Tijekom pretrage jedne kuće prije dvadeset godina, belgijski policajci su istražujući alžirsku terorističku mrežu GIA otkrili dokument na arapskom. Prva stranica tog dokumenta je imala posvetu al-Qaidi i Osami bin Ladenu. To je bio prvi ikada u Europi pronađeni priručnik džihada. GIA je bila samo jedna od mnogih terorističkih organizacija koje su se ukorijenile u Belgiji. Tijekom zadnjih par desetljeća zemlja je bila baza za „Action Directe“, „Frakciju Crvene Armije“, „Eta-u“, „IRAu“ i za još nekoliko drugih terorističkih grupa.

Važnost Belgije za globalni terorizam je postala još očitijom nakon 9. rujna 2001. Dva dana prije napada na Tornjeve blizance, u sjevernom Afganistanu je ubijen zapovjednik Ahmed Shah Massoud – posljednji čovjek koji je pružao značajniji otpor talibanima. Massouda su ubila dvojica terorista koji su u Afganistan ušli s belgijskim putovnicama.

I neki drugi nedavni teroristički događaji imaju veze s belgijskom prijestolnicom. Mehdi Nemmouche, koji je u svibnju 2014. ubio četvero ljudi u Židovskom muzeju u Bruxellesu, dolazi iz predgrađa Molenbeeka. Početkom 2015. belgijska je policija razbila terorističku grupu iz belgijskog grada Verviersa; grupa je bila snažno povezana s Molenbeekom. Ayoubel-Khazzani, koji je u kolovozu 2015. planirao napad na vlak koji je išao iz Amsterdama u Pariz, na vlak se ukrcao u Bruxellesu nakon što je neko vrijeme boravio u Molenbeeku.

Različiti su razlozi zašto je Belgija privlačna teroristima. Najprije, radi se o strateškoj lokaciji između Francuske, Njemačke i Velike Britanije. Belgija se može autom popriječiti za svega dva sata, a osim toga, Belgija je dio Schengenskog prostora, njene vanjske granice su otvorene, što čini brz ulaz i napuštanje zemlje ekstremno lakim za teroriste.

Drugo, čini se kako anonimnost predgrađa belgijske prijestolnice nudi idealno mjesto za skrivanje, a tu postoje i neki simpatizeri terorističke borbe – pojedinci, ne zajednice – voljni pomoći teroristima. Činjenica kako se ime Molenbeek tako često spominje je očit razlog za brigu.

U Belgiji je manjak lokalnih imama; većina imama se uvoze iz bliskoistočnih zemalja ili su tamo obrazovani. Belgijske sigurnosne službe ukazuju na važan religijski utjecaj vehabijskog tipa islama, „financiran“ od strane Saudijske Arabije kroz Veliku džamiju u Bruxellesu

Molenbeek – jedan od 19 distrikta u Bruxellesu – ima oko 100.000 stanovnika, s oko 30% stranih državljana i s više od 40% belgijskih državljana sa stranim podrijetlom. Nezaposlenost je u tom distriktu viša od 25%, a nezaposlenost mladih još viša. Mladi stanovnici distrikta, od kojih su većina muslimanskog podrijetla, ne dobivaju iste prilike na tržištu rada ili pri traženju stanova, i u njihovim svakodnevnim životima su često suočeni s rasizmom. Sve to njihov profil čini savršenim za radikalizaciju. Kada bi Belgija uložila više truda u integraciju migrantskih zajednica, potencijal za radikalizaciju bi danas bio značajno manji.

Treće, muslimansko iskustvo u Belgiji ima karakteristike koje se razlikuju od muslimanskog iskustva u drugim europskim zemljama. U Belgiji je manjak lokalnih imama; većina imama se uvoze iz bliskoistočnih zemalja ili su tamo obrazovani. Belgijske sigurnosne službe ukazuju na važan religijski utjecaj vehabijskog tipa islama, „financiran“ od strane Saudijske Arabije kroz Veliku džamiju u Bruxellesu.

Četvrto, Bruxelles ima reputaciju grada u kojem se prilično lako može kupiti ilegalno oružje. Činjenica da grad ima tek šest različitih policijskih zona čini borbu protiv ilegalne trgovine oružjem i drugih oblika organiziranog kriminala otežanom i neučinkovitom.

Konačno, Belgija ima relativno skroman sigurnosni aparat. Iako je Bruxelles diplomatska prijestolnica svijeta, belgijska služba državne sigurnosti ima tek oko 600 uposlenika (točan broj je povjerljiva informacija). Vojna služba državne sigurnosti, Adiv, ima sličan broj uposlenika. Ukupno dakle nešto više od tisuću obavještajaca koji trebaju osiguravati zemlju koja ne samo da ugošćuje središta NATOa i institucija EU, nego i Svjetske carinske organizacije, Europskog ekonomskog prostora, SWIFTa (Društvo za svjetske međubankovne financijske telekomunikacije), Europske organizacije za sigurnost zračne navigacije (Eurocontrol), te još 2.500 međunarodnih agencija, 2.000 međunarodnih kompanija i 150 međunarodnih pravnih tvrtki. Čovjek ne mora biti James Bond kako bi razumio da se ovdje radi o ogromnom sigurnosnom izazovu – pri čemu terorizam, špijunaža i cyber-kriminal nisu jedine prijetnje. Zanemarivanje rada obavještajnih službi od strane belgijskih političara dopustili su terorističkim grupama da se razmnože.

Više od 250 Belgijanaca je otišlo boriti se na strani džihadista u Siriji i Iraku; oko 75 njih je poginulo u borbi, a 125 ih se vratilo. Prema „Međunarodnom centru za proučavanje radikalizacije i političkog nasilja“, Belgija ima najvišu stopu boraca na stranim ratištima po glavi u cijeloj Europi.

Belgijska antiteroristička organizacija Ocad ima „crnu listu“ na kojoj se nalazi više od 800 ljudi, koje belgijski obavještajci dovode u vezu sa stranim terorističkim borcima. Na tom popisu su bili – kako potvrđuju dva dobro upućena izvora iz Belgijskih sigurnosnih službi – i braća Abdeslam, organizatori napada u Parizu, te bombaš samoubojica sa Stade de France-a Bilal Hadfi. Pitanje je zašto i kako ove informacije nisu mogle spriječiti napade u Parizu. Odbor koji ispred vlade kontrolira rad belgijskih sigurnosnih službi najavio je službenu istragu. U međuvremenu, građani Belgije strahuju od novih nevolja.

Autor: Kristof Clerix www.theguardian.com

S engleskog: M.O.

Prometej.ba