U Prištini, na Kosovu, svakog petka nekoliko metara od statue Billa Clintona kako živahno maše rukom, stotine mladih bradatih ljudi klanja na pločniku ispred improvizirane džamije u bivšoj trgovini namještaja.

Ova džamija jedna je od onih koje su izgrađene zahvaljujući novcu saudijske vlade i krivac je za širenje vehabizma – konzervativne ideologije dominantne u Saudijskoj Arabiji – kroz 17 godina otkako je intervencija predvođena SAD-om izvukla maleno Kosovo iz srpskog ugnjetavanja.

Otada – a veći dio tog vremena pod budnim okom američkih dužnosnika – saudijski novac i utjecaj transformirali su ovu nekoć tolerantnu muslimansku zajednicu na rubu Evrope u izvor islamističkog ekstremizma i kanal za džihadiste.

Kosovo se sada, kao i ostatak Evrope, našlo u opasnosti od radikalnog islama. U zadnje dvije godine policija je identificirala 314 Kosovara – uključujući dvoje bombaša samoubojica, 44 žene i 28 djece – koji su otišli u inostranstvo da se bore na strani Islamske države, što je najveći broj po glavi stanovnika u Evropi.

Kako kažu kosovski istražitelji, oni su radikalizirani i regrutirani od strane radikalnih klerika i tajanstvenih organizacija financiranih od strane Saudijske Arabije i drugih konzervativnih zemalja Arapskog zaljeva, koristeći opskurnu, labirintsku mrežu donacija od strane dobrotvornih organizacija, pojedinaca i državnih ministara.

„Oni promoviraju politički islam“, kaže Fatos Makolli, direktor antiterorističkog odjeljenja kosovske policije. „Oni su potrošili mnogo novca da ga promoviraju kroz različite programe uglavnom sa mladim, ranjivim osobama, i unijeli su mnogo vehabijske i selefističke literature. Doveli su te ljude u blizak odnos s radikalnim političkim islamom, što je rezultiralo u njihovoj radikalizaciji.“

Nakon dvije godine istrage, policija je optužila 67 ljudi, uhitila 14 imama i ugasila 19 muslimanskih organizacija zbog djelovanja protiv ustava, poticanja na mržnju i regrutiranja za terorističke aktivnosti. Najnovija presuda – koja uključuje 10-godišnju zatvorsku kaznu – izrečena je u prošli petak.

Diljem Kosova obitelji se bore s posljedicama višegodišnjeg prozelitizma propovjednika obučenih u Saudiji. Neke kćerke odbijaju da se rukuju ili da razgovaraju s muškim rođacima. Neki sinovi otišli su u džihad

To predstavlja zapanjujući zaokret za zemlju od 1.8 milijuna stanovnika koja je ne tako davno predstavljala jedno od najproameričkijih muslimanskih društava u svijetu. Amerikanci su bili pozdravljeni kao oslobodioci nakon što su 1999. godine predvodili NATO bombardiranja koja su iznjedrila nezavisnost Kosova.

Nakon rata Ujedinjeni narodi su upravljali teritorijem i američke snage pomagale su da se održi mir. Također, stigli su i Saudijci, donoseći milijune eura pomoći za siromašnu i ratom opustošenu zemlju.

Ali, tamo gdje su Amerikanci vidjeli priliku za stvaranje nove demokracije, Saudijci su vidjeli novu priliku za širenje vehabizma.

„Nema dokaza da bilo koja organizacija daje ljudima novac direktno da idu u Siriju“, kaže g. Makolli. „Radi se o tome da oni podržavaju mislioce koji promoviraju nasilje i džihad u ime zaštite islama.“

Na Kosovu sada ima preko 800 džamija, a 240 njih izgrađeno je od kraja rata i krivo je za indoktrinaciju novih generacija vehabizmom. One su dio onoga što umjereni imami i službenici opisuju kao promišljenu, razrađenu, dugoročnu strategiju Saudijske Arabije da preoblikuje sliku islama, ne samo na Kosovu nego diljem svijeta.

