Hrvatski sabor je svojedobno donio Deklaraciju o Domovinskom ratu u kojoj se izričito tvrdi da Hrvatska nije bila agresor u BiH. Za tu deklaraciju digli su ruku zastupnici svih stranaka, osim Vesne Pusić. Kakve će posljedice za Hrvatsku imati presuda kakvom je Vi prognozirate?


Ta je deklaracija po meni velika pogreška Sabora. Jer, Hrvatski sabor ni na koji način nije bio umiješan u rat u BiH. Premda je morao, nikada nije donio odluku o slanju naših postrojbi u Hercegovinu. Međutim, tom deklaracijom je naknadno dao zeleno svjetlo i uvukao se u ratni sukob u BiH. To je apsolutno bilo nepotrebno jer se deklaracijom ne može mijenjati povijest. A za međunarodni oružani sukob nebrojeno je puno dokaza. Tu nije problem što su naše vojne postrojbe bile na tom području, nego što je cijelo financiranje HB, dakle sve plaće, mirovinska osiguranja i sve drugo što se bilo financiralo, išlo je iz hrvatskog državnog proračuna. Cijeli HVO se tretirao kao jedno zborno područje Hrvatske vojske. Svi generali i svi načelnici Glavnog stožera dobivali su plaće iz hrvatskog proračuna. Dakle, apsolutno se cijela Herceg Bosna financirala iz hrvatskog proračuna. S druge strane, Mate Boban je vrlo jasno rekao da on provodi politiku predsjednika Franje Tuđmana. Zbog toga, cijela HB je bila u funkciji RH. To se ne može pobiti, previše je dokaza za to.


Koje se onda posljedice mogu očekivati?


Ne mislim da će biti nekih velikih posljedica. Naime, to što se događalo u HB svi znamo i sama presuda tu ne može nešto značajno promijeniti. BiH i Hrvatska će morati i dalje surađivati na svim poljima, ali će Bošnjaci, kada budu htjeli disciplinirati Hrvate u BiH, uvijek moći izvući taj argument presude. Hrvati su već sada u neravnopravnom položaju i mogu se naći i u još težem, ali jedino i najviše zbog toga što su bili u funkciji politike Franje Tuđmana. Hrvatska vlada bi se trebala zauzeti da se odnos prema Hrvatima u BiH dovede u neku normalu jer mi se čini da se sada dosta distancirala prema tim problemima.


Kad spominjete distanciranje od problema, međudržavnim ugovorom iz 2006. pripadnici HVO-a koji nisu Hrvati ostali su bez dijela svojih invalidnina i mirovina jer se tim ugovorom kao uvjet za ta primanja uvelo hrvatsko državljanstvo. Je li to pravedno i kako to riješiti?


Mislim da to nije pravedno jer nikad kriterij za mirovinu, invalidninu i slična primanja ne smije biti nacionalna pripadnost. A ovdje se upravo to dogodilo, umjesto da se gledala isključivo osnova primanja, a to je boravak u HVO-u. To jednostavno nije pošteno i nije u skladu s brojnim civilizacijskim uzusima. Trebalo bi proučiti taj međudržavni ugovor i vidjeti gdje je greška, a onda se na najvišim razinama treba pokrenuti njegova izmjena.


Za Herceg Bosnu ste jednom izjavili da je to posljednja fašistička tvorevina u Europi...


Rekao sam to zato što je u aktima o osnivanju Herceg Bosne navedeno da sve funkcije u HB mogu obavljati samo pripadnici hrvatske nacionalnosti. Dakle, oni su skupština, parlament koji bira vladu, itd. U tim dokumentima ne piše samo da je to država Hrvata, nego da sve funkcije mogu obavljati isključivo Hrvati. Onog momenta kada su se oni počeli doživljavati i nametati kao država koja vlada određenim teritorijem i koja oružjem preuzima pojedine općine, postali su fašistička država. Praksa, unatoč logorima i zločinima koji su se dogodili, nije bila tako dramatična kao u fašističkoj Njemačkoj, ali crno na bijelo to piše. Po meni je još veći grijeh bio taj što su se borili za interese Hrvatske, a ne za interese Hrvata u BiH. I kao što je Milošević, po meni, najveći zlikovac srpskog naroda, tako je Tuđman najviše zla donio hrvatskom narodu u BiH. I jedan i drugi su instrumentalizirali dijelove svoje nacije radi svojih ekspanzionističkih ciljeva u drugoj državi i stvaranja velike Hrvatske i Srbije. Efekt njihove zločinačke politike je taj da su se Srbi u Hrvatskoj više nego prepolovili, a isto se dogodilo i Hrvatima u Bosni. Dakle, obojica su napravila veliku štetu vlastitom narodu.