Ne zna se ni ko pije ni ko plaća. Tako bi se mogla opisati situacija sa dodjeljivanjem nagrada najboljim učenicima u FBiH. No, da krenemo ispočetka. Na najprestižnijim svjetskim takmičenjima iz matematike, fizike i informatike (IMO, IPhO i IOI) učenici iz Bosne i Hercegovine su u školskoj 2015/2016. godini osvojili 6 medalja (4 iz matematike, 2 iz fizike), od čega je 5 njih iz FBiH – 4 iz KS te jedan učenik iz TK. U organizaciji Federalnog ministarstva obrazovanja i nauke (FMON), 5.12.2016. je održana svečana dodjela nagrada najboljim učenicima osnovnih i srednjih škola u školskoj 2015/2016. godini. Svako kantonalno ministarstvo je nominovalo po 3 učenika osnovnih i srednjih škola iz svog kantona, osim ministarstva iz Zapadnohercegovačkog kantona koje nije nominovalo učenike. Kako kažu iz FMON, učenici su odabrani na osnovu sljedećih kriterija: uspjeha u učenju i vannastavnim aktivnostima (školskim sekcijama, priredbama i dr.), ostvarenih zapaženih rezultata na federalnim, državnim i međunarodnim takmičenjima iz različitih nastavnih oblasti, sudjelovanja u društveno korisnom volonterskom radu te uspjeha u sportskim, kulturnim i drugim aktivnostima, kao i primjerenog vladanja u školi. Među 27 nagrađenih učenika srednjih škola, nije niko od 5 učenika koji su se okitili olimpijskim medaljama. Što je još čudnije, 5 od 6 nominovanih učenika za srednje škole iz KS i TK (kantoni iz kojih dolaze olimpijci) su nagrađeni zbog uspjeha iz matematike, fizike ili informatike. Nameće se pitanje: koji su to kriteriji po kojem osvajači najprestižnijih medalja nisu imali najviše bodova, te nisu nominovani od strane kantonalnih ministarstava?!