Saudijski diplomatski telegrami koje je 2015. objavio WikiLeaks otkrivaju sustav financiranja džamija, islamskih centara i klerika obučenih u Saudijskoj Arabiji, koji se proteže Afrikom, Azijom i Evropom. Samo u New Delhiju 140 muslimanskih propovjednika nalazi se na platnom spisku Saudijske Arabije.

Diljem Kosova obitelji se bore s posljedicama višegodišnjeg prozelitizma saudijanskih propovjednika. Neke kćerke odbijaju da se rukuju ili da razgovaraju s muškim rođacima. Neki sinovi otišli su u džihad. Neki su prijetili nasiljem – ili ga počinili – profesorima, novinarima i političarima.

Balkan još uvijek liječi rane iz etničkih sukoba 1990-ih, a sada je zaražen novom netolerancijom, upozoravaju umjereni imami i dužnosnici u regiji.

Kako su Kosovo i sama priroda njegovog društva temeljito izmijenjeni dio je priče višedesetljetne globalne ambicije Saudijske Arabije da širi svoju tvrdolinijašku verziju islama – obilato financiranu i sustavno primjenjivanu, uključujući prijetnje i zastrašivanja od strane sljedbenika.


Misionari stižu

Nakon što je 1999. završen rat, Idriz Bilalli, imam centralne džamije u Podujevu, pozdravio je svaku pomoć koju je mogao dobiti.

Podujevo, dom za oko 90 tisuća ljudi na sjeveroistoku Kosova, bilo je prilično uspješan grad sa srednjim školama i malim poduzećima u području okruženom poljoprivrednim zemljištima i šumama. Bilo je poznato po svojoj snažnoj muslimanskoj tradiciji čak i u zemlji u kojoj se dugo vremena religija nije puno prakticirala.

Nakon desetljeća komunističke vladavine, kada je Kosovo bilo dio Jugoslavije, muškarci i žene slobodno su se družili, u školama su bili mješoviti, muško-ženski razredi, i malo djevojaka je bilo pokriveno. Ipak, srpske paravojne snage srušile su 218 džamija kao dio rata protiv kosovskih Albanaca, koji su 95-procentno muslimani. G. Bilalli trebao je pomoć da ih obnovi.

Kad su se dva imama u svojim 30-ima, Fadil Musliu i Fadil Sogojeva, koji su bili na magistarskom studiju u Saudijskoj Arabiji, nakon rata pojavili s novcem za organizaciju ljetnih religijskih tečajeva, g. Bilalli pristao je pomoći.

Ovi imami bili su samo dvojica od oko 200 Kosovara koji su nakon rata iskoristili stipendiju za studij islama u Saudijskoj Arabiji. Mnogi, poput njih, vratili su se natrag s misionarskim ciljem.

Uskoro, pod Musliuovim tutorstvom, učenici su počeli prihvaćati rigidni način molitve, stran umjerenoj islamskoj tradiciji ovog dijela Evrope. G. Bilalli prepoznao je taj utjecaj i zabrinuo se.

„Ovo vehabizam dolazi u naše društvo“, rekao je nedavno u jednom intervjuu ovaj 52-godišnji imam.

„Glavni cilj njihovih aktivnosti jest stvoriti sukob među ljudima“

G. Bilalli obučavao se na Univerzitetu u Medini u Saudijskog Arabiji u kasnim 1980-im, i kao student bio je upozoren od jednog kosovskog profesora da se čuva vehabizma. „Prva stvar koju vehabije rade jest da uzmu članove iz naše zajednice, koja je razumijevala islam na tradicionalni kosovski način koji smo imali generacijama, i da ih pokuša odvući od tog razumijevanja“, rekao je. „Nakon što ih izvuku iz tradicionalne zajednice, oni ih kreću bombardirati radikalnim mislima i idejama.“

„Glavni cilj njihovih aktivnosti jest stvoriti sukob među ljudima“, kaže Bilalli. „Prvo stvore podjelu, pa onda mržnju, a onda dolazi do onoga što se dogodilo u arapskim zemljama, gdje su započeti ratovi zbog tih konfliktnih ideja.“

Od samoga početka nanovo pristigli klerici nastojali su preteći Islamsku zajednicu Kosova, organizaciju koja je generacijama bila čuvar tolerantnog oblika islama koji se prakticirao u regiji, kažu građani i zvaničnici.

