"Jedan jezik, jedna kultura, jedna nacija, jedna budućnost", "Želim ujedinjenu Albaniju", "Albanija prije svega", samo su neke od parola koje su se mogle vidjeti na izbornim plakatima tijekom parlamentarnih izbora krajem lipnja u glavnom gradu zemlje, u Tirani. Ova djelomično vrlo oštra politička retorika, s kojima su stranke pokušale pridobiti glasače, zabrinjava međunarodne promatrače, dok se u susjednim zemljama ona doživljava kao "veliko albanska" prijetnja.


Ponajviše su stranke "Aleanca Kuq e Zi" - AK ("Crveno crni savez") i PDIU (Stranka za pravo, integraciju i zajedništvo) provocirale s nacionalističkim porukama i zahtjevima za ujedinjenom Albanijom. Jer Albanci ne žive samo u Albaniji: u susjednom Kosovu oni čine većinski dio stanovništva, ali i u pograničnim područjima Makedonije, Srbije, Crne Gore i Grčke.

 

albania dw_2
Izborni plakati stranke PBDI: "Jedan jezik, jedna kultura, jedna nacija, jedna budućnost"


Ista retorika - različita okruženja


Crveno crni savez (AK), koji je osnovan krajem 2012., prvenstveno privlači mlade ljude i ne sakriva svoju veliko albansku ideologiju. Otvoreno se zalaže za ujedinjene Albanije s Kosovom i tako ugrožava vanjskopolitički status quo. Ideja ove mlade stranke došla je do izražaja prošle godine tijekom obilježavanja 100-te godišnjice albanske neovisnosti. Predsjedavajući stranke Kreshnik Spahiu, pokušao je održati ovaj emocionalni zamah sve do izbora prošlog mjeseca. No, stranka nije uspjela izboriti mjesto u parlamentu. S druge strane, 2005. godine osnovana je stranka PDIU, koja se zalaže u prvom redu za Čame, potomke Albanaca, koji su protjerani tijekom Drugog svjetskog rata. PDIU ne traže samo ujedinjene Albanaca u Albaniji, Kosovu, Makedoniji, Crnoj Gori i Preševskoj dolini u južnoj Srbiji, nego i da se vrati preoteti čamski teritorij na sjeverozapadu Grčke, gdje su bili nastanjeni Čami. Ovim zahtjevima PDIU je bila vrlo uspješna tijekom prošlomjesečnih izbora. Dok su prije četiri godine uspjeli dobiti samo jedno mjesto u parlamentu, ovoga puta su s ukupno 2,6 posto glasova dobili 4 zastupnička mjesta.


Nacionalistička retorika je duboko ukorijenjena


Ideja o spajanju Albanaca u jednu zajedničku državu poznata je još od 19. stoljeća, ali i danas izaziva fascinaciju. No, koliko je opasan albanski nacionalizam? S jedne strane su nacionalistička ideologija i retorika duboko ukorijenjeni kod Albanaca kao dio kulture. Albanci se odgajaju starim esencijalističkim nacionalnim idejama: "U venama svih Albanaca teče ista krv i oni svi moraju živjeti u jednoj zemlji", objašnjava analitičar i publicist Fatos Lubonja u razgovoru za Deutsche Welle.


Nasuprot predstavi o povijesnoj nepravednosti tijekom određivanja granica, podijeljenoj naciji i želji da se spoje svi Albanci u jednoj zemlji, Albanci su suočeni sa stvarnošću, koje su i sami svjesni. "Albanci znaju koliko im je slaba država, svjesni su činjenice da se njihova sudbina određuje izvana i da ne uspijevaju izgraditi funkcionirajuću državu", kaže on.


Politički folklor protiv konkretnih programa


Napori da se od nacionalističke retorike napravi politički program kolidiraju s korupcijom i individualizmom, koji su vrlo rašireni kod Albanaca, smatra Lubonja. Gent Ibrahimi, direktor Instituta za političke i pravne studije (Institute for Policy & Legal Studies) u Tirani zaključuje da u Albaniji nije moguće samo s panalbanskim zahtjevima dobiti dovoljno glasova. Ali ako jedna stranka, pored nacionalističke retorike, postavi i konkretne ciljeve i zahtjeve u politički program, onda stvar već izgleda drugačije. "Tako se ispostavilo da je "Crveno crni savez", koji, iako želi ujedinjavanje Albanaca, nema konkretne planove niti razrađene ideje, politički nepodoban. S druge strane je "pragmatični pristup stranke PDIU, koja nije samo tražila ujedinjene Albanaca, nego i povrat teritorija Čama u Grčkoj" naišao na odobravanje kod birača“, rekao je Ibrahimi.

 

albanija 33
Nacionalizam u Albaniji svoje uzroke ima i u gospodarskoj krizi


Rastući albanski nacionalizam - opasnost?


Stručnjaci iz zemlje i inozemstva dijelili su nakon izbora stav da je zahtjev za velikom Albanijom samo način skretanja pozornosti s puno većih i realnih poteškoća, kao što su siromaštvo i korupcija. Stoga Fatos Lubonja smatra da albanski nacionalizam nije velika prijetnja, u smislu spremnosti na rat s drugim zemljama. No, ipak ovaj fenomen ostaje opasan. "Kada netko zastupa otvorene ideje o albanskoj povijesti, odmah ga se stigmatizira kao suradnika neprijatelja, dakle Srba i Grka", rekao je publicist i dodao kako se na ovaj način kleveće politički protivnik. Međutim, ne vide svi fenomen nacionalizma, kao neku rubnu pojavu. Politolog Artan Puto smatra da je vrlo loša gospodarska situacija Albanije također opasnost, koja podupire nacionalizam. "Ovo situacija, kao i kriza duševnog stanja, koji su postojani u društvo još od pada komunizma, stvaraju opasnu mješavinu, koja daje poticaj nacionalizmu, zbog kojeg bi on mogao postati opasan".


DW.de | 

Pani Pandeli / Svjetlana Rezo | 07/2013