Krenimo najprije od odluke FMON da u odnosu na prethodne godine promijeni način dodjeljivanja nagrada. Prethodnih godina na manifestaciji „Znanjem u budućnost“ nagrađivali su se najbolji sa federalnih, državnih i međunarodnih takmičenja. To se i čini logično, da FMON nagrađuje najbolje učenike na tom nivou, kao i one koji su ostvarili dobre rezultate na višim nivoima. Jedina zamjerka bi bila što nije bilo dobro definisano koliko je koje (međunarodno) takmičenje bitno i u skladu sa tim kako ga nagraditi. Od ove godine odlučili su da svaki kanton nominuje po 3 učenika osnovnih i srednjih škola. Prvo, to onemogućava da četvero osvajača međunarodnih medalja iz KS bude nagrađeno, što je odmah u startu diskriminirajuće. Naravno, nisu učenici iz svih kantona podjednako uspješni (daleko od toga) i nemaju svi kantoni isti broj učenika. Drugo, šta znači „najbolji učenici u kantonu“? Gostujući u jednoj emisiji na BHT1, pomoćnik ministra za predškolsko, osnovno i srednje obrazovanje Ismet Strujo, rekao je da su iz FMON kantonalnim ministarstvima dali samo okvirne kriterije za bodovanje, te da su kantonalna ministarstva dalje odredila svoje specifične kriterije. Koliko vrijedi uspjeh na državnom takmičenju iz matematike u poređenju sa uspjehom na nekom regionalnom festivalu muzike? Koliko vrijedi volonterski rad u poređenju sa učešćem u školskim sekcijama i priredbama? Jasno je da je maksimalno otvorena mogućnost za manipulacije i da na kraju sve zavisi od subjektivnog mišljenja onoga koji bira učenike. I treće, mnogi kantoni imaju svoje dodjele na kojim nagrađuju najbolje učenike na kantonalnim takmičenjima. Zašto onda kantonalna ministarstva da odlučuju ko će dobiti nagradu od Federalnog ministarstva? Federalno ministarstvo je tu da nagrađuje uspjeh učenika na federalnom i višim nivoima, ne bi trebalo da ih zanima kantonalni nivo. Pogotovo što su kantonalna (i općinska) takmičenja pokazatelj (ne)sposobnosti naših pedagoških zavoda. Preko zadataka koji su uzeti iz najpoznatijih knjiga (a cilj je da zadaci, ako već nisu originalni, ne budu poznati učenicima), do komisije koja priznaje netačne zadatke, a pritom ne priznaje tačne koji su urađeni na drugi način od zvaničnog rješenja, koje uz to još često i nije ispravno... Ali kako i očekivati od nekog ko radi u PPZ-u, ko je bio prosječan učenik u školi, ko ni danas ne zna rješavati zadatke koji su nivoa kantonalnog takmičenja, a kamoli višeg, da sastavlja zadatke i ocjenjuje radove učenika koji bez problema rješavaju zadatke sa svjetskih olimpijada? Autor ovog članka je u 8. razredu ostvario 7. mjesto na općinskom takmičenju iz matematike, da bi samo nekih mjesec-dva nakon toga osvojio 1. mjesto na državnom takmičenju i srebrnu medalju na Juniorskoj balkanskoj matematičkoj olimpijadi. Vjerujem da se svakom olimpijcu bar jednom desila slična situacija koja pokazuje koliko rezultati sa nižih nivoa takmičenja nisu relevantni. Kao neko ko već dugi niz godina radi sa mladim nadarenim matematičarima, siguran sam da se zbog ovog problema u sistemu „izgubi“ puno talentovanih učenika, mi dobijamo samo one koji „prežive“ općinsko i kantonalno takmičenje. Na federalnom takmičenju je već bolja situacija, tu stvari u ruke preuzimaju stručniji ljudi.

S obzirom da sam radio (ili i dalje radim) sa mnogim nagrađenim, ali i mnogim nenagrađenim učenicima, odgovorno tvrdim, a to čak zna i većina nagrađenih učenika, da upravo oni najbolji nisu nagrađeni. Zamislite tek frustraciju kod tih učenika, kada je nagrađen neko od koga su oni bar duplo bolji, a oni su ostali bez ičega. Iz FMON-a na svaku prozivku odgovaraju da se oni nisu miješali u izbor učenika, što je vrlo diskutabilno na osnovu nastavka ovog teksta. Sve i da je zaista tako, oni su donijeli odluku kojom su omogućili da oni najbolji ne budu nagrađeni, i ako ništa zbog toga treba da snose odgovornost. Neka se raspitaju kolike nagrade osvajači medalja na olimpijadama dobijaju u Srbiji ili Hrvatskoj, a koliko tek na Zapadu (pa i na Istoku).