Muslimani na Kosovu, koje je 500 godina bilo dio Osmanskog carstva, slijede Hanefijsku školu islama, tradicionalno liberalnu verziju koja prihvaća druge religije.

Ali diljem zemlje nova vrsta radikalnih propovjednika smjestila se u obližnjim džamijama, često novoizgrađenim od saudijskog novca.

U nekim slučajevima stoljećima stare zgrade „počišćene“ su buldožerima, uključujući povijesnu biblioteku u Đakovici i nekoliko 400 godina starih džamija, kao i svetišta, groblja i derviške manastire, koja se u vehabijskom učenju sva smatraju idolopokloničkima.

Iz svojih baza, saudijanski imami propagiraju vehabijska načela: prevlast šerijatskog prava kao i ideje nasilnog džihada i takfirizma, koji dopušta ubijanje muslimana koje se smatra hereticima.

Kako objašnjavaju umjereni imami i istražitelji, dobrotvorne organizacije sponzorirane od strane Saudijaca često su isplaćivali plaće i troškove i financirali tečajeve iz religije, kao i iz engleskog jezika i informatike.

No, ta dobrotvorna pomoć često je uvjetovana. Obiteljima se davala mjesečna potpora pod uvjetom da sudjeluju na propovjedima u džamiji i da žene i djevojke nose maramu, kažu aktivisti za ljudska prava.

„Ljudi su bili u velikoj oskudici, nema nikoga tko se nije pridružio“, prisjeća se Ajnishahe Halimi, političar koji se zalagao da se jedan radikalni albanski imam protjera nakon što su se obitelji žalile zbog zlostavljanja.


Prijetnje se pojačavaju

U nekoliko godina od kraja rata, starija generacija tradicionalnih klerika počela se susretati s agresivnošću mladih vehabija.

Paradoksalno, neke od najozbiljnih napetosti dogodile su se u Gnjilanima, gradu na istoku Kosova od oko 90 tisuća stanovnika, gdje je i do 7.000 američkih vojnika bilo stacionirano u bazi Bondsteel u sklopu mirovnih snaga Ujedinjenih naroda.

„Došli su u ime pomoći“, kaže o arapskim dobrotvorima Enver Rexhepi, umjereni imam iz Gnjilana. „Ali u pozadini su imali različite namjere, i na ovom mjestu je počelo cijepanje islamske religije.“

Jednoga dana 2004. godine, prisjeća se Rexhepi, napao ga je jedan od najagresivnijih mladih vehabija, Zekirja Qazimi, bivši učenik medrese, tada u svojim ranim 20-im. Unutar svoje džamije g. Rexhepi držao je izloženu albansku zastavu. Ukrašena dvoglavim orlom, ta zastava je popularni simbol kosovske borbe za oslobođenje. Ali strogi muslimanski fundamentalisti prikaz bilo kojeg živog bića smatraju idolatrijom. Qazimi je strgnuo zastavu. G. Rexhepi ju je opet postavio. „Neće ovo dugo ići ovako“, ljutito mu je poručio Qazimi.

2014, nakon što su se dva mlada Kosovara raznijela u samoubilačkim napadima u Iraku i Turskoj, započeta je opsežna istraga o izvorima radikalizma

Nekoliko dana nakon toga, g. Rexhepi bio je otet i divljački pretučen od strane maskiranih muškaraca u šumi iznad Gnjilana. Kasnije je optužio Qazimija da stoji iza napada, ali policijska istraga nije došla nidokle.

Deset godina kasnije, 2014, nakon što su se dva mlada Kosovara raznijela u samoubilačkim napadima u Iraku i Turskoj, započeta je opsežna istraga o izvorima radikalizma. Qazimi je uhićen dok se skrivao u istim šumama. Njegov utjecaj bio je dubok. U petak, sud mu je izrekao 10 godina zatvorske kazne zbog poticanja na mržnju i regrutiranja za terorističke organizacije.

