"Slučaj Gotovina dosadio je i Bogu i čovjeku ne zato što je heroja pariških draguljarnica i južnoameričkih drogaških kanala teško uhititi, nego zato što nam hrvatske vlasti, stare i nove, neuspjeh u tom neizbježnom zadatku opetovano serviraju kao nešto posve normalno i unaprijed prihvatljivo... Zato je pravo pitanje zašto hrvatska policija i tajne službe ne mogu privesti Gotovinu. Jesu li loše opskrbljene? Možda nemaju podataka o Gotovininim prijateljima, članovima obitelji? Možda su nesposobne? Ili možda neće? Bit će najprije ovo posljednje. Ako je tako, ima i tomu lijeka. Vlada ih može osposobiti za tu dužnost - provjerom i čišćenjem od Gotovininih jataka."

"Jer dok samo rijetki čitatelji Ferala, Le Mondea (ili Vjesnika!), znaju da je Gotovina bio tek običan kriminalac, u javnosti ne može zaživjeti ono drugo pravo pitanje: kako je takav jedan egzemplar mogao ući u HV i na čiji se poticaj to uopće dogodilo? Haaški poučak je da rat nije isprika. Nekomu je trebalo da upravo takvi tipovi postanu mjerodavni u našoj obrani. To je ključni podatak o Domovinskom ratu, koji je legitimirao - što god o tomu Gotovina subjektivno mislio - upravo vlast 'najnovije klase'. Ali o tomu građani moraju dobiti uvjerljive podatke i to ne putem nekog tajnog govora na XX. kongresu HDZ-a."

“Ja sam za svaku protuhadezeovsku koaliciju, u prvom redu onu između liberala i seljaka, ali i protiv svake formule koja bi amnestirala čak i ‘dobre’ hadezeovce, kojih uostalom nema.”

“Velika bi greška bila amnestirati korupcionaše i lopove iz tzv. tehnomanadžerske frakcije HDZ-a. To su vampiri koji su se napili hrvatske krvi, banditi koji su prodavali naftu i oružje Karadžiću dok su djeca sirotinje umirala na ratištima, gulikože koji su na ulicu bacili bezbroj hrvatskih radnika.”

Nije ovo izrekao nikakav „jugoslavenski ljevičar“, ovo je svojevremeno govorio i zastupao dr. Ivo Banac, današnji glavni apologet i intelektualni zastupnik Tomislava Karamarka i njegova HDZ-a. Isti onaj Ivo Banac koji će kasnije primjerice izjaviti: "Oslobođenje Gotovine i Markača poraz je za jugoslavensku ljevicu" ili "Optužnica protiv HDZ-a bila je apsurdna, da vam odmah kažem, ne razumijem kako je moguće optužiti kolektiv. To je kao da optužite Akademiju ili Sveučilište, postoji netko tko je nešto napravio ili nije, krivnja je individualna". Ovakvih primjera je mnogo i mogu se pronaći u tekstu Bancu se mili u svili (Forum.tm).

Više je osvrta napisano u vezi Bančeva konvertitstva i životnih putešestvija, potaknutih razočarenjem i njegovom današnjom iritantnošću i krajnjom degutantnošću HDZ-obranaštva, ali vjerovatno ga nitko nije tako dobro „rastavio na proste faktore“ kao Boris Dežulović u svom posljednjem tekstu za Novosti. (Onaj Boris Dežulović protiv kojeg je Banac stao skupa sa Velimirom Bujanecom gostujući u Bujanecovoj emisiji.)

„Dalje je lako: eto ga malo kod Gotovca, eto ga malo kod Sorosa, eto ga koju godinu kasnije kako se poderanih lakata gura u SDP-ovu vladu i naplaćuje glamuroznom sinekurom ministra okoliša i prostornog uređenja, pa ga eto malo kod Čička, pa malo oko Bleiburga, i već koju godinu kasnije eto ga gdje pljuje hrvatski antifašizam, među revizionistima i tuđmanonostalgičarima, da bi na kraju svoga tužnog puta dao krojaču da mu zakrpa lakte na onom zelenom odijelu od tvida, pa završio kao sitni općinski referent na poslovima apologije Tuđmanova abortiranog klona Tomislava Karamarka, riješivši da konačno, pred sedamdeseti rođendan, u biografiju upiše nešto više od jebenog ministra okoliša“, izdvajamo iz Dežulovićeva teksta, kojeg preporučujemo pročitati na Portal Novosti/Doktor Banac i Mister Hyde.