Definitivno najinteresantniji slučaj dolazi iz Tuzlanskog kantona. Na prvobitnoj listi nagrađenih učenika našao se najbolji takmičar iz fizike u historiji BiH, Bahrudin Trbalić. On je trenutno na MIT-u, najprestižnijem univerzitetu na svijetu. Na listi koja se nalazila na stranici FMON-a 30. novembra, Bahrudin je bio na listi, da bi mu 2. decembra bez ikakvog objašnjenja bilo javljeno da neće dobiti nagradu. Na stranici FMON-a se pojavio novi spisak, bez Bahrudina. Federalna ministrica Elvira Dilberović, pored standardnih izjava da se FMON nije miješalo u izbor učenika u kantonima, rekla je: „Iz Tuzlanskog kantona jedan učenik je bio delegiran na spisku troje najboljih srednje škole, a naziv škole bio je 'osnovna škola', tu se pojavila greška“. Ova izjava jednostavno nije tačna. Naime, na portalu klix.ba, 3. decembra je objavljena slika prvobitnog spiska na kojem se jasno vidi da je pored Bahrudinovog imena stajao naziv škole koju je učenik pohađao, Međunarodne srednje škole u Tuzli (a ne osnovne). Ali tu priča ne završava. U izjavi za Dnevni avaz, ministar obrazovanja u TK, Zlatan Muratović, je rekao: „Pedagoški zavod TK, kao vrlo profesionalna i odgovorna institucija, na osnovu postojećih kriterija odabrao je tri učenika s najboljim rezultatima i nama u Ministarstvu obrazovanja TK dostavio njihova imena, da bismo mi taj prijedlog proslijedili Federalnom ministarstvu. Prvo među najboljim bilo je upravo ime Trbalića, na čije rezultate smo ponosni. Nakon što smo dostavili prijedlog, prije dva-tri dana stigao nam je dopis koji je potpisala ministrica Dilberović, u kome se traži da zamijenimo predloženog Trbalića novim prijedlogom jer, kako su naveli, Trbalić 'ne ispunjava kriterije'. Bilo je čudno, ali smo na tu njihovu intervenciju poslali još jedno ime kao prijedlog za nagradu.“ Da li iko iz ovoga može sa sigurnošću zaključiti šta se desilo? Evidentno je samo da je Bahrudin, učenik srednje škole, zamijenjen također učenikom srednje škole, jer su u FMON-u navodno mislili da je on učenik osnovne škole. Sve i da je zaista FMON raspolagalo informacijom da je Bahrudin učenik osnovne škole, zar nije trebalo da zamole ministarstvo TK da doda na spisak jednog učenika srednjih škola, a od 3 učenika osnovnih škola i Bahrudina (sada osnovca) uklone sa spiska onog učenika sa najmanje bodova, a ne da direktrno kažu da se ukloni Bahrudin. Nakon izjave ministra obrazovanja TK, postavlja se pitanje neutralnosti FMON-a u odabiru učenika, a izjave ministrice se čine gotovo nevjerovatne. Naravno da se nakon ovakve odluke postavlja pitanje da li su tačne tvrdnje olimpijaca da su diskriminisani samo zato jer pohađaju Bosna Sema obrazovne institucije. I Bahrudin i četvero osvajača medalja iz KS su učenici Bosna Sema obrazovnih institucija.

Kanton Sarajevo je definitivno najviše oštećen novim načinom dodjele nagrada. Učenici iz Sarajeva su ubjedljivo najdominantniji na takmičenjima. Glavni uzrok toga su Bosna Sema obrazovne institucije koje zadnjih nekoliko godina mnogo ulažu u pripremanje učenika za domaća i međunarodna takmičenja. U KS „opravdanje“ zašto nisu nagrađeni osvajači medalja na međunarodnim takmičenjima su našli u tome da njihove škole nisu na vrijeme dostavile svoje prijedloge učenika. Tu dolazimo do još jedne posljedice odluke FMON-a o načinu dodjele nagrada: možete biti i najbolji učenik na svijetu, ali ako škola zaboravi ili zakasni da vas delegira, ostajete bez nagrade. S druge strane, iz Bosna Seme ističu da im nisu napisali do kada moraju delegirati najbolje učenike iz svoje škole, ali da su oni poslali podatke. Ovo bi možda bilo dobro opravdanje za Ministarstvo za obrazovanje, nauku i mlade KS, da ja lično nisam zvao Ministarstvo da se raspitam koji su to kriteriji bodovanja, i tom prilikom mi je rečeno da je učenik Faik Tahirović naknadno uvršten na spisak za osnovne škole. Učenik je trenutno prvi razred srednje škole, te ga je osnovna škola zaboravila prijaviti (jer su nagrade za prošlu školsku godinu), roditelji su se žalili, i ministar lično se založio da se učenik naknadno uvrsti na spisak. Važno je istaći da je ovo apsolutno razumna odluka, učenik je ostvario nevjerovatne rezultate, 1. mjesto na kantonalnom i federalnom takmičenju iz matematike, 2. mjesto na državnom takmičenju te bronzana medalja na Juniorskoj balkanskoj matematičkoj olimpijadi. Ali poenta je, to što se zakasnilo sa prijavom nije razlog da se učenici ne uvrste na spisak. Međutim, za učenike Bosna Sema obrazovnih institucija očigledno jeste razlog.