Do sredine 2000-ih saudijski novac i saudijanski klerici već su izvršili snažan utjecaj nad Islamskom zajednicom Kosova. Vodstvo IZ-a je potiho odobravalo ovaj pomak prema konzervativizmu, kažu njezini kritičari.

Qazimiju je prvo dodijeljena jedna seoska džamija, a zatim džamija El-Kuddus na rubu Gnjilana. Mustafa Bajrami, njegov bivši učitelj, 2012. izabran je za poglavara Islamske zajednice u Gnjilanima. G. Bajrami dolazi iz istaknute vjerske obitelji – njegov otac bio je prvi glavni muftija Jugoslavije za vrijeme komunizma. Doktorirao je islamske studije. Prisjeća se kako su se učenici počeli buniti protiv njega svaki put kad je govorio protiv vehabizma.

Uskoro je shvatio da su učenici podučeni nekim uvjerenjima koja se razlikuju od tradicionalnog umjerenog kurikuluma. Tome ih je podučavalo nekoliko radikalnih imama u predavanjima na dodatnim časovima. Zato je g. Bajrami zabranio upotrebu džamija nakon službenog vremena za molitvu.

Neprijateljstvo je samo raslo. G. Bajrami je primjećivao geste odmahivanja rukom za vrijeme svojih propovijedi, dok bi mu netko proklinjao ženu i mrmljao da je „otpadnik“ i „nevjernik“ dok je prolazio.

U selu, Qazimijev utjecaj je s vremenom postao toliko razoran da su stanovnici zahtijevali njegovo premiještanje nakon što je zabranio momcima i djevojkama da se rukuju. Ali u Gnjilanima je nastavio okupljati desetke mladih ljudi na svoje dodatne časove, koji su prihvali njegove lekcije.


Širenje ekstremizma

Tijekom vremena saudijanski imami proširili su svoj posao. Do 2004, Musliu – jedan od Podujevaca koji su studirali u Saudijskoj Arabiji, završio je studije i radio kao imam u jednoj džamiji u Prištini.

U Podujevu je osnovao lokalnu humanitarnu organizaciju nazvanu Odanost, koja je podučavala vjeronauku i nudila socijalne programe za žene, siročad i siromašne. Bila je financirana od strane Al Waqf al Islami, saudijske organizacije, jedne od onih 19 zatvorenih od strane istražitelja. Tu je Musliu postavio na dužnost svoga rođaka, Jetmira Rrahmanija.

„Tada sam shvatio da je počelo nešto što neće donijeti ništa dobroga“, kaže g. Bilalli. Godine 2004. već su imali jezgro od 20 vehabija. „To je bio samo početak. Počeli su se umnožavati“, kaže Bilalli.

Zatim je započeo energičnu kampanju protiv širenja neovlaštenih džamija i vehabijskog učenja. 2008. izabran je za poglavara Islamske zajednice Podujeva i pokrenuo vjersku poduku za žene, u nastojanju da podrije aktivnosti Odanosti.

Dok je nastojao da suzbije ekstremizam, g. Bilalli primao je prijetnje smrću, uključujući i poruku ostavljenu u džamijskoj kutiji za milostinju. Jednom anonimnom telefonskom prijetnjom obećano je njemu i njegovoj obitelji da će nestati.

„Svakoga tko im se protivi oni vide kao neprijatelja“, kaže g. Bilalli.

Apelirao je na vodstvo Islamske zajednice Kosova. No, dotada je ono bilo već pod jakim utjecajem sponzora iz Arapskog zaljeva, tako da je g. Bilalli dobio malo podrške. Kad je formirao savez kolega umjerenjaka, Islamska zajednica Kosova uklonila ga je s dužnosti. Njegov nasljednik Bekim Jashari, podjednako zabrinut saudijskim utjecajem, ipak je nastavio borbu.

