Sarajevski portal prometej.ba osnovan je 2011. "za laičku državu i sekularno društvo", kako stoji u njegovu sloganu. "Osnivanjem je želio biti glas građanske ideje unutar bosansko-hercegovačkih Hrvata". Zalaže se "za Bosnu i Hercegovinu... koja će biti uređena po principima sekularnosti, kako bi... država bila oslobođena (štetnoga) religijskog utjecaja", a "religija od navezanosti na političke i stranačke sisteme". Time portal otkriva svoje ideološko polazište, svrhu koja "građanskom idejom" anacionalizira, državu laicizira i društvo sekularizira. Ni slova o pozitivnu utjecaju religije na državu i društvo.

Na portalu je kroz proteklo vrijeme bilo više gostiju, nekoliko profesora i drugih franjevaca Bosne Srebrene. Bio je i Miro Jelečević.
Svetkovinu Svih Svetih godine 2015. taj je portal iskoristio za još jedan udarac na identitet katolika. Objavio je "Zazive svetaca ljudskoga roda", kako je prvi put objelodanjeno na engleskom: J. BROWN - R. YORK, "The Covenant of Prayer Book by the Free Church of Berkeley", New York, 1971. [Sporazumni molitvenik Slobodne crkve Berkeleya], str. 33-35, a M. Jelečević sada, u zakašnjenju od gotovo 45 godina, prezentira nam hrvatski prijevod iz "sekundarnoga izvora", s njemačkoga jezika.

Što je to "Slobodna crkva"? To je neinstitucionalna organizacija skupine protestanata koja je nastala 1967. u sveučilišnom kampu grada Berkeleya u Kaliforniji, a prestala 1972. godine. Pet godina hipijevski revolucionirala i nestala! Uspjela je sastaviti spomenute "zazive svetaca ljudskoga roda", koje nam M. Jelečević prevodi i nudi!
Svetac je u Katoličkoj Crkvi ljudsko biće koje je završilo tijek ovozemnoga života ostvarujući u junačkom stupnju krjeposti vjere, nade i ljubavi, te je sada u zajedništvu s Bogom, u nebeskoj slavi. Otuda pomaže vjernike svojim zagovorom kod Boga, a svojim životnim primjerom i spisima uzor je i ohrabrenje vjernicima u njihovoj svakodnevnoj borbi da budu što bolji ljudi i vjerniji kršćani. Službeno proglašena svetica ili svetac jest ona osoba za koju je nakon ispitivanja svih njezinih djela, spisa i preslušanja svih svjedoka za i protiv takva utvrđenja, mjerodavna crkvena vlast utvrdila neosporivu i neoborivu činjenicu da je u herojskom stupnju odjelotvorila stožerne krjeposti jakosti, pravednosti, razboritosti i umjerenosti, i što je potvrđeno barem jednim medicinski ili znanstveno neobjašnjivim čudom. A u slučaju mučeništva, dokazano mučeništvo po sebi vrijedi kao čudo u procesu za beatifikaciju. U postupku za kanonizaciju traži se novo čudo.
M. Jelečević, nasuprot tomu, prevodi nam nove "zazive svetaca ljudskoga roda" u kojima se nagrđuju neki već utvrđeni, a nagrađuju neki koji nemaju izgleda da će ih Katolička Crkva ikada proglasiti svetima.
Na mjesto Boga, kojemu svetac ili svetica u prvomu redu služi i koje Bog po Crkvi proglašava takvima, božanstvom se proglašava "ljudski rod", revolucija, liberalizam, privremena "slobodna crkva", koja 1971. kanonizira svoje "svece".
Namjesto autonomnosti svake religijske zajednice da svojim članovima predočava i predlaže izvrsnike i uzore u vjeri, prevoditelj nam pruža sinkretizam: među "svete" ljudskoga roda ubraja zagovornike krvništva, revolucije kao što je Marx, ili one koji su izrijekom odbacili institut svetaca kao što je Luther.
Prevoditelj kao da se u ime slobode i propagande riječi ponosi (zašto bi inače prevodio ove sinkretističke "litanije"!) vrijeđanjem kršćanskih svetaca, pa tako obezvrjeđuje najuzvišeniju između svih svetih, Blaženu Djevicu Mariju, predstavljajući je kao "samohranu majku". I tu besmislicu propale "slobodne crkve" iz 1971. godine prevoditelj stavlja pred katolike Sarajeva i BiH 2015. godine! Izvorni je engleski: unwed mother - neudana, nevjenčana majka. Osim što je uvrjedljivo smišljen, izraz je posve apsurdan za bogomajčinstvo Presvete Bogorodice. A za prevoditelja Miru Jelečevića -novum! Prvi put čuje i, eto, svima preporučuje svoju prevođevinu na čitanje i razmišljanje! Taj je izraz u protuslovlju i s biblijskim prikazom - sveti Josip savršeno prihvaća zaručnicu svoju Mariju, koja je začela po Duhu Svetom; savršeno se brine za njezino Dijete od rođenja u Betlehemu, preko Jeruzalema, Egipta, do Nazareta, do svoje smrti! U protuslovlju je s naukom pape Franje koji protodulno štuje sv. Josipa, koji je njegovo ime unio u sve euharistijske kanone (u prvom je već bio) i koji je svoju papinsku službu stavio pod pokroviteljstvo toga svetog zaštitnika Crkve.

