Zabranjući knjige Rusija obmanjuje samu sebe
Najdublje se protivim takvim pokušajima diktiranja istine, bilo da se tiče nijekanja Holokausta bilo Armenskog genocida, bilo „svete pobjede“ iz svibnja 1945.
Izvor fotografije: http://rarehistoricalphotos.com/
Autor: Antony Beevor THE GUARDIAN
U protekla 24 sata od svojih kolega povjesničara emailom sam primio nekoliko blago ironičnih čestitki zbog naređenja Ministarstva obrazovanja u ruskoj regiji Yekaterinburg da se iz škola i fakulteta povuku sve moje knjige. Trebaju biti uklonjene „od uvida studenata i obrazovnog osoblja“. (Zanimljivo da ni obrazovnom osoblju nije dopušteno imati vlastito mišljenje.) Optužen sam za „promicanje stereotipa formiranih za vrijeme Trećeg Reicha i za razvijanje „propagandnog mita“ Josepha Goebbelsa da su vojnici Crvene vojske počinili masovna silovanja njemačkih žena.
Na neki način sam začuđen što im je trebalo tako dugo. Prije trinaest godina, 2002, kada je objavljenja moja knjiga „Berlin: The Downfall“ (Pad Berlina), ruski ambasador u Londonu, Grigori Karasin (sada zamjenik ministra vanjskih poslova), optužio me je za „laži, blaćenje i blasfemiju protiv Crvene armije“, a onda me je pozvao na ručak. „Votka ručak, samo nas dvojica“, predložio je, na moje veliko iznenađenje. Rado sam prihvatio te smo raspravljali o odnosu prema prošlosti. Iznio je opravdan argument da su užasi i teškoće koje je sovjetski narod proživio u zadnje tri generacije – Prvi svjetski rat, revolucija i građanski rat, gladi, protjerivanja i nezamislive patnje zbog nacističke invazije – značile da su čak i Staljinovi protivnici pobjedu iz 1945. smatrali „svetom“. Uključivanjem masovnih silovanja ja bih počinio veliku uvredu.
Crvena armija, s velikim novačenjem na kraju rata da se zamjeni one koji su pali, bila je zaprepašćujuće nedisciplinirana. Vojnici su jednostavno odlazili u pljačku i silovali po volji gdje god nije bilo borbi
To je, naravno, bilo točno, ali pretvaranje da se ništa nije dogodilo bilo bi sovjetski propagandni mit. Brojni izvori iz ruskih arhiva nisu mogli biti jasniji. General Tsygankov, šef političkog kabineta Prvog ukrajinskog fronta maršala Koneva, izvijestio je Moskvu o masovnih silovanjima koja su počinili oficiri i vojnici Crvene armije nad mladim sovjetskim ženama koje su bile odvedene na prislini rad u Njemačku. Tsygankov je upozorio da ženama žrtvama silovanja ne bi trebalo dopustiti da šire negativne priče o Crvenoj armiji kada budu vraćene u domovinu.
Izvještaji NKVD (Narodni komesarijat unutarnjih poslova) pušćane divizije u Istočnoj Pruskoj govore o samoubojstvima njemačkih žena koje nisu više mogle podnositi zlostavljanja koja su bila podnesena vođi NKVD-a i Staljinu. Sovjetski ratni dnevnici to potvrđuju a oficiru prepričavaju što su vidjeli. Jedna novinarka opisala je trupe kao „vojsku silovatelja“, no time se ide predaleko. Nisu svi silovali, a brojni predani komunisti bili su zaprepašteni ponašanjem svojih suboraca.
Određen broj svjedočanstava upućuje na to da su oficiri koji su bili Židovi, koji su imali daleko veće razloge za osvetu, činili sve što su mogli da spase žene od napada.
Bilo je vrlo opasno za oficire da pokušaju uspostaviti disciplinu među onima koji su pili alkohol da bi se ohrabrili za „noćni lov“ – mogli su vrlo lako svoje pušek okrenuti prema svojim zapovjednicima. Mi mislimo na apsolutnu kontrolu u staljinističkom društvu; međutim, Crvena armija, s velikim novačenjem na kraju rata da se zamjeni one koji su pali, bila je zaprepašćujuće nedisciplinirana. Vojnici su jednostavno odlazili u pljačku i silovali po volji gdje god nije bilo borbi.
Ono što me najviše rastužuje jest to da još jednom imamo vladu koja pokušava nametnuti vlastitu verziju povijesti. Najdublje se protivim takvim pokušajima diktiranja istine, bilo da se tiče nijekanja Holokausta bilo Armenskog genocida, bilo „svete pobjede“ iz svibnja 1945. Kada je Sergei Shoigu 2009. bio ministar za hitne slučajeve, pokušao je progurati zakon kojim bi se kriminiziralo svakoga tko kritizira Crvenu armiju iz Drugog svjetskog rata. Rekao je da bi to bilo „ravno nijekanju Holokausta“. Shoigu, koji je sada ministar obrane i naširoko najavljen kao nasljednik Vladimira Putina, uspio je progurati zakon da prođe Dumu s kaznom zatvora i do pet godina. Tako sam što se tiče Rusa ja kriminalac, i usprkos tome dobivam pozivnice od trenutnog ruskog ambasadora. Churchill je bio u pravu da je Rusija „zagonetka zamotana u tajnu u enigmu“.
S engleskog preveo Hrvoje Vranješ