„Proveo sam 10 godina u arapskim zemljama i specijalizirao se u sektaštvu unutar islama“, kaže g. Jashari. „Veoma je važno da zaustavimo uvođenje arapskog sektaštva na Kosovo.“

U tome g. Jashari ima nekoliko kratkotrajnih uspjeha. Blokirao je saudijanskog imama Sogojeva da otvori novu džamiju, i zaustavio je plaćanje 20.000 eura namijenjenih za tu svrhu od strane organizacije Al Waqf al Islami.

Također je otvorio web stranicu Govori sad kako bi se suprotstavio vehabijskom učenju. Ali ostao je toliko zabrinut zbog vehabijskih propovjednika da nikad ne dopušta da njegov 19-godišnji sin sam ide na molitvu.

Radikalni imami Musliu i Sogojeva i dalje propovijedaju u Prištini, gdje na molitve privlače mnoštvo mladih ljudi, koji ljutito pogledavaju strane reportere.

Sogojeva je odjeven u tradicionalnu halju sa kleričkim šeširom, ali njegova novoizgrađena džamija je velika višekatna zgrada. Čini se da mu ne nedostaje sredstava.

U jednom intervjuu Musliu je inzistirao na tvrdnji da je financiran lokalnim donacijama, ali je potvrdio da je primio saudijsku potporu za svoje početne vjerske tečajeve.

On tvrdi da ne djeluje izvan kosovske tradicije. Kaže da je porast religioznosti među mladima prirodan nakon što je Kosovo steklo slobodu. „Oni koji ne vjeruju ili ne čitaju dovoljno osjećaju se malo šokiranima“, kaže. „Ali mi smo se koordinirali s drugim imamima i sve je bilo u skladu s islamom.“


Nagib prema terorizmu

Utjecaj radikalnih imama dostigao je svoj vrh s ratom u Siriji. Veličali su vrline džihada i koristili govore i radijske i televizijske nastupe da potaknu mlade ljude da idu tamo.

Qazimi, onaj što je osuđen na 10 godina zatvora, čak je organizirao ljetne kampove za svoje mlade sljedbenike. „Obaveza je svakog muslimana da učestvuje u džihadu“, kaže u jednom govoru zabilježenom kamerom. „Prorok Muhamed kaže da ako netko ima priliku da sudjeluje u džihadu i ne iskoristi je, umrijet će s velikim grijesima.“

„Krv nevjernika je najbolje piće za nas muslimane“, kaže u drugoj snimci.

Među onima koje je unovačio, kažu istražitelji, nalaze se tri bivša zaposlenika američkih kompanija u bazi Bondsteel gdje su bile stacionirane američke trupe. Jedan od njih je Lavdrim Muhaxheri, jedan od lidera Islamske države koji je snimljen kako u Siriji ubija zarobljenika granatom na raketni pogon.

Nakon samoubilačkih napada vlasti su započele opsežnu istragu i otkrile da je saudijska „humanitarna“ organizacija Al Waqf al Islami podržavala udruge osnovane od propovjednika poput Qazimija u skoro svakom regionalnom gradiću.

Al Waqf al Islami na Balkan je došla 1989. Većinom se financira od strane Saudijske Arabije, Katara, Kuvajta i Bahreina, kažu kosovski istražitelji u nedavnom intervjuu. Neobjašene rupe u knjigovodstvu produbile su sumnje da je ova grupa potajno financirala klerike koji su radikalizirali mlade ljude.

Istražitelji su otkrili da je ova organizacija, koja ima ured u centru Prištine i 12 zaposlenika, obrnula preko 10 milijuna eura od 2000. do 2012. Ali su pronašli malo papirologije koja objašnjava mnogo potrošnje. Više od 1 milijun eura otišlo je na izgradnju džamije. Ali jedan i pol put veći iznos pripada neodređenom podizanju gotovine, što je možda poslužilo obogaćivanju njihova osoblja, kažu istražitelji.

Samo 7 % budžeta prikazano je da je otišlo za potporu siročadi, što su dobrotvori naveli kao svoju misiju.

