Dana 7. prosinca peruanski Kongres izglasao je opoziv predsjednika Pedra Castilla. Bio je to treći pokušaj njegova opoziva, što je jedno od mnogih sredstava koje su koristili Kongres, elite i štampa kako bi uklonili Castilla s vlasti. Istoga dana, Castillo je šokirao zemlju svojim odgovorom obznanivši deklaraciju u kojoj je naredio raspuštanje Kongresa.

Castillov očajnički manevar nije naišao na podršku. Oružane snage i savezna policija brzo su okrenule leđa predsjedniku, pritvorile ga i predale državnom odvjetništvu, dok je Kongres požurio proglasiti Dinu Boluarte predsjednicom. Boluarte je nekoliko tjedana prije opoziva prekinula odnose sa Castillom iako je obnašala mjesto podpredsjednice u njegovoj vladi. Obraćajući se Kongresu – najdiskreditiranijoj i najprezrenijoj instituciji u zemlji – i ignorirajući građane koji su već (bili) izašli na ulice tražeći nove izbore, Dina Boluarte najavila je da će njezina vlada završiti svoj mandat 2026. godine.

U danima koji su uslijedili, Boluarte se sastala sa Castillovom političkom opozicijom, uključujući i one koji nikada nisu prihvatili pobjedu bivšeg predsjednika. S obzirom na vrtoglavu prirodu događaja, stanovništvo Perua brzo je reagiralo. U većini regija zemlje organizirani su prosvjedi na kojima su građani poručivali novoj predsjednici da ode. Pored toga, prosvjednici su zahtjevali hitno raspisivanje izbora, raspuštanje Kongresa i uputili poziv za izradu novog ustava. Vlada je reagirala i militarizirala ulice: proglašeno je vanredno stanje, što je dovelo do prisustva vojske na ulicama brojnih regija. Ubrzo je postalo jasno da nova vlada nije voljna primjereno obuzdati građanske prosvjede.


Poziv na mir pun licemjerja

Iako je Kongres odobrio održavanje izbora za 2024. godinu, taj datum – dok je intenzitet protesta rastao – činio se dalekim za prosvjednike koji su tražili brzo raspisivanje izbora. Reakcije policije i vlasti bile su nesrazmjerne i nasilne. 21. prosinca broj mrtvih popeo se na 27, od kojih su mnogi prosvjednici zadobili rane od vatrenog oružja na glavi i tijelu.

Usprkos ovako velikom nivou nasilja, Boluarte je odlučila dodijeliti mjesto premijera Albertu Otároli, bivšem ministru obrane (nadležnom za oružane snage i odgovornom za smrti civila). U takvim uvjetima, prosvjednici su, ne odustajući od svojih zahjeva privremeno prekinuli prosvjede za praznike kako bi odali poštu svojim mrtvima i omogućili nastavak ekonomskih aktivnosti u svojim gradovima i selima.

Međutim, policijske operacije nisu bile ograničene samo na prosvjede. Narodni vođe i članovi političke opozicije postali su mete represije. U brojnim gradovima vršene su racije i uhićenja političkih protivnika bez nazočnosti okružnog pravnog branitelja. Čak su prijeteći obišli kuću jednog člana Kongresa.

Boluartina vlada, koja počinje dobivati epitet civilno-vojnog režima, pokušala je u isto vrijeme delegitimizirati prosvjede, u čemu su je podržali glavni mediji u državi koji su u vlasništvu peruanske elite. Boluarte je u svojim izjavama tvrdila da su prosvjede predvodili teroristi ili kriminalci koji brane svoje nezakonite obrte.

Pored pokušaja diskreditacije i ubojstava prosvjednika, vojska i policija (institucije odgovorne za smrti brojnih građana) počele su svoje akcije pravdati argumentom da su oni tu kako bi uspostavili mir – pokušavši svoj narativ o postojanju nasilnog neprijatelja praktično legitimirati. Kako su dani prolazili, gomilali su se videozapisi i fotografije koje impliciraju legitimnost akcija represivnog aparata: fabriciraju se dokazi protiv prosvjednika, a pripadnici represivnih snaga vrše infiltracije među prosvjednike na marševima i huškaju na sukob. Sve to je dodatno uzdrmalo legitimitet policije i same Boluarte, koja unatoč brojnim dokazima koji su kružili nikada nije osudila nasilnu i pretjeranu reakciju policije.


Masakr u Punu

U srijedu, 4. siječnja ove godine, prosvjedi su nastavljeni u glavnom gradu Limi i drugim regijama, uz velike mobilizacije, štrajkove i blokade cesta. Zahtjevi su ostali čvrsti. Traži se Boluartina ostavka i šalje važna poruka: građani koji su izašli na ulice ne priznaju legitimitet vlade koju smatraju krvničkom, koja ih optužuje da su teroristi i koja radije šalje vojnike da pucaju na ljude umjesto da šalje svoje članove da razgovaraju s njima.

Narednog ponedjeljka tragedija se ponovila. Nasilno gušenje prosvjeda u Punu, gradu na jugoistoku Perua, uzrokovalo je smrt 18 osoba. Među mrtvima je bio i liječnik koji nije sudjelovao u prosvjedima. Videozapisi su potvrdili brutalnost policije u onome što je se pretvorilo u drugi masakr – budući je prije toga u Ayacuchu poginulo 10 osoba u samo jednom danu – koji je izvršila vlada.


Ne nazire se kraj

Pobuni koja je započela u prosincu – i u kojoj je poginulo 47 osoba, uz više od 500 ozljeđenih – ne nazire se kraj, unatoč nastojanjima vlade da prekid prosvjeda tijekom praznika prikaže kao „povratak miru“ i pripiše si zasluge za nj.

Civilno-vojni režim Dine Boluarte udružio se sa slojevima stanovništva koji su izgubili izbore 2021. Predstavnici njezine vlade obraćaju se buržoaskim medijima i upućuju pozive na mir koji zvuče jednako cinično koliko i isprazno. „Mir“ o kojem Boluarte govori sastoji se od amnestije za njenu vladu, usprkos njezinom nasilju i ubojstvima, te od povratka stabilnosti od koje većina stanovništva nikada nije imala koristi.

Čini se da Boluarte nije svjesna da je bol za mrtvima – i želja za pravdom koju ona izaziva – postala još jedan razlog više za mobilizacije stanovništva. Prosvjednici više ne traže samo izbore, već njenu hitnu ostavku i novi ustav. Čini se da okolnosti u Peruu, da citiramo Emiliana Zapatu, „počinju vrištati“, jer, ako ljudi ne dobiju pravdu, Boluartina vlada neće postići mir za kojim čezne.


Autor: Oscar Apaza

Izvor: jacobinlat.com

Sa španjolskog preveo: Darko Vujica, Prometej.ba