Arsen Dedić proslavio 75. rođendan
Arsen Dedić, književnik, pjesnik i kantautor, jučer je proslavio 75. rođendan. Rodio se 28. srpnja 1938. u Šibeniku gdje je završio gimnaziju i srednju glazbenu školu. Potom odlazi u Zagreb na studij prava. 1959. prekida taj studij i upisuje na Muzičkoj akademiji na kojoj diplomira u veljači 1964. godine.
Od 1963. godine pjevač i solist na festivalima. Iste godine pojavljuje se i kao kantautor (Split), a 1964. objavljuje “Kuću pored mora” i “Moderato cantabile”, što u potpunosti određuje njegov kantautorski put. Iste godine priređuje svoj prvi recital, a povremeno ih priređuje i danas. Objavio je velik broj gramofonskih ploča, od “Čovjek kao ja” (1969.) do CD-a “Na zlu putu” (2004.). Javlja se kao skladatelj, interpret, pjesnik, producent, dirigent, svirač ...
Jedan je od utemeljitelja Zagrebačke škole šansone. Autorska pjesma je njegov osnovni izraz, ali pisao je i šlagere, pjesme za djecu, pjesme za dalmatinske klape, glazbu za reklamne spotove i sve ostalo. Autorska pjesma je prirodni amalgam njegovih dvaju izvorišta - glazbe i poezije.
Koncertirao je u većem dijelu Europe, te u Sjevernoj i Južnoj Americi. Devet ruskih turneja. Dobitnik je velikog broja nagrada na području popularne glazbe.
Knjiga stihova “Brod u boci” (1971.) prodana je do danas u preko šezdeset tisuća primjeraka. Slijede "Zamišljeno pristanište" (s Matijom Skurjenijem), "Narodne pjesme", "Poesia e canto, La sfinge" (Napulj), "Zagreb i ja se volimo tajno", "Hotel Balkan", "Pjesnikov bratić", "101 pjesma" (Sarajevo), "Pjesnik opće prakse", "Kiša – Rain" (dvojezično: hrvatsko-engleski), "Slatka smrt", "Stihovi", "Čagalj", "Hladni rat", "Zabranjena knjiga", "Padova", "Brzim preko Bosne" (Sarajevo). Objavio je dvije grafičko-poetske mape: Trebotić i Vejzović. Pisao je često i za djecu. Pisao je za dalmatinske klape. Pisao je stihove i glazbu i za velik broj komercijalnih, propagandnih poruka.
Ipak, najveći dio njegova rada čini primjenjena glazba - glazba za TV, film i kazalište. Glazbu za prvu TV dramu (“Mediteranska klima”) skladao je 1966. godine. Slijede velike serije kao “U registraturi”, “Prosjaci i sinovi”, “Jedrima oko svijeta”, “Zlatna nit”,“Vrijeme za bajku”, “Zagrljaj” ...
S početka sedamdesetih piše za kazalište. Oko stotinu naslova (Shakespeare, Držić, Weiss, Begović, Brešan, Ostrovski, Turgenjev, Marinković, Kozarac, Ödön von Horvath, Goldoni, Cesarec ..). Više puta je nagrađivan za scensku glazbu. Dva puta je dobio Zlatnu arenu za svoje filmske, glazbene uradke. Poznatiji filmovi su mu “Glembajevi”, “Živa istina”, “Vlak u snijegu”, “Donator”, “Fergismajniht”, “Pont- Neuf”. Radio je i za animirani film, kao i za filmove kraćeg metra (“Rabuzin”, “Meštrović”).
Davne kiše
Moj prijatelj je umro
Da, umro je moj brat
Znam, to je bilo davno
Znam da je bio rat
Ja ne znam gdje ni kada
No kad se veče sprema
Znam da ga više nema
Znam da ga više nema
I ustima od mulja
Od mraka i od sjene
U strahu što se šulja
On spava mjesto mene
Ja čujem gdje se budi
U noći njegov glas
A dani kao ludi
Ruše se oko nas
Još uvijek zemlja drhti
Još uvijek ko i prije
A blijedo lice smrti
I pored mene bdije
Sad negdje mirno spava
Od zemlje i od blata
A mjesto žene trava
Grli ga oko vrata
Moj prijatelj je umro
Da, umro je moj brat
Znam, to je bilo davno
Znam da je bio rat
I ne znam zašto sada
Dok liju davne kiše
Još uvijek na me pada
To čega nema više
To čega nema više
Iz tame ruke pruža
I čujem kako diše
U vrtu neka ruža
Moj prijatelj je umro
Da, umro je moj brat
To nije bilo davno
Još uvijek traje rat
{youtube}tmSY1VDED3Y{/youtube}
{youtube}e-cehhKPRlk{/youtube}
{youtube}o_-8uLeELSM{/youtube}