Do ljeta 2014. kosovska policija ugasila je Al Waqf al Islami, skupa s 12 drugih islamskih dobrotvornih organizacija, i uhitila 40 ljudi.

Glavni uredi te organizacije, u Saudijskoj Arabiji i Nizozemskoj, nakon toga su promijenili ime u Al Waqf, da se „distanciraju“ od ovih balkanskih operacija.

Upitan u telefonskom intervjuu oko ovih optužbi, Nasr el Damanhoury, direktor Al Waqfa u Nizozemskoj, rekao je da nema direktnog znanja o djelovanju ove organizacije na Kosovu i na Balkanu. Tvrdi da otkad je preuzeo ovu organizaciju 2013. (njegov prethodnik se vratio u Maroko pa ga nismo mogli naći) prestao je svaki njezin rad izvan Nizozemske, a nije želio komentirati saudijske članove odbora.

„Naša organizacija nikad nije podržavala terorizam“, kaže Damanhoury. „Pridružio sam im se prije tri godine. Uvijek su bili blaga grupa.“


Nezapažena upozorenja

Zašto kosovske vlasti – i američki i UN supervizori – nisu djelovali ranije kako bi spriječili širenje ekstremizma, pitanje je o kome se intenzivno raspravljalo.

Već 2004. tadašnji premijer Bajram Rexhepi pokušao je uvesti zakon o zabrani ekstremističkih sekti. Ali, kako kaže u nedavnom intervjuu u svom domu na sjeveru Kosova, evropski zvaničnici rekli su mu da bi to moglo povrijediti slobodu religije.

„To nije bilo u njihovom interesu i nisu željeli naljutiti neke islamske zemlje“, kaže g. Rexhepi. „Jednostavno nisu uradili ništa.“

Međutim, nije svatko bio nesvjestan opasnosti. Na jednom sastanku 2003. Richard Holbrooke, tadašnji specijalni američki izaslanik za Balkan, upozorio je kosovske lidere da ne rade sa Saudijskim udruženim komitetom pomoći Kosovu, krovnom organizacijom saudijskih dobrotvornih organizacija čije se ime već pojavljivalo na mnogim džamijama izgrađenim nakon rata, skupa s imenom bivšeg saudijskog ministra unutarnjih poslova, princa Naifa bin Abdul-Aziza.

Godinu dana kasnije, ona se našla među nekoliko organizacija koje su ugašene na Kosovu, pošto je došla pod sumnju da je paravan za Al Qaedu. Među njima je i Al Haramain, za koju je 2004. Američko ministarstvo financija naznačilo veze s terorizmom.

Ipak, neke druge organizacije su nastavile raditi. Osoblje i oprema iz Al Haramaina prešli su u Al Waqf al Islami, kažu umjereni imami upoznati s njihovim aktivnostima.

U zadnjim godinama čini se da je Saudijska Arabija smanjila svoje dotacije za Kosovo. Centralna banka Kosova navodi prosječne godišnje grantove od 100.000 eura u zadnjih pet godina.

Sada se novac iz Kuvajta, Katara i Ujedinjenih Arapskih Emirata – svaka od njih u prosjeku šalje oko 1 milijun eura godišnje – troši za propagandu iste tvrdolinijaške verzije islama. Isplate dolaze od fondacija ili pojedinaca, ponekad i od Ministarstva zekata iz različitih vlada, kažu kosovski istražitelji.

"Kosovo je po svojoj definiciji, po ustavu, sekularno društvo"

Ali te isplate su često preusmjerene preko drugih zemalja, kako bi se sakrili njihov izvor i odredište. Jedan transfer novca od gotovo 500.000 eura od jednog saudijskog pojedinca zamrznut je 2014, budući da je bio namijenjen jednom kosovskom tinejdžeru, prema istražiteljima i izvještajima State Departmenta.

