Na web stranici vjersko-političkog magazina Stav, SDA propagandist Mahir Sokolija objavio je tekst posvećen meni: Kad su cvetale Tikveše. Tvrdi da se opsesivno bavim agresijom i genocidom s ciljem njihovog negiranja. Išao je do 2011. da to dokaže i našao u tih šest godina pet primjera koje prvo dekontekstualizira a onda interpretira prema svojoj potrebi. Apsolutno je zanemario sve one tekstove u kojima ništa nije mogao dekontekstualizirati i gdje jasno zločin u Srebrenici kvalificiram kao genocid. Intimno, nemam nikakav problem da ga tako nazovem, kao i brojne druge zločine, s tim što za ovaj u Srebrenici imam i pravno pokriće. Intimno, nemam nikakav problem da o karakteru rata u BiH mislim i kao o agresiji Srbije i/ili Hrvatske na BiH, ne skidajući odgovornost ni sa Crne Gore. Nažalost, moram konstatovati da se upravo Sokolijine mecene iz SDA nisu baš potrudile oko dokaza. Pokušaj tužbe protiv Srbije za agresiju prošao je neslavno, kao i pokušaji dokazivanja genocida van Srebrenice. U vezi s agresijom Hrvatske nije bilo ni pokušaja. A to je ono čime se ja povremeno, od 2011. do danas, kroz političke analize i komentare bavim – kakav odnos imaju nacionalističke političke elite spram pojmova agresije i genocida i šta se može zahvaljujući tom odnosu zaključiti. Iz tih tekstova Sokolija je izvadio nekoliko rečenica i proglasio ih mojim ličnim stavovima o ta dva pojma.

Mahir Sokolija u svom tekstu ne brani žrtve. On brani politiku SDA čije propagandističko glasilo uređuje. Radi se o politici čiji protagonisti u svim sferama društva, pa i u medijskoj, uključujući i Sokoliju, žive od režanja nad kostima bošnjačkih žrtava koje su privatizovali. I od emotivnog ucjenjivanja Bošnjaka generalno, tako što se svaki kritički stav prema politici SDA u javnosti nastoje diskreditirati etiketom negiranja genocida.

U tekstu se Sokolija osvrće na moj intervju s Refikom Hodžićem, koga naziva: „aktivistom iz Prijedora sa stalnim boravkom u Sjedinjenim Američkim Državama.“

Za razliku od Hodžića, koji je imao petlje stajati pred pravim četnicima, na Danu bijelih traka, gazija Sokolija ih mora izmišljati da ne bi ustajao od Facebooka, ili izlazio iz redakcije.

Na kraju parafrazira književnog rahmetliju Aliju Nametka da bi me proglasio srpskim nacionalistom. A ko mene Nametkom, ja njega Andrićem: „Ačkosum, magarče! […] Aferim, kenjčino!“

Amer Tikveša