Učenik iz Internacionalne srednje škole u Zenici je osvojio prvo mjesto na federalnom takmičenju iz matematike, a učenik iz Unsko-sanskog koledža u Bihaću prvo mjesto na federalnom takmičenju iz fizike. Jako su rijetke pojave da prvoplasirani učenik na federalnom takmičenju ne bude iz Sarajeva, ili eventualno Tuzle, tako da ovi rezultati još više dobijaju na težini. Iako učenici iz ova dva kantona (ZDK i USK) ne bilježe često tako dobre rezultate, te nagrađeni učenici iz ovih kantona nisu ostvarili tako dobre rezultate na nivoima iznad kantonalnog, ova dva učenika nisu nominovana od strane kantonalnih ministarstava. Da li je koincidencija da su svi ovi učenici iz Bosna Sema škola? Ako nije, da li je moguće da baš sva kantonalna ministarstva ne žele da nagrade učenike iz Bosna Sema obrazovnih institucija, ili je instrukcija došla iz Federalnog ministarstva? Sudeći po primjeru iz Tuzle, čije je ministarstvo prvobitno stavilo na spisak Bahrudina Trbalića, radi se o ovoj drugoj varijanti. Treba li uopšte i razmatrati slučaj da se radi o koincidenciji? Prošle godine, od 50 nagrađenih učenika, 22 su bila iz Bosna Seme. Ove godine: 0.

Za kraj, spomenimo možda i najapsurdniji primjer. U Srednjobosanskom kantonu, učenica Amila Mujkić osvojila je 1. mjesto na kantonalnim takmičenjima iz matematike i fizike, 1. mjesto na federalnom takmičenju iz fizike, 1. mjesto na državnom takmičenju iz matematike, te bronzanu medalju na Juniorskoj balkanskoj matematičkoj olimpijadi. Ti rezultati, te mnogobrojne žalbe roditelja, škole, zajednice nisu pomogli da se učenica pojavi na spisku, iako se ne pamti ovakav uspjeh nekog učenika iz SBK. Nagrađen je učenik koji se takmičio iz istih predmeta, sa rezultatima koji ne mogu ni stati na crtu sa Amilinim. Ali, taj učenik je i trebao biti nagrađen. Pored njega su nagrađeni učenici koji su se eto takmičili na kantonalnom takmičenju iz vjeronauke. Najviše od svega bih volio da Ministarstvo SBK javno objavi kriterij, te bodove nagrađenih učenika i Amile. Mada, Amilinim roditeljima je rečeno da nisu imali neki poseban kriterij pri izboru učenika (???). Takvo bahato ponašanje kantonalnim ministarstvima je omogućilo Federalno ministarstvo koje, kako god se okrene, treba da snosi najveću odgovornost. Ministrica je nekoliko puta izjavila kako su učenici koji su se žalili dobili nagrade prošle godine, da treba prostora dati nekim drugim učenicima. Problem je očito razlikovati dijeljenje socijalne pomoći od dodjeljivanja nagrada najboljim. Usainu Boltu bi sve zlatne medalje nakon prve trebale biti oduzete, treba i neko drugi da dobije medalje. Treba li napominjati da su među nagrađenim učenicima mnogi od njih nagrađivani i prethodnih godina? Šta je razlika između njih i nenagrađenih učenika? Bosna Sema.

Admir Beširević za Prometej.ba