Al Qaeda i druge terorističke organizacije još uvijek podižu milijune „od donatora dubokog džepa i dobrotvornih organizacija“ sa sjedištem u Arapskom zaljevu, rekao je 2014. David Cohen u svom govoru u Centru za novu američku sigurnost. On kaže da dok je Saudijska Arabija postigla napredak u suzbijanju financiranja Al Qaede, simpatizeri u kraljevini i dalje financiraju terorističke skupine.

Danas je Islamska zajednica Kosova pod tolikim utjecajem darežljivih arapskih donatora da su neke istaknute pozicije date radikalnim klericima, kažu njezini kritičari.

Ahmet Sadriu, glasnogovornik IZ Kosova, rekao je da se zajednica drži kosovske tradicionalne tolerantne verzije islama. No čini se da je pod velikim utjecajem izvanjskih sila i novca.

Kosovski ministar unutarnjih poslova, Skender Hyseni, kaže u jednom intervjuu da je nedavno ukorio neke više vjerske službenike. „Rekao sam im da čine veliku štetu svojoj državi. Kosovo je po svojoj definiciji, po ustavu, sekularno društvo. Među Albancima smo historijski uvijek imali podrazumijevajuću međureligijsku toleranciju i želimo biti sigurni da će se ona i zadržati.“


Podijeljene obitelji

Za neke na Kosovu, možda je već za sve prekasno. Obitelji su rastrgane. Neki od najboljih i najpametnijih Kosovara ulovljeni su u zamku džihada.

Jedan od kosovskih najuspješnijih diplomanata političkih nauka, Albert Berisha, kaže da je 2013. otišao u Siriji da pomogne sirijskom narodu u pobuni protiv vlade predsjednika Bashara al-Assada. Odustao je nakon samo dva tjedna – i kaže da se nikada nije pridružio Islamskoj državi – ali je osuđen na tri i pol godine zatvora. U tijeku je žalbeni postupak.

Ismet Saqiki, službenik u uredu premijera i veteran oslobodilačke borbe, doživio je da je njegov 22-godišnji sin, student prava, uhićen sa svojom zaručnicom na putu kroz Tursku prema Siriji. Sad ga posjećuje u onom istom kosovskom zatvoru u kojem je sam boravio za vrijeme srpske vlasti.

„Bolje da se vrati mrtav nego živ. Poslao sam ga u školu, nisam u rat. Kravu sam prodao za njega.“

U zaseoku Busavat, u šumovitim brdima istočnog Kosova, udovac Shemsi Maliqi pokušava objasniti kako se podijelila njegova obitelj. Jedan od njegovih sinova, 27-godišnji Alejhim, sa svojom obitelji se pridružio Islamskoj državi u Siriji.

Ostaje nejasno kako se Alejhim radikalizirao. Slijedio je svoga oca, učio za imama u Gnjilanima, i šest godina služio u seoskoj džamiji. Zatim, prije dvije godine, zamolio je oca da mu pomogne otputovati u Egipat na studije.

G. Maliqi i dalje se nada da njegov sin studira u Egiptu umjesto da ratuje u Siriji. Ali kosovska antiteroristička policija nedavno je objavila međunarodnu potjernicu za Alejhimom.

„Bolje da se vrati mrtav nego živ“, kaže g. Maliqi, siromašni seljak. „Poslao sam ga u školu, nisam u rat. Kravu sam prodao za njega.“

Alejhim je oženio ženu iz obližnjeg sela Vrbice koja je bila toliko konzervativna da je zamotavala sve osim očiju i odbijala da se rukuje sa svojim zetom. Njezina majka ljutito je odbila upit za intervju. Samo je rekla da je njezina kćerka uradila ono što se od nje očekivalo i da je slijedila svoga muža.

Potajno, Alejhim je u Siriju poveo još troje ljudi – svoju sestru, svog najboljeg prijatelja koji mu je oženio sestru, i sestru njegove žene. Oni su se vratili, ali su ostali radikalni i otuđeni od obitelji.

Alejhimov ujak, Fehmi Maliqi, potišten je kao i ostatak porodice. „Ovo je katastrofa“, kaže.

Autorica: Carlotta Gall, The New York Times

Preveo: Franjo Šarčević, Prometej.ba