A kao jednoga od tobožnjih svetaca ljudskoga roda prevoditelj nam dovodi pred oči Darwina, "putnika u prošlost", auktora teze da čovjeka nije stvorio Bog, nego da se čovjek razvio od majmuna!

Mariju Magdalenu, koju kao sveticu časte i Katolička i Pravoslavna Crkva, izvorni engleski, zatim prevoditelj s njemačkoga i portal nazivaju pogrdnim uličarskim imenom. I ispred te riječi atribut "vjerna": faithful harlot! Ne da bi Magdalena kao osoba bila vjerna ili vjernica, nego da je ostala vjerna zanatu svoga razdoblja prije susreta s Kristom Spasiteljem. Time prevoditelj i portal pokazuje grubi fundamentalizam i niječe mogućnost promjene u osobi, u njezinu ponašanju. Ako je osoba u susretu s Kristom doživjela obraćenje, onda joj Bog oprašta ono što joj pisac, prevoditelj i portal ne opraštaju i svrstavaju je tamo gdje ni ona više ne želi biti. Nakon susreta s Isusom ona je vjerna Isusu a ne grijehu.
A kao jednoga od tobožnjih svetaca ljudskoga roda prevoditelj nam dovodi pred oči Darwina, "putnika u prošlost", auktora teze da čovjeka nije stvorio Bog, nego da se čovjek razvio od majmuna!
"Mučeniče u Ateni, Sokrate hipi, Kriste prije Krista". U izvornom stoji:Christian before Christ - kršćanine prije Krista.
Ni auktor ni prevoditelj ni portal ne poštuju čovječje savjesti kada u isti krug svrstavaju osobe stubokom suprotnih uvjerenja: uz bok sv. Pavla stavlja heretike Jana Husa i Martina Luthera, sva trojica uključena u "voditelje protesta"!
Isusu Kristu, Svjetlu od Svjetla i pravomu Bogu od pravoga Boga, nije mjesto sa "svetačkom aureolom" ljudskoga roda u istim međureligijskim "litanijama" s Gautamom Buddhom, s Karlom Marxom, s Charlesom Darwinom, sa Sigmundom Freudom, s gerilcem Camilom Torresom, osim možda u poimanju M. Jelečevića koji, kako se čini, želi ozeleniti "slobodnu crkvu" koja je nakon petogodišnje revolucionarnosti usahnula prije 43 godine.

Ni auktor ni prevoditelj ni portal ne poštuju čovječje savjesti kada u isti krug svrstavaju osobe stubokom suprotnih uvjerenja: uz bok sv. Pavla stavlja heretike Jana Husa i Martina Luthera, sva trojica uključena u "voditelje protesta"!

Nasuprot tomu, Katolička Crkva pokojnike predaje Božjemu milosrđu i poštuje savjest onih koji nisu ispovijedali katoličku vjeru. Upravo zbog toga ih pušta na miru i prepušta Božjemu milosrđu te ih ne može predlagati svojim vjernicima kao uzore koje bi trebalo nasljedovati, a još manje kao svetačke primjere. U obrazlaganju nade i razumnosti katoličke vjere katolički auktori rado navode primjere i citate nekatoličkih auktora u onom što je istinito i plemenito. To osobito dolazi do izražaja u dijalogu sa suvremenom kulturom. Međutim, "kanonizacija" nekatolika i nekršćana, i to o katoličkoj svetkovini Svih Svetih, kao i vrijeđanje kršćanskih svetaca i svetica i njihovo obescjenjivanje miješanjem s osobama koje nisu imale istoga životnog cilja nisu prihvatljiv oblik dijaloga, osim ako se prometejski želi i promiče laicizacija države, sekularizacija društva i eliminacija religijskoga utjecaja na državu, osim sa "slobodnom crkvom"!

Ratko Perić, biskup

Crkva na kamenu cnak.ba