvrsto vjeruje kako su događaji koje su u Kijevu pokrenule SAD odgovorni za kaos u istočnoj Ukrajini, u kojem je Rusija bila prisiljena intervenirati.

 

{youtube}QZ9tZk8GeV4{/youtube}

[(Tragi)komična scena: svećenik pokušava poljubiti Putinovu ruku]

 

Taj osjećaj očajavanja nad navodnom mračnom zapadnom proturuskom zavjerom nije nešto novo, ali je sada jači nego ikad. Jedan vladin službenik, u privatnom razgovoru, nedavno je gunđao zbog zapadnjačkog uplitanja u ruska pitanja: "Možda smo mi barbari, ali samo zato što nas vi nećete pustiti na miru da se razvijamo," rekao je službenik, tvrdeći kako je cijelo zadnje stoljeće Zapad u više navrata unazađivao Rusiju u brojnim zavjerama počevši od revolucije 1917.


Ruski vječni razvojni zastoj je trajno aktualna tema za ruske političke vizionare: "Dajte državi 20 godina i nećete moći prepoznati Rusiju," rekao je konzervativni premijer Petr Stolypin 1909. Stolypin nije dobio 20 godina. Ubijen je u operi u Kijevu dvije godine kasnije, kada je zemlja potonula u bezdan rata i revolucije.


Putin je oštrouman proučavatelj povijesti i Stolypin je povijesna ličnost kojoj se Putin najviše divi. Ako dobije još jedan šestogodišnji predsjednički mandat 2018, Putin će biti na putu da provede 24 godine na vlasti.


Dobar dio politike oko Ukrajine cilja spriječiti ono što se smatra pro-zapadnom urotom čiji je cilj potkopati Putinovu vladavinu; odnosno, dobivanje prilike da se napravi razlika koju je Stolypin obećavao.


Što god da se dogodi u Ukrajini, mali broj ljudi sumnja da se Putin neće kandidirati i za novi mandat u Kremlju kada mu sadašnji mandat istekne za četiri godine. "Nema nikakve sumnje da će se on kandidirati i 2018," kaže prijašnji kremaljski savjetnik. "On nema razloga da ode. Popularan je, misli da je bolji od ostalih kandidata, ima ustavno pravo da se kandidira, i on iskreno vjeruje da ovoj zemlji donosi mnogo dobrih stvari."


 

Autor: Shaun Walker, dopisnik iz Moskve za The Guardian, 29.08.2014.

S engleskog preveo: Marijan Oršolić

Prometej.ba 12.09.2014.